Muharrem, Ašura, pogibija Husejna, radijallahu anhu

Allah Uzvišeni u 36. ajetu sure Et-Tevbe, kaže: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima nemojte grijehe činiti.“

Imam Buhari (4662) i imam Muslim (1679), bilježe od Ebu Bekreta, radijallahu ‘anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme teče na isti način kao što je teklo i kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, među kojima su četiri sveta. Tri sveta mjeseca dolaze jedan za drugim, a oni su zul-ka’de, zu-l-hidždžde i muharrem, a četvrti sveti mjesec je redžeb.“ Mi se nalazimo u svetom mjesecu muharremu, o kojem Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nakon ramazana najbolje i najvrijednije je postiti u Allahovom svetom mjesecu muharremu.“ (Muslim, 1163).

Deseti dan mjeseca muharrema je dan Ašure kojeg je pohvalno provesti u postu, a taj post, po hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, briše grijehe koji su učinjeni u prethodnoj godini. Također, ovaj dan poznat je i po tome što je u njemu nepravedno ubijen unuk Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Husejn, Allah njime bio zadovoljan. Pripadnici šijskog učenja taj dan smatraju danom žalosti i svake godine na dan Ašure ispoljavaju svoju tugu i žalost.

Nema sumnje da je pogibija voljenog Husejna velika nedaća koja je zadesila islamski ummet, međutim ispoljavanje tuge i žalosti na način kako to čine šije nema nikakvog uporišta u islamu i predstavlja jednu ružnu novotariju kojom se čini nepravda prema unuku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukoliko malo razmislimo o ovom načinu ispoljavanja tuge, možemo s pravom kazati da on nema veze ni sam vjerom, a ni za zdravim razumom. Vjera nam zabranjuje udaranje po tijelu, nanošenje štete i naricanje zbog nečije smrti, a da su ovakvi postupci uredu, bilo bi ih preče činiti i praktikovati zbog smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili pak zbog pogibije Alije, radijallahu anhu, koji su bez imalo sumnje bolji od Husejna.

Uputsvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju ovaj dan, preče je slijediti i po njemu postupati, a njegovo uputstvo bilo je da se taj dan posti iz zahvalnosti prema Allahu, jer je spasio Musaa, alejhi selam. Treba naglasiti da ni Kerbela na kojoj je ubijen naš voljeni Husejn, Allah njime bio zadovoljan, nema nikakvu svetost u islamu, niti vrijednost zbog koje to mjesto treba posebno posjećivati i pogibiju Husejnovu obilježavati.

Ljubav prema ehli bejtu (porodici Poslanika) obavezni je dio naše vjere i preko nje se približavamo Allahu Uzvišenom, ali to nikako ne znači da smijemo činiti nešto što je u koliziji sa našom čistom vjerom. U tom danu ubijen je plod Poslanikovog srca, žedan je bio, nisu mu dopustili ni da se vode napije. Veliko je nedaća zadesila muslimane pogibijom Husejna koji je prošao kroz veoma teško iskušenje, što samo ukazuje na veliki status kojeg je imao kod Uzvišenog Allaha, jer prema stepenu iskušenja mjeri se i stepen vjerovanja.

Prisjećajući se pogibije Husejna, kažemo: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo, jer to su riječi koje su nam vjerom propisane da ih izgovorimo prilikom nedaće, a velika je nedaća ono što se desilo našem voljenom Husejnu. Nepravda prema njemu, nepravda je prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Pitamo se: Kako će ubice Husejna pogledati u oči Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ubili su njemu jedno on najdražih stvorenja, njegovog unuka, koji mu se po mubareć leđima penjao, dok je na sedždi bio? Kako će račun položiti nepravednici koji su prolili krv pomiješanu sa krvlju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su ubili potomka njegovog, onoga za kojeg je kazao da je predvodnik mladića Dženneta?

Ali, isto tako pitamo se: Šta će Allahu odgovoriti oni koji iskriviše Njegovu vjeru, koji misleći da vole ehli bejta, ustvari sa ehli bejtom ništa nemaju, i koji se ranjavajaju i nariču, odnosno čine ono što je islam jasno zabranio i sa čim onaj zbog kojeg „tuguju“ nema nikave povezanosti.

Mi kažemo: Allaha i meleke za svjedoke uzimamo da volimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu časnu porodicu i da smo tužni zbog nedaće koja je snašla Husejna, Allah nas sa njim spojio, ali ni u kojem slučaju nećemo posezati za onim što čine šijske frakcije, jer nas tome nije naučila naša čista vjera, i uvjereni smo, bez imalo sumnje, da takvi postupci nemaju nikakvu vezu sa islamom i da samo srde našeg Stvoritelja, a dokaz te srdžbe je i kazna koju je spustio na njih, tako da se oni iz godine u godinu sami kažnjavaju i pred očima svijeta javno ponižavaju.

Molim Allaha da nam istinu pokaže istinom i olakša njeno slijeđenje, da nam neistinu pokaže neistinom i udalji nas od nje. “Ljubav prema svim ashabima, put je kojeg slijedimo, ljubavlju prema ehli bejtu, Allahu se umiljavamo.” (Lamija, Ibn Tejmijje).

Senad Muhić, prof.

Sami se uvjerite o čemu se radi: