Musafir i skraćivanje i spajanje namaza

PITANJE: Esselam alejkum, po dolasku s putovanja kojim je dozvoljeno skraćivanje namaza ako se prešla minimalna potrebna udaljenoost, da li znači da ako se dođe kući npr. u ikindijsko ili jacijsko vrijeme da – ukoliko je izostavljeno podne ili akšam zbog spajanja – treba taj namaz čije je vrijeme prošlo skratiti? Je li preče ostaviti namaz za koji ima vremena da se obavi kod kuće nakon dolaska s puta nego na putu?

ODGOVOR: Alejkumus-Selam! Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka, a pri sebi je imao propisani nijjet te’ehira tj. da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će u toj situaciji klanjati pune namaze, a ne skraćene. Preče je namaz obaviti i klanjati ga što prije – što znači da je ljepše klanjati namaz dok se na putu nego li ga ostaviti za kasnije, s nijjetom te’hira-odgode, da bi ga eventualno klanjali kući, a Allah dž.š., najbolje zna.

Više detalja u vezi musafira i skraćivanja i spajanja namaza:

Pravilo je da musafir – čovjek koji je na putu, skraćuje i spaja svoje namaze, slijedeći u tome praksu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., pa se kaže da je skraćivanje namaza na putu sunnet – vrijednije i ljepše, dok je spajanje namaza na putu ruhsa-olakšica, kojom se dozvoljeno koristiti, kako u putu tako i pri nevremenu, studeni, strahu itd.

Dosta uleme uslovljava prelazak određene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skraćivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, kilometrima 83 km. A kada je riječ o vremenskoj dužini puta, taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, među kojima su npr. šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., i šejh Ibnu Usejmin, rhm., koji smatraju da se neće uzimati u obzir određena kilometraža, već će mjerilo biti ‘URF, tj. šta ljudi određenog mjesta i vremena podrazumijevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, države i kontinenti isti po ovom pitanju.

Ovo mišljenje i ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha, dž.š., i da po svom ‘Urfu – običaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono što se podrazumijeva pod putem, za njihov pojam, to će se uzimati za mjerilo, i to nećemo ograničavati prostorno (kilometrima), niti vremenski (danima). Sve dok se čovjek, u nekom mjestu, osjeća musafirom, i nije kod kuće, ima pravo na olakšice musafira. S toga, ako za tebe i tvoje okruženje dužina od 50 km puta predstavlja „polazak na put“ imaš pravo na olakšice musafirluka, a ako ta dužina za vaš pojam nije „polazak na put“, onda nemaš pravo na olakšice musafirluka, tj. skraćivanje i spajanje namaza.

Namaz se mora obavljati na čistom mjestu, a nečista mjesta su mjesta na kojima ima nečistoće tipa: mokraće, izmeta, krvi, psećih dodira, WC-ovi, toaleti, hamami, torovi od deva itd. Namaz se također neće klanjati na mezarjima, u pravcu kaburova, slika itd. Dakle, prašina, pilotina, cement, kreč, papiri itd. nisu nečiste materije i može se namaz klanjati na mjestu gdje se one nalaze. S toga, ti moraš namaze klanjati normalno, stojeći, u pravcu kible, na vrijeme, ako igdje u svome okruženju imaš makar jedan metar kvadratni čiste površine, a za tu svrhu možeš uvijek pripremiti neku sedžadu.

Ako čovjek nije u stanju klanjati namaz normalno, na vrijeme, sa stajanjem (kijamom) i u pravcu kible, onda će čovjek klanjati namaz sjedeći, u pravcu kible, i neće dozvoliti da mu namaz izađe iz svoga vremena kako bi mogao namaz obaviti stojeći u pravcu kible! Šart – uslov nastupa vremena – je preči od rukna – sastavnog dijela namaza, tj. stajanja u namazu.

Klanjanje na jahalici (prevoznom sredstvu) se dozvoljava zbog nevremena – studeni, snijega, kiše, vjetra, te i zbog straha po svoj život od nevjernika, razbojnika, životinja itd., kao i ženi koja se nalazi na devi kojoj nema ko pomoći da se spusti i da se na nju ponovo popne.

U svakoj drugoj situaciji, kada je vrijeme lijepo, i kada nam život nije direktno ugrožen od nevjernika, razbojnika ili životinja, čovjek nema pravo da klanja namaz sjedeći.

Dodatak:

– Čovjek nema pravo pred polazak na put koristiti se olakšicama predviđenim za musafire.

– Musafir, koji klanja za imamom koji nije musafir, klanjaće puni namaz za njim.

– Sve dok čovjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je došao radi svršetka određenog posla – ima status musafira.

– Dozvoljeno je spajati namaze bez skraćivanja, i skraćivati namaze bez spajanja. Ako je čovjek spojio podne i ikindiju u podnevskom vremenu (takdim), pa se desi da dođe kući u ikindijskom vremenu – neće nanovo klanjati ikindiju namaz, jer ju je prethodno već obavio na propisani način.

– Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka a imao je nijjet te’ehira – da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će tada klanjati pune namaze, a ne skraćene.

– Ako čovjek ide na put radi činjenja harama nema prava na olakšice musafirluka.

– Musafiru je dozvoljeno da obavlja nafila namaze dok je na putu, posebno noćni namaz, vitr namaz, duha namaz i sabahske sunnete.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

minber.ba