Nadgrobni spomenici

PITANJE: Odlučio sam da podignem spomenik, odnosno da postavim nišane i ogradim mezar moga rahmetli oca. Međutim saznao sam da ne valja mezar ograditi jer se umrli odmah odvaja od ostalih i da ne čuje ezān kad se uči?!

ODGOVOR: Mi smo se u nekoliko ranijiih odgovora osvrtali na ovakva pitanja. Rečeno je da islām u vezi sa nadgrobnim spomenicima PREPORUČUJE SKROMNOST. Tijelo je predano zemlji. Treba o duši umrlog mnogo više voditi računa nego o njegovom tijelu, koje se nalazi u grobu. Briga o duši pak treba da se ispoljava kroz korisna dijela za žive. BILO BI MNOGO PAMETNIJE i korisnije za dušu umrlog ako bi se iznos koji bi se potrošio u podizanje luksuznoga nadgrobnog spomenika DAO u KORIST ŽIVA ČOVJEKA, u neko dobro djelo, a za sevāb umrloga.

U tom pravcu bi trebalo usmjeriti našu brigu o mrtvim. Trebalo bi mnogo više voditi računa o ljudima dok su živi nego kad umru. Mnogo je sevabnije živu čovjeku podići kuću nego umrlome turbe. Umrli će imati više koristi od te kuće nego od svog turbeta. Ne znači to da grobove svojih umrlih ne treba ničim obilježavati. O tim grobovima se mora voditi računa. Potrebno ih je u granicama islāmske skromnosti održavati. Lijepo sređeno groblje i estetski postavljeni nadgrobni spomenici i dotjerani grobovi znak su određene kulture.

U zajedničkome ograđenom groblju ne vidim potrebu za posebnim ograđivanjem pojedinih grobova. Grob se može urediti i nišani postaviti bez ograde, jer bi ograda, čini nam se, bila suvišna, predstavljala bi nedopušteni luksuz.

Što se tiče ezāna umrlih, nema od toga ništa! Važno je da li je on dok je bio živ slušao ezān i odazivao se njegovom pozivu!“

Husein-ef. Đozo, raḥimehullāh