Naš odnos prema Kur’anu

Uočljivo je da muž, koji je pastir u svome stadu, odnosno nadređeni svojoj porodici, neradi ništa po tom pitanju, niti je lijep primjer u svojoj porodici, niti ima svijest o emanetu odgoja kako svoje supruge tako i svoje dječice. Također, uočljivo je da majka koja treba da odgaja svoju djecu ima vremena za sve osim za edukaciju i druženje sa kur’anom. Pa kako onda kao takva da uči i odgaja svoju djecu? Kada treba pogledati televiziju ili sjesti za internet ima vremena, a kada se spomene druženje sa kur’anom onda šejtan došaptava mnoge isprike, tipa: bolest, obaveze, djeca, kuća, umor…

Naš odnos prema Kur’anu

Pitam se da li smo i koliko svjesni činjenice da ovaj Kur’an, koji imamo pred sobom, da je njega izgovarao Uzvišeni Allah iznad sedam nebesa? Prenio ga je, Allahovom dozvolom, povjerljivi melek Džibril do Poslanika Muhameda, s.a.v.s, a on do svog ummeta. Govor o Kur’anu bi trebao da zauzima prvo i najviše mjesto kod muslimana.

Kur’an je izvor muslimanske slave i sreće, kako na ovom tako i na budućem svijetu! Uzvišeni Allah kaže: „Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?“ (El-Enbija/10) Onaj koji nas je stvorio poslao nam je knjigu-uputstvo, po kojoj treba da se vladamo i živimo na dunjaluku kako bi zaslužili zadovoljstvo Uzvišenog Allaha na oba svijeta. Onaj koji nas je stvorio On najbolje zna šta je dobro za nas a šta loše, On najbolje zna šta nas može usrećiti na oba svijeta. A da bi insan mogao da živi po tom uputstvu i programu, naravno treba da to uputstvo čita, proučava i uči napamet.

Nažalost, muslimani ne samo da su zapostavili učenje Kur’ana, već i proučavanje i razmišljanje o kur’anskim poukama i porukama kao i nadnaravnostima ove knjige, a ona je objavljena zbog toga. Sama činjenica da nas je Allah počastio ovom vjerom i ovom knjigom, te nam omogućio da je u rahatluku učimo i proučavamo, govori koliko smo samo nezahvalni robovi Uzvišenom Allahu. Rekao je Uzvišeni: „Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo, takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“ (Hašr-21)

Pa razmislimo koliko puta mi čujemo učenje Kur’ana, ali to nikakvog traga ne ostavlja na nas. Toliko su nasa srca okorjela da kada čujemo učenje Kur’ana mi i dalje bez stida raspravljamo, pričamo, smijemo se. A znamo da je to govor našeg Stvoritelja! Kako je samo insan nezahvalan i ohol?! Pitam se da li smo svjesni činjenice da imamo knjigu koja će ostati autentična do Sudnjeg dana, bez obzira na spletke i pokušaje nevjernika da nešto iskrive iz nje, bez obzira na vrijeme koje je prošlo i koje ce proći, sve do Sudnjega dana. Neka je hvala Gospodaru na ovoj blagodati. Rekao je Uzvišeni: „Mi uistinu Kur’an objavljujemo i uistinu ćemo mi nad njime bdjeti.“ (Hidžr/9)

Kako bi se samo nevjernici radovali da imaju nešto slično ovome, kako bi se time ponosili, to poštovali i iskoristili za svoj prosperitet. Muslimani to ostavljaju i lutaju tražeći sreću i zadovoljstvo u slijepom slijeđenju zapada i njihove kulture, nesvjesni da posjeduju nešto što im garantira sreću na oba svijeta. Mnogo je pokazatelja koji govore o našem neredovnom druženju sa kur’anom. Jedan, možda i najvažniji, pokazatelj našeg neredovnog druženja sa kur’anom jeste nas loš moral-ahlak. Pogledajte samo kakvo je naše međusobno ponašanje i naš odnos jednih naspram drugih. Koliko je samo zavisti i mržnje među nama, koliko je netrpeljivosti, ogovaranja i prenošenja tuđih riječ?

Da učimo i čitamo Kur’an našli bi tamo da su vjernici braca, našli bi da je Kur’an ogovaranje usporedio sa jedenjem mesa mrtvog brata, našli bi da ne smijemo lagati, da trebamo poštovati i paziti roditelje, udjeljivati milostinju-sadaku i mnogo drugih stvari koje su upućene nama i koje trebaju nama, a ne našem Stvoritelju. Ovo je samo jedan pokazatelj a nažalost ima ih mnogo. Također, primjetno je da smo duševno oslabili, primjetni su mnogi i nagomilani porodični problemi, mnoga nezadovoljstava, a sve to zbog našeg labavog vezivanja za knjigu u kojoj je slava nasa.

Uzroci zbog kojih slabo učimo Kur’an:

-nada u dug život
-nedostatak bereketa u vremenu
-želja za prekomjernim stjecanjem dunjaluka, iako smo svjedoci da će svako od nas napustiti ovaj dunjaluk i ništa ne može ponijeti sa sobom
-trošenje vremena u mubah-dozvoljenim stvarima koje nisu haram ali nam oduzimaju dragocjeno vrijeme i snagu
-učenje i čitanje islamske i naučne literature, koje je svakako potrebno, ali je sigurno učenje kur’ana prioritetnije, korisnije i vrjednije
-činjenje grijeha od kojih vremenom srce pocrni pa insan izgubi i volju i potrebu da uči kur’an

Nažalost ovo je naša stvarnost, a još žalosnije je i to što se slabo trudimo da popravimo prvo sebe a zatim i naše porodice. Uočljivo je da muž, koji je pastir u svome stadu, odnosno nadređeni svojoj porodici, neradi ništa po tom pitanju, niti je lijep primjer u svojoj porodici, niti ima svijest o emanetu odgoja kako svoje supruge tako i svoje dječice. Također, uočljivo je da majka koja treba da odgaja svoju djecu ima vremena za sve osim za edukaciju i druženje sa kur’anom. Pa kako onda kao takva da uči i odgaja svoju djecu? Kada treba pogledati televiziju ili sjesti za internet ima vremena, a kada se spomene druženje sa kur’anom onda šejtan došaptava mnoge isprike, tipa: bolest, obaveze, djeca, kuća, umor…

Naš Poslanik i njegovi prijatelji su se odmarali i crpili snagu iz kur’ana, a mi koji sebe nazivamo njegovim sljedbenicima, odmaramo se i snagu crpimo iz TV-a, novina, interneta, slastičarni, sijela… Allah Uzvišeni kaže: “Ako Mene volite Poslanika slijedite, pa će i vas Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.“ (Ali-Imran/31) Ne ogleda se samo slijeđenje Allahovog Poslanika u podizanju ruku u namazu, puštanu brade, nošenja dugih mahrama i nikaba, koje jesu sastavni dio islama, već je islam mnogo više. Islam je naš cjelokupni život i treba da bude zasnovan na lijepom ahlaku prema roditeljima, porodici, komšijama, ljudima na ulici, saburu-strpljenju, pomoći drugima…

Allahov Poslanik s.a.s.v je rekao „Učite kur’an, zaista će se on zauzimati za svog sahibiju-učača na Sudnjem danu“ (Muslim od Ebu Umame r.a.) Poznato je kakvo će stanje biti na Sudnjem danu, ljudi ce biti u znoju zbog svojih grijeha, ljudi će bježati od svojih najmilijih, svako će brinuti samo o sebi. Tog teškog dana doći će kur’an i zauzimati se za one koji su ga učili i proučavali na dunjaluku, koji su razmišljali o njemu i prakticirali u svakodnevnom životu njegove zabrane i naredbe.

Prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.s.v. rekao: “Onaj ko dobro uči Kur’an bit ce u društvu meleka časnih i čestitih a ko ga uči zamuckujući imat će dvije nagrade.“ (Buharija i Muslim od Aiše r.a.) Pa zar mi ne želimo društvo meleka časnih ili čestitih, zar se ne bojimo da nam Uzvišeni može uzeti dušu u onom momentu dok gledamo televiziju, dok činimo harame po internetu, dok gledamo i činimo grijehe, pa da na taj način budemo proživljeni na Sudnjem danu?! Ako želimo da popravimo naš odnos naspram Allahove knjige, da popravimo naše učenje i sebi osiguramo društvo meleka časnih i čestitih, onda pažljivo pročitajmo naredne savjete:

– prije svega treba da se klonimo grijeha bilo onih sa TV-a, interneta, časopisa, ulice ili nekih sasvim drugih i da molimo Allaha da nam oprosti naše grijehe

– da čitamo o vrijednosti učenja Kur’ana i pojedinih sura

– da napravimo sebi program kako bi naše učenje bilo u kontinuitetu i svakodnevno, a ne sedmično, mjesečno ili godišnje

– treba da se klonimo onih stvari koje nam bespotrebno oduzimaju vrijeme, kao što su sijela, ispijanje kahvi, hodanje po čaršiji i druge stvari koje nas samo zamaraju i obmanjuju.

Allahu naš, olakšaj nam učenje kur’ana, njegovo razumijevanje i prakticiranje. Olakšaj nam i omili ovu vjeru i poduči nas onome što će nam koristiti na oba svijeta. Amin.

Tekst napisala i poslala Ummu Ammar