Najteže je ustrajati na putu dobra

Jeste li ikada osjetili polet imana? Jeste li ikada imali dan u kojem ste klanjali mnogo nafile, ili nekoliko takvih dana? Ili možda učili mnogo Kur’an ili zikr? A nakon toga, kao da se iznenada vaša veza sa Gospodarom prekine. Ili se opet vratite na farz samo. Nemojte da vas to žalosti. Svima nam se desilo takvo stanje, i to je samo dokaz da smo jedno vrijeme zapostavili našu dušu, ili da smo joj nedovoljno hrane davali. Ili da ne poznajemo dovoljno sebe i da ne znamo posložiti prioritete. I baš kao što čovjek ožedni uslijed nedostatka vode i ima osjećaj da bi mogao popiti izvor vode, tako isto i žedna duša pohiti ka činjenju dobra, da utoli žeđ.

A sve što trebamo jeste da obratimo pažnju na svoju dušu, na naš Ahiret. Da vodimo računa da ustrajemo u malim i redovnim djelima koja nas čine sretnim, i obnavljaju redovno našu vezu sa Gospodarom. A ustrajati u dobru je najteže.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u jednom hadisu rekao: ”Allahu su najdraža dobra djela koja se ustrajno čine, makar bila i mala.”  (Buharija i Muslim)

Da bismo uveli dobra djela i ibadete u rutinu, i da ne bismo od njih jako brzo odustali, potrebno je da ih činimo po malo, ali redovno i ustrajno.

Zadivila me je istinita priča o jednoj starici, koja je doživjela vijek od blizu 100 godina:

Došla joj je jedna žena i požalila joj se da dosta puta pokušava klanjati sve namaze, sa svim sunnetima, ali da uskoro odustane. S time se dugo borila, pokušavala, odustajala, i opet tako u krug. Starica se zamislila, i nakon kraćeg razmišljanja preporučila joj da započne samo sa sabahskim farzovima, te da nakon sedmicu dana uvede i podnevske, zatim ikindijske, akšamske i jacijske farzove. Nakon što njeno srce se navikne na namaz, nakon što shvati njegovu suštinu, neće joj biti teško klanjati sunnete. Nakon izvjesnog vremena, žena je uspjela ustrajati u obavljanju namaza.

Klanjati redovno farz namaz je bolje nego ostati cijelu noć klanjati nafilu, a nakon nekog vremena odustati i od farza.

Učiti dnevno po jednu stranicu iz Kur‘ana redovno, bolje je nego ne učiti Kur’an mjesecima a zatim proučiti džuz ili čak više. Duši treba, poput tijela, redovna hrana.

Deset puta proučiti salavat bolje je nego proučiti hiljadu salavata, a zatim danima i danima se ne sjećati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem.

Vjera islam je lijepa. Ona ne treba biti čovjeku opterećenje, zamor i teret koji nosi na svojim grudima. Islam treba biti terapija kojoj čovjek rado trči. Jer zna da je u njemu lijek za sve njegove bolesti, i željan je da čim prije ozdravi. Islam treba da bude čovjekova duševna hrana koja će mu pomoći da se izbori sa svim teškoćama i izazovima današnjice.

„Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene.“ – kaže Uzvišeni Allah u 286. ajetu sure Al-Baqara.

I baš zbog ovog ajeta, čovjek ne treba da bude potišten i opterećen time da je slab musliman ukoliko je danas proučio samo jednu stranicu iz Kur‘ana. On treba da se trudi da stranica koju je proučio i vrijeme koje je proveo učeći je, budu mu nešto najljepše učinjeno u tom danu. Isto tako i namaz, zikr i svako dobro djelo. I da uživa u vjeri i uputi, najvećim blagodatima Gospodara, a ne da vjeru sebi sam učini teretom i od nje se otiđi.

Molimo Gospodara da nas uputi i pomogne nam da ustrajemo u činjenju dobra. Amin.