Mrak. Duboki mrak. Tmine.

Nisam neko ko osudjuje. Nikako. Ja sam samo vaša sestra, koja je samo Allahovom milošću ove tmine nedavno napustila. Ja sam sestra koja vam želi reći da je to blještavilo lažno. Traje samo momenat. A kod Allaha je najljepše svjetlo. Tako mi Allaha, sestro! Kad bi samo znala. Kad bi samo znala, kakve su divne noći Njemu poklonjene. Već sad bi se odrekla te “najluđe” noći i pohrlila svome Gospodaru. Razmisli o samom nazivu. Naš Gospodar u Kur’anu, noć, kao zakletvu uzima, a čovjek, praška nezahvalna, se usudi da je naluđom zove Ako noć nazivaju najluđom kako bi onda imenovali one koji je proslavljaju? Ostavit ću ovo za razmišljanje. Ili se pak riječ najludja odnosi na svu ludost i grijeh koji se počini u toj noći. Ako se odnosi na svu onu propast koju sebi insan u toj noći zaradi, to bi već imalo smisla.

Ali zato ti, sestro moja mila, budi iznimka. Iskoristi tu noć, kad je Allah srdit na mnoge. Obraduj ga dovom svojom, padni mu na sedzdu.  Budi ti ta posebna za koju će meleci reći, pokorila se je.  A želiš li biti još posebnija? Onda dočekaj tu noć Njemu pokorna. Prošle godine su to četiri sestre uradile Jedna od njih je naša sestra Amila

Nikad nista ljepše nisam sanjala. Velika livada prepuna bijelih cvjetića. Na sred livade ogromno drvo, beharom okićeno. A ja, u dugoj haljini i s bijelom maramom na glavi, koračam prema tom drvetu, neizmjerno sretna. Budim se. Ja Rabb, kakav je ovo san, pitam se. Moje poznavanje vjere je bilo manje više oskudno. Postila bih, obavljala namaz, neredovno. Poslije tog sna sve postaje drugačije. Počinjem da više upoznajem vjeru i onda dolazi saznanje, hidžab nije dobra volja, nego farz. Kako više i dublje se interesujem, to mi sve jasnije postaje da sam nepokorna Gospodaru. Moram se pokriti.

Ali šta sad da radim? Na koju stranu da idem?  Koga da napustim, Gospodara ili društvo. Znam da oboje neće ići. A kako i da se baš sad pokrijem, a već je sve isplanirano za proslavu Nove godine. Muž i ja smo pozvali društvo. Slavit ćemo u našoj kući. Donijela sam odluku. Znam kako ću. Proslavit ću ipak još ovu novu godinu, pa sljedeće godine ću se za ramazan pokriti. Gospodaru moj, sva hvala i zahvala samo Tebi pripada

Ja sam donijela odluku, ali Gospodar moj se smilovao. Na jednoj strani sam planirala proslavu, a dane i noći sam provodila plačući želeći da se pokrijem. I tako sve do tog 30.12. Klanjala sam jaciju i ostala ležeći i plačući na sedžadi Nisam imala snage da ustanem od bola i tuge. Molila sam Gospodara, da mi podari u snu neki znak. A potom sam usnila kako u svom rodnom mjestu idem putem, opet u dugoj haljini i pokrivena, dozivajući svog babu i mamu i govoreći da sam se pokrila.
Ustala sam ujutru tog 31.12. s velikim strahom. Kakvi su ovo znakovi, pitala sam se. Uhvati me strah od smrti. Šta ako preselim čekajući novu godinu?

Čvrsto odlučih i reče svom mužu. Danas kad inshallah se sa džume vratiš dočekat će te tvoja pokrivena supruga. Bila je ovo najljepša godina moga života i zahvaljujući Allahu  ovaj 31.12. dočekujem Njemu pokorna, u sjaju koji nije lažan, onome koji se ne gasi već sljedeći dan, nego onome koji me vodi u kuću vječnu.

Molim Allaha da i vi osjetite isto, mile moje sestre