Najčudnija šerijatska presuda u historiji S. Arabije

Starac po imenu Hizan el-Fuhejdi (na slici) junak je ove priče, odnosno istinitog događaja koji posljednjih desetak godina, na svojim hutbama i predavanjima u Saudijskoj Arabiji, rado prepričavaju hatibi i predavači. U kratkim crtama, Hizan je stanovnik provincije Esjah u blizini grada Kasima u Saudijskoj Arabiji. Živio je sa svojom starom i iznemoglom majkom o kojoj se brinuo dugi niz godina. Iako je bio neoženjen i siromašan, odbijao je da brigu o majci…

prepusti drugim članovima porodice. Ali, nakon što je Hizan ostario i oronuo, njegov mlađi brat po imenu Galib izričito je zahtijevao da mu Hizan sada prepusti brigu o majci i dozvoli da se ona preseli kod njega i njegove porodice u grad, jer je smatrao da on više nije sposoban da se o njoj adekvatno brine. Međutim, i pored toga što mu je majka bila vrlo stara, a i on oronuo, i bez obzira što nije imao velika primanja osim 800 saudijskih rijala socijalne pomoći mjesečno (oko 180 eura), Hizan je uporno odbijao da brigu o majci prepusti mlađem bratu, uz pojašnjenje da je on itekako i dalje sposoban, i fizički i materijalno, da se brine o njoj. Vidjevši da njegov brat Hizan nije spreman ni na kakav kompromis, mlađi brat Galib odlučio je da slučaj prijavi šerijatskoj sudnici i da kod njih potraži konačnu presudu.

Suočivši se sa ovako neobičnom i čudnom parnicom, tadašnji šerijatski sudija provincije Esjah odlučio je da u sudnicu pozove njihovu majku i nju upita kome će od dvojice sinova dati prednost u skrbništvu. Svjedoci sa čuđenjem i suzama u očima pripovijedaju kako su Hizan i Galib tog dana zajednički u sudnicu unijeli majku, kako bi pred kadijom kazala kod koga želi da provede ostatak života. Iščekujući njen odgovor, kadija je primijetio da sirota majka sa bolom i čežnjom čas gleda u jednog, a čas u drugog sina, ne dajući kadiji nikakav konkretan odgovor, tj. prepuštajući njemu konačnu odluku.

Znajući da je Galib u daleko povoljnijem materijalnom stanju te da je mlađi i boljeg zdravlja od njegovog starijeg brata, kadija je ipak odlučio brigu o majci prepustiti Galibu. Tada je Hizan briznuo u plač i rasplakao i brata Galiba i kadiju, kao i sve prisutne u sudnici. Majku su unijeli u auto te je odvezli u novi stan, a Hizan se uplakan vratio svojoj kući. Nakon nekoliko godina majka je umrla, a Hizan je ostao živjeti skromno i povučeno u svojoj trošnoj kući. Sve do trenutka kada je po prvi put u javnosti publiciran ovaj događaj (januar 2008. godine) Hizan je bio živ i za sada na internetu nema informacije da je umro.
_____________________________

U vremenu kada gotovo svakodnevno slušamo i čitamo o primjerima nevjerovatne okrutnosti i nehumanog odnosa djece prema roditeljima, primjer braće Hizana i Galiba i njihovog dobročinstva prema majci, sve objektivne ljude, bez obzira bili muslimani ili ne, mora ostaviti u čudu i nevjerici. Blago li se majci koja je odgojila ovakve sinove, a blago li se i njima jer su ličnim primjerom pokazali da su u potpunosti shvatili i u praksu dosljedno primijenili riječi Uzvišenog: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24)

Novine Er-Rijad, br. 14 438, elektronsko izdanje – www.alriyadh.com
Priredio: Amir Durmić – minber.ba