Najbolji opominjač

Smrt je uistinu surova i jeziva stvamost. S njom ce se suocití svako zivo bice i ne moze je niko izbjeci. Ona se svakog trenutka desava i svi ce joj u oci pogledati, bez izuzetka. “Svako ce zivo bice smrt okusiti i Nama ce se poslije vratití.” (El-Ankebut, 57) Zivot ima samo jedan kraj, i svi óe umrijeti, ali ce se nakon toga mjesto povratka razlikovati. “… skupina u Dzennet, a skupina u Dzehennem» (Es-Sura, 7).

U smrti je podsjeóanje ¡ upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Allahov Poslanik, s. a. v. s.: “Smrt je dovoljna kao savjetnik.” Smrt je najjezivija propovijed, najuzasnija stvar, casa sa najneukusnijim i najmrzin napitkom. Ona je dogadjaj koji rusi sve strasti i prekida sve rahatluke i zelje. Ali, na veliku zalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da óe se neminovno desiti.

Cudno je kako covjek, koji pameti ima, udobno zivi i ne sprema se za smrt, a gleda kako smrt pobjedjuje i savladava njegove prijatelje i komsije. Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim carima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce nemarno prema sjecanju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bjezi od nje.

Onaj ko se danas ne prisjeóa smrti i ne sprema se za nju, sutra óe ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen necim drugim. Kaze Malik ibn Dinar: “Kada bi ljudi znali sta ih sutra ceka, ne bi nikada osjetili slast zivota.”

Svaki vjernik koji danas strahuje, sutra óe biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali, nazalost, mnogi Ijudi uzaludno potrose svoj zivot u onome zbog cega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi, uzviknu: ”Gospodaru moj, povrati me! Da uradim kakvo dobro u onome sto sam ostavio.” ( (EI-Mu’minun, 99) O nemarni covjece, koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zasto ne radis dok imas dovoljno vre mena i dok uzivas u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti jos nije primakao?

Prizori koje vidimo na mezarjima najveci su vaz ¡ najveóa pouka. Onaj koji nosi dzenazu danas, sutra óe biti nosen, a onaj koji se danas vrati kuói sa mezarja, sutra óe biti onaj od koga se ljudi vraóaju i ostavljaju ga usamljenog u njegovom kaburu, prepustenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra óe biti i nagrada, a ako budu losa, kazna óe biti zestoka.

Dok je sam, usamljen pod zemljom,
covjekov príjatelj u kaburu
samo je njegovo djelo.

Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi. Ko se nada kratkom zivotu i kome je smrt uvijek na umu, kao da je gleda, bez sumnje radit óe za ahiret ¡ iskoristiti svaki trenutak svoga zivota u pokornosti Allahu, dz.s. Zalit óe za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrosio bez dobrog djela koje ga je moglo pribliziti Uzvisenom Allahu, dz.s., a bit óe sretan zbog djela koja je uradio ¡ veseo zbog prelaska u vjecni zivot. Ovakav, uistinu, zasluzuje da mu se zavidi.

Mudri Lukman govorio je svome sinu: “O sine, nesto za sto ne znas kada ce te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi. ”

Neki od dobrih prethodnika govorili su: “Znaj, kada pred covjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo du mu zagorca zivot i ucini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar. Ova stvar uistinu zasluzuje da se o njoj dugo razmislja da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova ostrina, obracun i njegovi zestina. Strahote i strahote, ciju velicinu ne zna niko osim Allaha Uzvisenog.”

Kabur

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, sta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremamo za njega, a do nase selidbe ostaje samo da kazu: “Umro je taj i taj.” Kaze Poslanik s.a.v.s.: “Kabur je najstravicnijí od svih prizora koje sam vidío.” Takoder, kaze Poslanik, s.a.v.s.: ”Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spasen, lakse ée mu bíti ono sto dolazi poslije. A onome ko ne bude spasen u kaburu, teze ée biti ono sto dolazi poslíje.”

Dragi brate, samo jedno razborito razmisljanje o kaburu, tako mi Allaha, dat óe ti pravu sliku dunjaluka. Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuóa, covjekov kraj bude u ovoj tijesnoj ¡ tamnoj rupi. Dragi brate, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih ¡ njihovom bolu.

Tako mi Allaha, doci ce ti ovaj dan, kao sto je i njima dosao, i dozivjet ces ono sto su i oni dozivjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje óes se vratiti. Zamisli sebe na mjestu ovog ukopanog mejita. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat sto ti je Allah pruzio priliku da uzmes pouku od drugih, a tebe nije ucinio poukom drugima. Data ti je prilika da se obracunas sa samim sobom i da se pripremis za taj obracun, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se u jednom predanju da ce covjcku koji je bio razvratnik i grjesnik, kada bude spustcn u kabur, zemlja reói: “Tako mi Allaha, dok si hodio po meni, bio si mi najmrzi insan, a danas si dosao u moju utrobu pa ces vidjeti sta cu s tobom uraditi.“

Zamisli sebe, Allahov robe, u ovom pustom i tamnom kaburu kako slusas ove rijeci. Tada ti nece koristiti ni kajanje, ni vika, ni plac, niti jecaji. Takodjer, prenosi se u hadisu da óe mejitu kada bude spusten u kabur, doci dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli s grijesima i nepokornoscu, neóe uspjeti dati odgovor.

Kabur ce mu se stijesniti tako da óe mu se rebra jedna s drugim pomijesatí i bit ce udaren j iljeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvori u prah. Otvorit óe mu se prozor prema dzehennemu i vidjet óe svoje mjesto u njemu. Osjecat óe njegovu vruóinu i njegove zarke vjetrove i ostat óe u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima.

A ako mejit bude od onih koji su Allahu bili pokorni i dobra djela cinili, Allah óe ga ucvrstiti i olaksati mu odgovor, ucinit óe njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet óe svoje mjesto u Dzennetu i kabur óe mu se uciniti kao jedna od dzenetskih basca, sve do Sudnjeg dana.

Pa Allahov robe, odaberi mjesto koje zelis? Sta ti je lakse: pokornost Allahu ili te strahote koje cekaju nepokorne? Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru mnogo je laksa.

Dragi brate! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budes ispraóao ovaj dunjaluk posljednjim pogledima, a docekivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teskoóama? I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i dzenetske blagodati ili u vatru uzarenu, vodu kljucalu i oganj przeni?

Zato od sada, dok vremena ima i dok si u mogucnosti, radi djela koja ce te, uz Allahovo dopustenje, spasiti dolazecih strahota, te da ovaj dunjaluk napustis smiren, veseo i radostan zbog susreta sa svojim Gospodarom i vjecnih blagodati koje ti je pripremio.