Namaz

Dosla je jedna zena, pripadnik naroda Benu Israil, kod Allahovog poslanika Musaa, a.s., pa mu je kazala: “Allahov poslanice, ja sam ucinila jedan veliki grijeh, pa sam se pokajala Allahu od tog grijeha, pa moli Allaha da mi oprosti.” Pa je upita Musa, a.s.: “A kakav si ti to grijeh pocinila?” A zena odgovori:” Ja sam ucinila nemoral, pa sam od tog cina rodila dijete, pa sam ga ubila.” A Musa,a.s., sav ljutit, rece: ” Grijesnice jedna…

“izadji iz ove prostorije, da nas ne bi vatra sa nebesa sve sprzila, zbog grijeha kojeg si pocinila.” Pa je zena, tuzna i slomljenog srca, otisla od Musaa, a.s. U tom trenutku dolazi melek Dzibril, a.s., Musau, a.s., pa mu rece: “O Musa, zasto si vratio zenu koja se pokajala? Zar nisi nasao osobu, koja je gora od ove zene da je koris?”

Pa Musa, a.s., zacudjeno upita: “ A ko moze biti gori od ove zene, koja je uradila ovakav grijeh?” Pa mu melek Dzibril, a.s., odgovori: “Covjek koji ostavi namaz, odnosno osoba koja svjesno zapostavlja ili ne klanja namaz uopste, je gora od ove zene.” (predaju biljezi imam Ez- Zehebi u knjizi Kitab-ul-Kebair)

SubhanAllah, kad je ostavljanje ili ne klanjanje namaza ovoliki grijeh, kolika li je, onda, ogromna nagrada onome ko klanja. Velika je stvar kad insan, pokorno, stane pred svoga Gospodara na namaz, pa Mu, u toku molitve, skruseno padne celom na tlo, velicajuci, zahvaljivajuci i priznavajuci Njegovu velicinu. Zaista je to velika stvar. Pa zar je ocekivati da ce Uzviseni Allah dati, ovakvom svom poslusnom robu, nesto drugo osim dobro, i na ovom i na buducem svijetu?