Mu’džize posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem

Mu’džiza mu odagnala brigu i tugu

Imam Ahmed zabilježio je predaju od Enesa ibn Malika u kojoj stoji: ”Jedne prilike je došao melek Džibril, a.s., kod Muhammeda, s.a.v.s., dok je on sjedio tužan i potišten zbog ezijećenja i napada od strane idolopoklonika. Vidjevši ga u takvom stanju Džibril ga je upitao: ”Šta ti je?” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ”Mušrici su me napali i uradili sa mnom to i to.” Nakon toga ga je melek Džibril upitao: ”Želiš li da vidiš jasan znak, tj. mu’džizu, pa da…

…. se smiriš?” Muhammed, s.a.v.s., odgovorio je potvrdno, a onda mu je melek rekao: ”Vidiš li ono stablo na kraju doline, pozovi ga da ti dođe.” Poslanik, s.a.v.s., naredio je stablu da dođe i ono je došlo i stalo pred Muhammeda, s.a.v.s., a zatim se vratilo na svoje mjesto. Kad je to vidio, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Dosta je.”

Stradanje mušričkih vođa

Jedna od mu’džiza Muhammeda, s.a.v.s., jeste i stradanje peterice mušričkih vođa koji su ponajviše napadali i ezijetili Poslanika, s.a.v.s. Na njihovu blisku smrt i stradanje upućuju i riječi Allaha, dž.š.: Mi ćemo te sigurno spasiti od onih koji se s tobom ismijavaju. Tu nesrećnu skupinu sačinjavali su: Velid ibn Mugire, ‘As ibn Vail, Esved ibn Abdul-Muttalib, Esved ibn Abdu Jegus i Haris ibn Kajs. Dok su oni bili pored Kabe, melek Džibril došao je Muhammedu, s.a.v.s., i zajedno su ih posmatrali.

Nakon toga je pored njih naišao Velid ibn Mugire, i Džibril je upitao Poslanika, s.a.v.s.: ”Šta kažeš za ovog čovjeka?” Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: ”Loš je to čovjek!” A onda mu je melek Džibril rekao: ”Spašen si od njega.” I pokazao je na njegovu nogu, odnosno potkoljenicu. Nakon toga, Velid ibn Mugire je naišao pored jednog čovjeka iz plemena Huza, koji je pravio strijele i ukrašavao ih perjem. Velidov ogrtač se vukao po zemlji i komadić strelice se zakačio za njegov ogrtač u predjelu potkoljenice. Međutim, njegova oholost mu nije dala da se sagne i skine drvce sa noge, već je ono neprestano udaralo po potkoljenici dok se nije otvorila rana od koje je kasnije umro.

Nakon toga naišao je ‘As ibn Vail, i Džibril je ponovo upitao Poslanika, s.a.v.s., isto što i za prvog mušrika. Kada je Muhammed, s.a.v.s., rekao da je to loš čovjek, melek mu je odgovorio: ”Spasio si se od njega”, i pokazao je prema njegovoj peti. Nedugo zatim on je pošao na put sa svoja dva sina koji su mu bili čuvari. A onda je naišao na bodljikavu granu i jedna bodlja mu se zabola u petu. On je uzviknuo: ”Uboden sam, uboden sam u nogu.” Sinovi su pritrčali da izvade trn, međutim nisu ništa našli u njegovoj nozi. Od tog uboda mu je noga otekla poput devine grbe i od njega je i umro. Kada je pored njih prošao Esved ibn Abdul-Muttalib, i kada je Poslanik, s.a.v.s., i za njega rekao da je loš čovjek, melek Džibril ga je udario zelenom granom po licu i on je oslijepio.

Tako slijep tumarao je i udarao glavom u zidove dok nije umro. Kada je naišao Esved ibn Abdu Jegus, Džibril je pokazao prema njegovom trbuhu i on je nedugo zatim umro od vodene stomačne bolesti. I kada je naposljetku naišao Haris ibn Kajs, i Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao da je loš čovjek, melek Džibril je pokazao prema njegovoj glavi. Nakon toga ga je obuzeo kašalj i povraćanje od čega je podlegao.

Abdussamed Busatlic – www.saff.ba