Musafir i skraćivanje i spajanje namaza / Koji se namazi skraćuju i kako

Pitanje: Esselam alejkum, po dolasku s putovanja kojim je dozvoljeno skraćivanje namaza ako se prešla minimalna potrebna udaljenoost, da li znači da ako se dođe kući npr. u ikindijsko ili jacijsko vrijeme da – ukoliko je izostavljeno podne ili akšam zbog spajanja – treba taj namaz čije je vrijeme prošlo skratiti? Je li preče ostaviti namaz za koji ima vremena da se obavi kod kuće nakon dolaska s puta nego na putu?

Odgovor: Alejkumus-Selam! Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka, a pri sebi je imao propisani nijjet te’ehira tj. da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će u toj situaciji klanjati pune namaze, a ne skraćene. Preče je namaz obaviti i klanjati ga što prije – što znači da je ljepše klanjati namaz dok se na putu nego li ga ostaviti za kasnije, s nijjetom te’hira-odgode, da bi ga eventualno klanjali kući, a Allah dž.š., najbolje zna.

Više detalja u vezi musafira i skraćivanja i spajanja namaza:

Pravilo je da musafir – čovjek koji je na putu, skraćuje i spaja svoje namaze, slijedeći u tome praksu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., pa se kaže da je skraćivanje namaza na putu sunnet – vrijednije i ljepše, dok je spajanje namaza na putu ruhsa-olakšica, kojom se dozvoljeno koristiti, kako u putu tako i pri nevremenu, studeni, strahu itd.

Dosta uleme uslovljava prelazak određene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skraćivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, kilometrima 83 km. A kada je riječ o vremenskoj dužini puta, taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, među kojima su npr. šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., i šejh Ibnu Usejmin, rhm., koji smatraju da se neće uzimati u obzir određena kilometraža, već će mjerilo biti ‘URF, tj. šta ljudi određenog mjesta i vremena podrazumijevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, države i kontinenti isti po ovom pitanju.

Ovo mišljenje i ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha, dž.š., i da po svom ‘Urfu – običaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono što se podrazumijeva pod putem, za njihov pojam, to će se uzimati za mjerilo, i to nećemo ograničavati prostorno (kilometrima), niti vremenski (danima). Sve dok se čovjek, u nekom mjestu, osjeća musafirom, i nije kod kuće, ima pravo na olakšice musafira. S toga, ako za tebe i tvoje okruženje dužina od 50 km puta predstavlja „polazak na put“ imaš pravo na olakšice musafirluka, a ako ta dužina za vaš pojam nije „polazak na put“, onda nemaš pravo na olakšice musafirluka, tj. skraćivanje i spajanje namaza.

Namaz se mora obavljati na čistom mjestu, a nečista mjesta su mjesta na kojima ima nečistoće tipa: mokraće, izmeta, krvi, psećih dodira, WC-ovi, toaleti, hamami, torovi od deva itd. Namaz se također neće klanjati na mezarjima, u pravcu kaburova, slika itd. Dakle, prašina, pilotina, cement, kreč, papiri itd. nisu nečiste materije i može se namaz klanjati na mjestu gdje se one nalaze. S toga, ti moraš namaze klanjati normalno, stojeći, u pravcu kible, na vrijeme, ako igdje u svome okruženju imaš makar jedan metar kvadratni čiste površine, a za tu svrhu možeš uvijek pripremiti neku sedžadu.

Ako čovjek nije u stanju klanjati namaz normalno, na vrijeme, sa stajanjem (kijamom) i u pravcu kible, onda će čovjek klanjati namaz sjedeći, u pravcu kible, i neće dozvoliti da mu namaz izađe iz svoga vremena kako bi mogao namaz obaviti stojeći u pravcu kible! Šart – uslov nastupa vremena – je preči od rukna – sastavnog dijela namaza, tj. stajanja u namazu.

Klanjanje na jahalici (prevoznom sredstvu) se dozvoljava zbog nevremena – studeni, snijega, kiše, vjetra, te i zbog straha po svoj život od nevjernika, razbojnika, životinja itd., kao i ženi koja se nalazi na devi kojoj nema ko pomoći da se spusti i da se na nju ponovo popne.

U svakoj drugoj situaciji, kada je vrijeme lijepo, i kada nam život nije direktno ugrožen od nevjernika, razbojnika ili životinja, čovjek nema pravo da klanja namaz sjedeći.

Dodatak:

– Čovjek nema pravo pred polazak na put koristiti se olakšicama predviđenim za musafire.

– Musafir, koji klanja za imamom koji nije musafir, klanjaće puni namaz za njim.

– Sve dok čovjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je došao radi svršetka određenog posla – ima status musafira.

– Dozvoljeno je spajati namaze bez skraćivanja, i skraćivati namaze bez spajanja. Ako je čovjek spojio podne i ikindiju u podnevskom vremenu (takdim), pa se desi da dođe kući u ikindijskom vremenu – neće nanovo klanjati ikindiju namaz, jer ju je prethodno već obavio na propisani način.

– Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka a imao je nijjet te’ehira – da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će tada klanjati pune namaze, a ne skraćene.

– Ako čovjek ide na put radi činjenja harama nema prava na olakšice musafirluka.

– Musafiru je dozvoljeno da obavlja nafila namaze dok je na putu, posebno noćni namaz, vitr namaz, duha namaz i sabahske sunnete.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

_________________________

Koji se namazi skraćuju i kako?

Od pet dnevnih namaza skracuju se samo oni od cetiri  rekata (podne, ikindija i jacija) i to tako da se umjesto cetiri  klanjaju samo dva rekata na kojima se uci El-Fatiha i nesto iz  Kur’ana. Aksam i sabah se ne skracuju jer aksam ima tri, a sabah dva rekata.

Mogu se spojiti podne i ikindija u bilo kojem vremenu ova dva namaza, tj. mogu se spojiti u vrijeme podne namaza ili kad nastupi ikindija namaz, a zatim se mogu spojiti aksam i jacija u bilo koje vrijeme od ova dva namaza (ne moze se n. pr. spojiti ikindija i aksam, vec samo podne i ikindija, te aksam i jacija). Sabah namaz se ne spaja ni sa kojim drugim namazom i ovaj namaz se mora klanjati u svoje vrijeme.

Namazi se klanjaju na taj nacin sto se za podne namaz prouci ikamet, zatim se klanja dva rekata podnevskog farza (tj. ovaj namaz se skrati na dva rekata), zatim se ustane, prouci ikamet i klanjaju dva rekata ikindijskog farz namaza, a zatim se uci zikr koji se uci poslije namaza (dovoljno je uciti jedan put zikr koji vrijedi za obadva ova namaza koja su klanjata). Na isti nacin se spajaju i klanjaju aksam i jacija namaz.

Skracivanje namaza je Sunnet za sve putnike

Propisi o skracivanju namaza vaze za sve vrste putnika i u  tom pogledu nema nikakve razlike izmedu onoga ko putuje  pjeske, jase na jahacoj zivotinji, putuje nekim od modernih  prijevoznih sredstava kao sto su: automobil, voz, avion i si. Iz  ovog pravila se izuzima jedino mornar s obzirom da mu je brod u  jednu ruku neka vrsta doma. U tom slucaju ne samo da nije Sunnet kratiti namaz, nego ga treba klanjati citava.

__________________________________

Klanja Akšam iza imâma koji klanja Jaciju

Pitanje: Čovjek je trebao spojiti Akšam i Jaciju. Nakon što je ušao u masdžid i namjeravao klanjati Akšam, ustanovio je da imâm klanja Jaciju. Kako će u ovome slučaju pratiti imâma? Imate li poznatu fetvu o tome?

Odgovor: Ispravan stav po ovome pitanju je da se treba priključiti namazu sa namjerom da klanja Akšam. Kada imâm ustane na četvrti rekat, on će nastaviti da sjedi, proučiti Tašahhud – i završiti namaz.

Pitanje: Poznati ste po toj fetvi, ali zar ona nije u suprotnosti sa hadîthom Allâhovoga poslanika صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم:
إِنَّمَا جُعِلَ الإِمَامُ لِيُؤْتَمَّ بِهِ، فَإِذَا كَبَّرَ فَكَبِّرُوا، وَإِذَا رَكَعَ فَارْكَعُوا، وَإِذَا قَالَ سَمِعَ اللَّهُ لِمَنْ حَمِدَهُ‏.‏ فَقُولُوا رَبَّنَا وَلَكَ الْحَمْدُ‏.‏ وَإِذَا سَجَدَ فَاسْجُدُوا، وَإِذَا صَلَّى جَالِسًا فَصَلُّوا جُلُوسًا أَجْمَعُونَ
“Imâm je postavljen da bi se slijedio; pa kada donese Takbîr – donesite Takbîr, kada učini Rukû` – učinite Rukû`, kada kaže “Sami` Allâhu liman hamidah” – recite “Rabbanâ wa lakal hamd”, kada učini Sudžûd – učinite Sudžûd, a kada klanja sjedeći – svi klanjajte sjedeći.” (al-Bukhârî 734)?

Odgovor: Ovo što sam ti rekao nije u suprotnosti sa tim hadîthom, jer on slijedi imâma. On se međutim razlikuje od njega kod zadnjeg Tašahhuda iz šerijatski opravdanog razloga – jer klanja Akšam, koji se ne smije klanjati više od tri rekata. Ukoliko se osoba razlikuje od imâma iz šerijatski opravdanog razloga, ne smatra se da prkosi niti da je griješan.

Imâm Muhammad bin Sâlih bin Usejmin