Nagrada i kazna u porodičnom odgoju

Porodica je primarna drustvena grupa i od fundamantalnog je znacaja za normalan zivot, rad i razvoj njenih clanova. Svojom unutarnjom organizacijom, nacinom zivota, medjusobnim odnosima, pruza zastitu, odgoj i pripremu za zivot njenih clanova. Dobra i ugodna, intimna i topla atmosfera u porodici, sigurnost koju pruzaju zdravi medjusobni odnosi, prvi su preduvjet uspjesnog razvitka licnosti. Temeljno obiljezje porodicnog odgoja, a i djecije potrebe, jeste roditeljski autoritet.

Porodica nauci dijete podredjivanju autoritetu roditelja, a time ujedno i priznavanju autoriteta uopce. Roditeljski autoritet je snaga koju su roditelji prikupili ranije, u sopstvenom licnom i drustvenom zivotu. Dijete se mora navikavati na drustvo razlicitih ljudi i kod njega treba odgajati otpor prema onome sto nije dobro. To se moze postici ako roditelji uzivaju autoritet, ako postoji disciplina i ako se roditelji koriste metodom nagrade i kazne.

Kaznjavanje

Glavni princip kad je u pitanju metoda kaznjavanja jeste znati naci mjeru.U odgoju se roditelji mogu koristiti kaznjavanjem, ali kaznu kao odgojno sredstvo treba primjenjivati sto rjedje i kada ne pomazu druga sredstva. Kazna se pojavljuje kao prirodna posljedica losih postupaka. Ona upozorava dijete da je postupalo kako ne valja i da takve postupke treba kazniti.

Kad se roditelji moraju posluziti kaznom kao odgojnim sredstvom, ona ne smije biti sredstvo ponizavanja, ne smije vrijedjati djetetovo dostojanstvo, ne smije ga ismijavati niti zlostavljati. Kazna treba da sadrzi osudu losih postupaka, ali i nadu u mogucnost popravka. Tako primjenjivana kazna djeluje pozitivno, a preduvjet je da bude adekvatna prijestupu, razumljiva djetetu i krajnje pravedna.

Vazno je da kazna djeluje, a njezino djelovanje vise ovisi o autoritetu osobe koja kaznjava nego o intenzitetu kazne. Kazna treba da je i u skladu s odredjenim okolnostima, a treba uzeti u obzir i individualne razlike. Na neko dijete ce djelovati i strogi pogled, a za neko drugo nije dovoljna ni mnogo stozija opomena. Ponovljeni prijestup zasluzuje nesto ozbiljniju kaznu.

Kazna djeluje jace sto se rjedje primjenjuje.
Kazne mogu biti vrlo razlicite. Dijete se moze kazniti i promjenom ponasanja prema njemu, iskljucenjem iz igre, oduzimanjem predmeta s kojima se igra i narusava red, uskracivanjem necega sto dijete voli, ali to ne smije biti nesto sto mu je prijeko potrebno za zivot i razvoj. Upozoravanje djeteta moze biti jako korisno odgojno sredstvo. Upozorenjem podsjecamo dijete na to sta treba ciniti, sta je njegova duznost, ali i na to sta ne smije ciniti. Najcesce se primjenjuje rijecima,pogledom, pokretom ruke,glave i slicno.

Nagradjivanje

Kad dijete ucini nesto dobro, primjerno se ponasa, kada se zalaze, prihvata i izvrsava svoje obaveze, treba mu odati priznanje. To je potrebno svakom covjeku, pa i djetetu. Moze se iskazati u obliku odobravanja, pozitivnog vrednovanja, podrzavanja. Priznavanje razvija samosvijest i povjerenje u sebe, te potice na daljnje zalaganje. Pohvala se, takodjer, moze smatrati izvjesnim vidom nagrade. Njome se odobrava postupak, izrice povjerenje ili priznanje. Pohvala upozorava na pozitivno, na sposobnosti i mogucnosti, jaca volju za radom, razvija samosvijest. Ako su roditelji dosljedni u tome da za dobre cinove izricu priznanja i pohvale, dijete ce shvatiti da dobra djela imaju ugodne posljedice.

Novcane nagrade i velike materijalne vrijednosti kao nagrade treba izbjegavati jer poticu na djelatnost iz koristoljublja. Ono donosi ne samo duhovno zadovoljstvo i roditeljevo priznanje nego i materijalnu vrijednost. Roditelj mora nastojati da ova nagrada ne postane sama sebi svrhom. Umjesto novcanih i materijalnih nagrada, bolje je da roditelji djeci daju podsticaj zdravog ljudskog nadzora koji podrazumijeva izgradjivanje djecijeg samopostovanja, teznje ka pozitivnoj komunikaciji, davanje bezuvjetne ljubavi. Izravna roditeljska paznja najveca je nagrara koju roditelj moze dati a dijete primiti.

Roditelj moze nagraditi dijete igrackom, cokoladom, ali moze i posebnim zauzimanjem za dijete, zagrljajem, zajednickom setnjom i razgovorom, odlaskom na izlet.
Djeciju poslusnost ne treba kupovati.
Duznost djece je da ucestvuju u porodicnim poslovima.

Izvor: Magazin za zenu i porodicu “Bosanska Sumeja”