Mudrost iza stvaranje šejtana
Ibn Kajjim, rahimehullah navodi u jednoj od svojih knjiga veliku mudrost iza stvaranja šejtana. On kaže: „U stvaranju Iblisa i njegovih potomaka postoji mudrost čiji detalji ne mogu biti obuhvaćeni od bilo koga izuzev Allaha“. Neke od mnogih razloga je ukratko spomenuo ispod:
- Efekti borbe protiv šejtana i njegovih pomagača vode ka usavršavanju robovanja. Poslanici i Allahovi robovi upotpunjuju svoje robovanje Allahu boreći se protiv šejtana i suprotstavljajući se njegovim pomagačima. Oni takođe upotpunjuju svoju vjeru tražeći utočište kod Allaha od šejtana i bježeći Allahu u potrazi za zaštitom od šejtanova zla. To vodi ka postizanju uzvišenih položaja robovanja koji ne bi mogli biti postignuti bez postojanja šejtana.
- Postojanjem šejtana, Allahovi robovi strahuju od svojih grijeha jer su posvjedočili šta je šejtan postao nakon svog grijeha. Oni iz ovog njegovog pada, od bivanja sa melekima do postajanja šejtanom – odbačenim – imaju primjer putem kojeg se vjernikova bogobojaznost povećava i jača.
- Lekcija za one koji hoće da nauče – Očevi obojice, ljudi i džina, su bili iskušani sa grijehom, pa je Allah učinio jednog oca, Iblisa, lekcijom onome ko ide protiv Njegovih naredbi, koji je previše ponosan da mu se pokorava i koji je ustrajan u griješenju. Drugi otac, Adem, je lekcija onome koji se kaje i vraća svom Gospodaru.
- Šejtan je iskušenje i test za Allahove robove.
- Manifestacija Allahove potpune mogućnosti da stvori suprotnosti – Iblis je jedan od najvećih znakova Njegove Moći, Volje i Vlasti da stvori suprotnosti poput nebesa i zemlje, svjetla i tame, Dženneta i Džehennema, vode i vatre, vrućine i hladnoće, dobra i zla, Džibrila i meleke kao suprotnosti Iblisu i šejtanima.
- Dobrota neke stvari se predočava putem njene suprotnosti – Ljepota neke stvari se može manifestirati u usporedbi sa suprotnošću. Ako ne bi bilo ružnoće, mi ne bismo cijenili vrlinu ljepote, ako ne bi bilo siromaštva mi ne bismo cijenili bogatstvo.
- Allahov oprost i strpljenje – Allah voli da manifestira Svojim robovima Svoj oprost, strpljenje i odgađanje, Njegovu ogromnu milost i velikodušnost. Ovo iziskuje da On stvori one koje će pridruživati druge Njemu i koji će Ga srditi ali uprkos tome On ih obasipa sa svim vrstama blagodati. On im šalje opskrbu, daje dobro zdravlje i omogućava im da uživaju sve vrste luksuza, On im se odaziva i otklanja štetu do njih. On se prema njima odnosi sa blagošću i brigom za razliku od načina na koji se oni ophode prema Njemu, ne vjerujući u Njega, pridruživanje drugih Njemu i loše govorenje o Njemu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Niko nije strpjiviji na zlim i neugodnim riječima koje On čuje (od ljudi): Oni mu pripisuju dijete ali ih On opet obasipa sa zdravljem i opskrbom“. Prema vjerodostojnom hadisu: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, i umjesto vas doveo ljude koji bi griješili, a zatim molili Allaha, i On bi im praštao. ” Prema hasen predaji: „O sine Ademov, nisi pravedan prema meni. Moja dobrota se spušta tebi a tvoja zla djela se uzdižu Meni. Pokušavam da zadobijem tvoju ljubav šaljući ti svoje blagodati dok ja nemam potrebu za tobom a ti pokušavaš zadobiti Moju mržnju bivajući mi nepokoran dok si u velikoj potrebi za Mnom, a plemeniti meleki stalno donose tvoja zla djela Meni. “
- Stvari drage Allahu se dešavaju zbog postojanja šejtana – koliko često stvari koje Allah voli se dese zbog postojanja ovog stvorenja kojeg Gospodar mrzi i na kog je srdit. Bez obzira kakvo se zlo i grijesi dese zbog postojanja ovog Allahovog neprijatelja, djela pokornosti koja se dese zbog njega i njegovih pomagača su Allahu draža i čine Njega zadovoljnim, poput idenja protiv svojih strasti i prohtjeva, nošenje sa teškoćama i nedaćama kako bi se zalužila Njegova ljubav i zadovoljstvo. Najdraža stvar voljenom je da vidi kako se njegov voljeni nosi sa teškoćama i nedaćama radi njega, kako bi dokazao svoju ljubav prema njemu, dok grijesi i nepokornosti uzrokovane Iblisom srde Allaha. Unatoč tome, Allah se više obraduje pokajanju Svog roba nego onaj ko je izgubio svoju devu koja nosi njegovu hranu i piće dok je u izolovanoj i opasnoj pustinji. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ”Allah se više obraduje pokajanju svoga roba koji se iskreno pokaje, nego čovjek koji putuje pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. On je legao i zaspao, a kad se probudi, deva je već bila otišla, onda je rekao; vratiću se na mjesto gdje sam bio, pa ću zaspati dok ne umrem, stavio je glavu na ruku, i zaspao da umre, a kad se probudio, vidio je pored sebe devu sa vodom i hranu. Allah je više obradovan pokajanjem svoga roba, nego ovaj čovjek kad je ugledao devu”