Nametnuti širk savremenice: «biti vehabija»

Dok Japan potapa talas Allahove srdžbe, muslimane potapa prigušena magla kršćansko-jevrejskih zavjera…. Na prvi pogleda teško uočljiva, ali zapravo sudbonosna rana Ummeta – vješto skovani i nimalo naivni planovi krčenja zemljišta Islama, omeđavanja i parcelisanja, te konačnog sijanja sjemena mržnje po taktovima njihovih kompozitora…

bujicu polodova ovíh – u prvi mah sitnih sjemena – ubiremo svakodnevno svi- neki u ulozi mesa koje se kida čeljustima naivnih, a naivní opijéni zabludom i samoljubljem!

Pronicljivi dušmani kraljice Evrope (na čelu sa Britanijom) iz sata u sat razmatraju i ispituju kako uništiti i popljuvati islamske vrijednosti, a Bošnji je, od svih muka u kojim se Ummet nalazi, i pored nebrojno prečih stvari u borbi da Allahova riječ bude najviša, najbitnije kako «vehabija» veže ruke u namazu!

Ta ljudska strvina koja pali našu djecu i obeščašćuje naše sestre pomno nas prati i vješto zavađa; ambiciozno i ustrajno, a što je najbitnije – svjesno – parča i dijeli, a Bošnjo i dalje besposlen sjedi i mjeri dokle su kome nogavice i koliko dlaka ima na bradi!

Ovdje ne želim pričati o argumentima Sunneta i njegovoj važnosti (čitajte obligatornosti) već o prostim, i laicima i slijepcima jasnim pokazateljima oronulosti muslimanke svijesti, a prije svega masakriranosti muslimanskih srca dojenih kafirskim mlijekom mržnje prema braći muslimanima….

Vrlo mi je teško pisanim, a još teže usmenim putem predočiti hal i vapaj moje duše čitajući memoare kršćanskih misonara…..Uvidjeti žrtvu kafira za njihova (bolesna) ubjeđenja i njihove (ne) vjere…..a nakon toga samo se osvrnuti i vidjeti koliko su bosanski muslimani naivni i NEUKI da razdvoje vješta huškanja i stvarnost…….

Pa zar je problem i da neko obavlja namaz i sa nogama uvis – ako on to smatra ispravnim….ima puno onih koji se ohole prema Gospodaru svjetova pa se njima niko ne obraća a milimetrom se mjeri «na kojoj visini vehabija drži ruke»….

Jesu li doista muslimanska srca postala toliko prazna pa u njima ima mjesta i za ozonsku rupu mržnje prema muslimanima……jesu li kršćanki misionari vjerski obučeni i vješto skriveni u galabijama i pod medijskim turbanima okovali naša srca i isčupali milost prema (od nas) neznatno drugačijim muslimanima?! Suosjećamo se sa zaslužnicima Allahove srdžbe kad god ih Allah tegobom kazni (iskuša), a u nama se tišti plamen mržnje prema poniznim Allahovim robovima……..

Pitam se – do kada će cenzurama i manipulacijama podložna ćepenačka svijest Bošnjaka nasjedati na isprepletene niti prljavih planova majmuna i svinja…..sredstva pokvarenih, oronulih srca i poganih duša Allahovih neprijatelja…. Izgleda – do u nedogled…..

Meni je pomoglo – a molim Allaha da i onima koji oholo osudjuju druge pomogne (da shvate huškanje) – iščitavanje literature cionističke bagre i njihovih planova, kao i brojnih djela, zapisa i memoara kršćanskih (prije svega protestantskih) misionara o njihovim obukama i skrivenim planovima zavađanja muslimana….kada to pročitate shvatite koliko smo plitkoumni i netrezveni (bili) osuđujući druge. Ovom prilikom preporučujem knjigu «Misionarstvo i masonizam u Osmanskom carstvu» (može se skinuti sa:
www.nur-islam.com/index.php?option=com_docman&task=doc_details&gid=2678&Itemid=2)

Svako će sa svojim djelima pred Tvorca, subhanehu ve te A´la, stati, i naše je da drugima ukažemo na (eventualne) pogreške, ali ne i da ih osuđujemo, blatimo i, na kraju krajeva, sami sebi križamo dobra djela……

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići.“

Prenosi se da je došao jedan čovjek Hasanu el-Basriju da se sa njim raspravlja, pa mu je Hasan rekao: «Što se mene tiče, ja sam sagledao svoju vjeru, a ako si ti svoju vjeru izgubio – onda je traži» (El-Adžurri, Eš-Šeriah, 241)

Jesmo li, doista, sagledali i spoznali Allahovu milost prema nama i veličinu u poniznosti Njemu – Tvorcu, Uzvišenom i Slavljenom, Onome koji daje najljepši oblik i Koji je Milostivi, ili ćemo je, i dalje, tražiti raspravom?!

Zaliječimo naša, mržnjom i osudom izrešetana srca, samilošću prema muslimanima; za početak dovom Allahu, Koji je jedini (istinski) poznavalac tajni naših srca i onoga što naše grudi skrovitim drže…..dovimo mu za Istinu, Istina dolazi spoznajom, trudom, ustrajnošću, čistim nijjetom i dovom, a ne (laičkom) raspravom i prepiranjem……. Ujedinimo naša srca na užetu robovanja Allahu, a rasprave ostavimo za slavlje nakon pobjede (insaAllah)….

Gospodaru naš Uzvišeni, uputi nas na najljepša djela i najljepši ahlak, niko ne može na to uputiti osim Tebe, i sačuvaj nas loših djela i lošeg ahlaka, niko nas ne može sačuvati osim Tebe! Olakšaj našoj braći u Imigracionom centru u Lukavici, ojačaj i potpomogni sve muslimane i mudžahide u Palestini, Iraku, Čečeniji, Kašmiru i Afganistanu….

Sačuvaj nas Dedždžala, životnih i smrtnih iskušenja, kaburske patnje i džehenema. Allahumme, drži nas u životu sve dok nam je život bolji od smrti, a usmrti nas čim nam smrt postane bolja od života……Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! Milostivi, daj nam veličinu pokornošću Tebi, i ne ponizi nas neposlušnošću prema tebi!
Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo, daj da kao vjernici umremo i učini nam najboljim naša zadnja djela! Amin

Ema D., 25.3.2011.