Muderris i Almir – učitelj i učenik zbog kojih se trebamo postiditi

Sve je počelo jednog nezaboravnog petka kada sam predavanje završila i prije nego što sam planirala, jer sam čula muški glas veoma blizu ženskog dijela džamije… Žurno sam sišla niz stepenice i na njima zatekla našeg brata Almira sa kojim sam se veoma teško sporazumjela, jer on ima govornu manu. Obadvoje smo bili uporni u svojim nakanama – ja da ga spriječim da napravi novi korak, a on da ipak prođe po svaku cijenu…

Bliži se još jedan petak, još jedna džuma i susret sa mojim dragim sestrama u Fahdovoj džamiji. Neprocjenjiv je osjećaj ulaska u našu džamiju i razmijenjivanje zagraljaja sa mojim dragim nanama koje mi mijenjaju moje rahmetli nane, mojim dragim sestrama koje mi mijenjaju rođenu sestru koju mi majka nije rodila….Pored svih predavanja koja držim širom naše lijepe Bosne i Hercegovine i dijaspore, džuma u Fadovoj džamiji ima neku posebnu čar.

Pored nestrpljivog susreta sa mojim sestrama, a posebno u danima kada zbog putovanja van BiH ili nečeg vanrednog,moram da otkažem naše druženje i predavanje, već par mjeseci, svake džume nestrpljivo očekujem „raport“ brata Almira koji me svakog petka čeka da mi saopšti novu ocjenu koju je dobio od svog učitelja Nezima Halilovića -Muderissa…

Sve je počelo jednog nezaboravnog petka kada sam predavanje završila i prije nego što sam planirala, jer sam čula muški glas veoma blizu ženskog dijela džamije… Žurno sam sišla niz stepenice i na njima zatekla našeg brata Almira sa kojim sam se veoma teško sporazumjela, jer on ima govornu manu. Obadvoje smo bili uporni u svojim nakanama – ja da ga spriječim da napravi novi korak, a on da ipak prođe po svaku cijenu. Nije htio da mi kaže gdje ide, ali me ubjeđivao da neće među žene, a ja sam opet insistirala da se vrati, jer znam da nakon dvije stepenice nastupa ženski dio džamije… Na kraju sam odustala i krenula ka izlazu da pozovem našu braću iz obezbjeđenja da ga oni vrate.

Dok sam silazila srela sam Muderissa koji mi je rekao da ne brinem, da on neće dalje jer čeka njega da ga preslušava Kur’an.
Subhanallah, nikada neću zaboravit taj dan. Sjećam se da sam jedva našla obuću od suza koje su me gušile. Ne znam kome sam se više divila, da li Muderissu kao učitelju ili bratu Almiru koji uprkos poteškoćama tako uporno želi da uči Kur’an, a toliko naše braće i sestara „ubija“ vrijeme na raznim čat opcijama.

Isti dan me nazvao brat Almir i objasnio mi da nije ni imao namjeru da uđe u ženski dio džamije, ali da se stidio da kaže da uči Kur’an. Osjećala sam se tako postiđeno pred njima dvojicom. Vidjela sam se tako beznačajnom, kao i sva djela koja uradim . Allah mi je svjedok, danima sam plakala, jer sam se, i sve oko sebe vidjela toliko beznačajnim u odnosu na ova dva velika mudžahida koji toliku energiju ulažu i sve prepreke preskaču na putu do Allahovog zadovoljstva. Vjerovatno sam dosadila mojim sestrama stalnim prepričavanjem ove priče.

Od tog dana, prošlo je puno petaka, ali u svakom od njih brat Almir me čeka ispred džamije, da mi se pohvali sa novom ocjenom koju je dobio od svog učitelja i brzinom kojom sada uči stranicu Kur’ana. Za ovog se insana vrijednost dunjaluka svela na vještinu učenja Kur’ana, a nekada je bilo drugačije. Kad god ga ne uspijem razumjet u prvom trenutku (mada se sada dobro sporazumjevamo, elhamdulillah ) osjećam takvo poniženje, jer znam kolika je upornost potrebna njegovom učitelju da ga razumi dok uči Kur’an Časni. Molim Uzvišenog Allaha da ih obadvojicu obilno nagradi.

Dok ovo pišem, evo nastupio je još jedan petak, ali ovog petka Almir će biti tužan, jer neće imati priliku da se pohvali još jednom peticom (pet plus ili pet minus) zarađenom kod svog vrijednog učitelja, jer je Muderris bolestan i nalazi se u bolnici. Tek je prošao jedan dan od njegovog boravka u bolnici, a već se osjeti gubitak u našem džematu. Molim Allaha da ga izliječi i ovu bolest učini sebebom ulaska u Firdews zajedno sa njegovom porodicom. AMIN!

Prije samo tri dana, ovaj neumorni borac na Allahovom putu je držao predavanje u dzematu Stockholm na donatorskoj veceri za objekat (za djamiju u Stokholmu )gdje je skupljeno 1,5 milion kruna tj. oko 150 hiljada eura. Allah ga nagradio i učinio Njemu bliskim. AMIN!

Ovaj tekst danas pišem zbog svih onih koji su se usudili i još uvijek usuđuju da udaraju na čast ovog čestitog Allahovog roba koga su nebrojeno puta protekfirili, potvorili ,o njemu nedolične foto-montaže kreirali, a kako samo griješe, eh kad bi znali. Bolje bi vam bilo da ste svoje ruke u vatru stavili, a jezike vrućim katranom namazali, nego što ste se usudili da ovog insana napadate i na njegovu čast udarate.

Juče sam, čekajući u bolnici na vrijeme posjete dajdži, razmišljala, ko li je to „naš „ bolestan, pa ga ovoliko ljudi voli, jer sam vidjela jako puno braće u čekaonici. Odgovor mi je donio naš dragi brat hfz. Alija Rahman (još jedan čestit uzor još na dunjaluku uzdignut na visoke stepene), kada je prišao da se poselamimo i rekao: “Muderiss je bolestan, pa ako budeš u prlici svrati mu …“ .Bio je to veliki šok za mene, jer sam ga ujutro vidjela u prolazu, a baš tada je išao doktoru.

Svi u hodniku su iskazivali zabrinutost i mogla se vidjet prava ljubav u ime Allaha riječima i djelom. Pomislila sam na sve njegove aktivnosti koje je neumorno radio, na blagoslovljeno putovanje sa koga se tek vratio, a na kome je očigledno bolestan bio, ali ga bolest nije spriječila da radi dobra djela dok god to može…

Po završetku posjete kod dajdže, svratila sam na odjeljenje na kome Muderiss leži u namjeri da ga poselamim i vidim mogu li njemu, ili supruzi mu Fatimi šta pomoći…Upitala sam medicinsku sestru gdje ga mogu naći, a ona me, pokazujući na sobu u kojoj leži, upitala: „Ko je on pa da ga ovoliko ljudi traži i žali?“ Rekla sam:“ Vrijedi puno, sličan vam sigurno nije ovuda prošao..“ Nasmijala se i potvrdila da mora da je tako, jer, uprkos činjenici da su im na odjelu ležale mnoge uvažene ličnosti, ipak nije vidjela da za samo par sati ovoliki broj posjetilaca dođe jednom pacijentu.

Soba mu je bila prepuna naše drage braće, svi ko’ jedan u ljubavi u ime Allaha koja je bila tako očigledna, a naš brat Muderiss kao i uvijek, samom pojavom, pa makar i na bolesničkom krevetu odaje sliku mudžahida u svakoj situaciji, nasmijan, strpljiv i Allahu zahvalan.

Posellamila sam se kratko ,uputila dovu i izrazila spremnost da budem na raspolaganju njemu i njegovoj porodici i izašla, iako zabrinuta za zdravlje našeg brata, wallahi sa nekim lijepim osjećajem u srcu zbog praktičnog primjera ljubavi u ime Allaha na jednom mjestu. Nije bilo onih koji se međusobno tekfire, vagaju imane i međusobno se proklinju! Nije bilo onih koji traže grešku i analiziraju…Bila su to braća u čijim pogledima piše: “I krv i život bi dali za brata svog”.

Došla sam kući pod tim utiscima. Nekakva me groznica uhvatila,pa sam nakon namaza, ušuškala se pored radijatora i tako zaspala haman samo tren, ali san je bio tako stvaran da ga i sada osjećam. Sanjam sebe u bolnici, baš u identičnoj situaciji u kojoj sam i bila, svu braću koji su tamo bili i redoslijed događanja kakav se zbio, sve do trenutka kada me medicinska sestra pita ko je on da ga toliki broj ljudi posjećuje, i… vidim sebe kako idem prema njegovoj sobi ,ali ne mogu da se provučem kroz hodnik od tolikog broja meleka koji su jedan uz drugog tako da su im krila skupljena, stiješnjena da smetaju jedan drugom, ali nijedan neće da odstupi od njegove sobe i na zapovjed jednog od njih, koji je bio najbliži Muderissovom krevetu, samo malo mi napraviše prostora, tek toliko da se mogu provlačit između njihovih krila…

Probudila sam se plačući ,a nakon što sam djeci ispričala zašto plačem, i oni su plakali i pitali kako da postignu taj stepen, pa da ih, makar u snu neko vidi pod zaštitom meleka. Sjetih se Hadis Kudsijj koga prenosi Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, a u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: «Allah Uzvišeni će na Sudnjem danu reći: „Čovječe, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio». Čovjek će upitati: «Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!». Reći će: «Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio“

Klanjala sam i ponovo plakala, ali ovoga puta ne zbog našeg brata Muderissa, već zbog svih onih koji ga ne poznaju, ne poznaju njegovu porodicu, koja je rijedak primjer čestitih. Njegova surpuga Fatima, rijedak primjer čestitosti, čistoće i žrtve na putu pomaganja Allahove vjere kroz potpomaganje muža, kao i njihova djeca koja su sve i jedeno demant nemogućnosti lijepog islamskog odgoja u vremenu fitne modernog doba. Elhamdulillah!

Danas će se osjetiti Muderissov nedostatak u Fahdovoj džamiji. Osjetit će se i na mnogim drugim mjestima na koja je stizao neumorno da’vu širit pored svih drugih obaveza i aktivnosti vezanih za njegovo radno mjesto. Danas će Almiru falit njegovo preslušavanje i podučavanje…

Neka se upitaju svi oni koji udaraju na njegovu čast, kome bi oni falili sa takvim ahlakom!? Neka se upitaju koliko oni stranica Kur’ana prouče sa svojim zdravim jezicima kojima ih je Allah iskušao, dok Almir sa poteškoćom, ali velikom radošću isčitava svaki dan više i ljepše!? Koga su to oni podučili jedan ajet,jedan hadis? U šta oni vrijeme provode dok naš brat Muderiss i iz bolesničke postelje šalje jasne poruke ljepote života u Islamu?

Molim Uzvišenog Allaha da ga izliječi, da uzme maksimum nagrade bolesnika, da mu oteža vagu dobrih dijela, da mu tijelo učini jačim, organe zamjeni boljim, njegove kosti snažnijim i krv zdravijom, a zatim da nam ga vrati još čvršćim i jačim, njegovu da’vu još plodonosnijom na putu do Dženneta. ALLAHUME AMIN!

Nadja Dizdarević