Najbolji lijek za brigu

Savremeni uvjeti i tempo života doveli su do pojave mnogih oboljenja, kako psihičke tako i fizičke prirode. Depresija, anksioznost, razni psihički poremećaji sve su zastupljeniji i zahtijevaju ozbiljan pristup i adekvatno liječenje. U liječenju ovih ‘’tihih ubica’’ savremenog društva primjenjuju se razne metode i sredstva, a i islam je preporučio liječenje svim dozvoljenim medikamentima i lijekovima koji neće prouzrokovati štetnije i opasnije nuspojave. U islamu je poznato medicinsko liječenje, ali kada ova vrsta liječenja ne poluči pozitivne rezultate, onda se preporučuje liječenje islamskom rukjom – učenjem kur’anskih ajeta. Ova vrsta liječenja bila je poznata još u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i primjenjuje se kako za liječenje psihičkih oboljenja, kao što su briga, tuga, depresija, tako i fizičkih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio je svoj ummet i korištenju raznih prirodnih lijekova, koje je Uzvišeni Allah dao u vidu meda i raznih ljekovitih biljaka, a čije korištenje ne uzrokuje nikakve nuspojave.  Kako je u današnjem društvu izražena duhovna i moralna kriza, tako su i psihičke bolesti postale sve zastupljenije kod savremene populacije. Najčešći lijekovi koji se koriste za liječenje ovih bolesti su sedativi i antidepresivi koji ne mogu izliječiti ni tugu ni brigu ni depresiju, nego samo ublažavaju simptome i izazivaju ovisnost.

Imansko-duhovna terapija

S obzirom da su psihička oboljenja prije svega duševna oboljenja, tako treba i da se tretiraju i liječe – imansko-duhovnom terapijom. Prva terapija kojoj se podvrgava svaki psihički bolesnik i osoba koju se obuzele briga, tuga ili depresija jeste povećanje imana i povjerenja i oslonca na svoga Gospodara, mnoštvo upućivanja dove i naravno redovno i ustrajno obavljanje namaza. Na ovaj način čovjek će otkloniti brigu koja je pritiskala njegova prsa, a izlječenje će biti efikasnije ako svemu tome pridoda i činjenje dobrih i bogougodnih djela.

U liječenju psihičkih oboljenja veliku ulogu ima i odlazak psihijatru, odnosno psihoterapija. Međutim, treba naglasiti da je neophodno izbjegavati odlazak psihijatru čije je vjerovanje neispravno, a naročito nevjerniku. Dakle, ukoliko psihoterapija bude neophodna u liječenju, potrebno je izabrati psihijatra vjernika i samo takav liječnik  bit će koristan za bolesnika i njegovo izlječenje, kao što kaže Uzvišeni: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.”(En-Nahl, 97.) Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čudno je stanje vjernika, njemu je uvijek dobro i u takvom stanju nije niko osim kod vjernika: ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakva nedaća, on se strpi i opet mu je dobro.” (Hadis bilježi imam Muslim)

Jedan od osnovnih razloga psihičkih oboljenja jeste i briga u pogledu dunjaluka i stjecanja opskrbe.  Čovjek se treba truditi, ali dunjaluk ne treba da mu bude najveća briga i ne smije dozvoliti da briga za opskrbom ovlada njegovim srcem i razumom i da mu na taj način uveća bolest. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome ahiret bude najveća briga – Allah, dž.š., će mu dati bogatstvo u srcu, bit će miran i spokojan, a dunjaluk će mu silom doći, a kome dunjaluk bude najveća briga – Allah će mu siromaštvo pred oči posaditi, neće biti miran i spokojan, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno.” (Hadis bilježi Tirmizi, a šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim, vidjeti Sahihu Džamiu, br. hadisa 6510)

Uvaženi islamski učenjak Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Ukoliko Allahov rob osvane i omrkne, a njegova briga bude jedino Allah, On će na sebe preuzeti sve njegove potrebe i sve ono što ga dovodi u brigu, i učinit će da se njegovo srce u potpunosti posveti Njegovoj ljubavi, njegov jezik Njegovom zikru, a njegovi udove pokoravanju Njemu. A ukoliko Allahov rob osvane i omrkne a njegova briga bude dunjaluk, On će ga natovariti sa njegovim brigama i prepustit će ga samom sebi, i učinit će da njegovo srce bude zauzeto ljubavlju prema stvorenjima u odnosu na Njegovu ljubav, da njegov jezik bude zauzet  spominjanjem stvorenja u odnosu na zikr – spominjanje Njega, a njegovi udovi usluživanjem stvorenja, a ne pokornošću Njemu. Tako će se umarati kao što se umaraju životinje u služenju ljudi. Ko god se okrene od Allahovog obožavanja, Njegove pokornosti  i ljubavi, bit će iskušan obožavanjem stvorenja, ljubavlju prema njima i njihovom služenju. Uzvišeni Allah rekao je: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.’’ (Ez-Zuhruf, 36.) (Knjiga Fevaid)

Kada je šejh Usejmin upitan da li mu`min može da psihički oboli i ako može, koji je šerijatom preporučeni lijek za tu bolest, on je, uz napomenu da savremena medicina liječi ta oboljenja samo primjenom savremenih lijekova, odgovorio: ”Nema sumnje da osobu pogađaju psihička oboljenja, izazvana najčešće brigom za budućnošću i tugom za prošlosti. Psihička oboljenja više utječu na tijelo nego fizička oboljenja. Kao što je poznato, liječenje ovih oboljenja šerijatskom terapijom – rukjom, efikasnije je od njihovog liječenja medikamentima. Na imanski, duhovni lijek za brigu ukazao nam je Poslanik u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Abdullah ibn Mes’ud, Allah bio zadovoljan njime: “Nijednu osobu neće pogoditi briga i tuga, i potom kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i sin ropkinje Tvoje, moja kika u Tvojim je Rukama, Tvoja zapovijed vezana za mene već je izvršena, a Tvoja odredba o meni pravedna je. Molim Te svakim imenom Tvojim koje Ti pripada, kojim si sam Sebe nazvao, ili koje si objavio u Knjizi Svojoj, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili kojega si sačuvao u znanju o skrivenome koje se nalazi kod Tebe, da učiniš Kur’an proljećem moga srca, svjetlošću mojih grudi, udaljavanjem moje tuge i brige’, a da mu Allah neće dati izlaz.

Isto tako treba osoba reći: ”Nema istinskog božanstva mimo Tebe, uzvišen si Ti, zaista sam ja od nepravednika.’’ Onaj koji želi više upoznati šerijatsko liječenje, neka se vrati na djela učenjaka u kojima su načini liječenja ovih oboljenja zabilježeni u poglavljima o zikru , kao što je knjiga “Vabil Sejjib”, od Ibn Kajjima, “Kelimu tajib”, od Ibn Tejmijje, “Ezkar’’, od Nevevija i “Zadul-me‘ad”, od Ibn Kajjima.

Kada iman oslabi, tada oslabi i prihvatanje šerijatskog lijeka i opće je poznato da se sada ljudi više oslanjaju na medikamente nego na šerijatsko liječenje, a kada je iman bio jači, šerijatsko liječenje u potpunosti je djelovalo, čak staviše imalo je brže djelovanje od liječenja medicinskim preparatima.

Nije nam nepoznata priča o ashabima koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u vojni pohod: Grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otišla je u vojni pohod. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini  i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina se razbolio od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: “Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.” Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi s nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da je čvrsta otpuštena vrpca.

Sura Fatiha djelovala je na ovog čovjeka jer je učena iz srca ispunjenog imanom. Kada su se ashabi vratili u Medinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kako ste znali da je Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu…’’

U današnjem vremenu kada su vjera i iman na veoma niskom stupnju, ljudi se oslanjaju na vidljive stvari, kojima su poslije iskušani. S druge strane, postoje sljedbenici izmišljotina koji se poigravaju sa razumom i imecima ljudi, predstavljajući se kao čestiti učači rukje, iskorištavaju tuđu nedaću za prevare i bespravno uzimanje tuđih imetaka. U pogledu islamskog načina liječenje, tj. rukje, ljudi najčešće odlaze u dvije krajnosti: jedni smatraju da rukje uopće ne djeluju, a drugi iskorištavaju tuđe nevolje i priskrbljuju sebi korist učenjem lažnih i izmišljenih rukji. Pored ove dvije kategorije, postoje i umjerena grupa onih koji rukju smatraju ispravnih načinom izlječenja i pribjegavaju joj u neophodnim situacijama. (Fetava islamijje, 4/ 465, 466)

Izvor www.islamqa.info/ar
Priredio: mr. Osman Smajlović