Naša posjetiteljka iz Hrvatske koja je primila Islam

Kao što je mene dosta iskrenih ispovijesti dirnulo i navelo na razmišljanje, tako se nadam da će i ova priča nekome pripomoći na putu vjere. Rođena sam u kršćanstvu, premda mi je rodbina sa majčine strane muslimanska, ali, nažalost, ne prakticiraju baš vjeru. Odmalena sam zbog rodbine bila okružena muslimanima, divila se džamijama, imala želju ući i vidjeti kako se muslimani mole. Interesirala sam se o vjeri, ali nikada je nisam dublje proučavala. I sudbina je bila da prije dvije godine radi studija odem u Sarajevo i upoznam osobu koja mi je promijenila život iz korijena, otvorila oči za islam.

U početku mi se sve činilo čudno, teško, nerazumljivo, uvijek je postojalo pitanje zašto je to tako. Branila sam kršćanstvo ne znajući pravu istinu. A ta osoba bila je jako strpljiva, radi mojeg dobra savjetovala me unatoč mojoj tvrdoglavosti i odbijanju. I nedugo zatim u priči o islamu otvorio mi se um i uvidjela sam što je prava istina, a što je u kršćanstvu neistina i neobjašnjivo. U kršćanstvu postoji dosta ubijeđenosti u nešto na što niko nema odgovora, a islam, s druge strane, na svako pitanje ima detaljan odgovor i pouzdan dokaz. I to ne može značiti ništa drugom osim da je istina. Zamislite, dva lista papira i na svakom drugačija teorija o tome ko je Bog. E tako je u kršćanstvu. Slijepo se slijedi ne razmišljajući, moli se svakome, poslaniku, svecima, kipovima, svemu osim Jedinom Bogu.

Tek tada sam sve to shvatila i malo-pomalo sam sve više upoznavala islam, rasla u vjeri, i dan-danas sve više saznajem i učim. Nikad se ne zna dovoljno, znanje se stalno povećava. Prošle godine počela sam prakticirati namaz, osjetila sam želju da klanjam, premda nisam baš znala kako, i uz pomoć dragog Allaha i pomoću interneta pratila sam korake i tako naučila. Zatim je počeo ramazan, prvi put u životu sam postila, čitala časni Kur’an, klanjala teravije. Moj prvi namaz u džamiji ispunio me radošću i sa suzama radosnicama pratila sam namaz. Osjećaj je neopisiv, svaki put se osjeti ispunjenost, radost, zadovoljstvo. Oduvijek sam osjećala da mi nešto nedostaje u životu, da nisam dovoljno dobra, da se trebam popraviti, više prakticirati vjeru, iako sam obavljala kršćanske dužnosti. Zapravo sam trebala islam u životu.

Nekoliko mjeseci nakon sam se vratila u Hrvatsku, ne napuštam namaz i učenje o vjeri. Trudim se iz dana u dan poboljšati se i izboriti za sebe. Nije jednostavno u obitelji i nemuslimanskoj državi prakticirati vjeru u potpunosti predano. Moja obitelj je bila protiv moje odluke, ali su primijetili da je vjera nešto što mi čini dobro, i da ja ne odustajem. Postoji tu mnogo osuda, prepreka koje se moraju prijeći, npr. oblačenje, redovito klanjanje, hrana i piće koje je zabranjeno, a nudi se. Hvala dragom Allahu, sada mi je obitelj potpora, barem djelimično.

Muslimani u obitelji su sretni zbog moje odluke, razmjenjujemo saznanja o vjeri. Predivan je osjećaj nakon muke i truda osjetiti olakšanje i potporu, pogotovo od rodbine. Kada se uputi dova Uzvišenom Allahu, trudi se na tom putu, onda se sve lakše podnese. Otvore se vrata za koja si mislio da su zapečaćena. Svaki trud i nijjet se kod Allaha nagrađuje iz obilja Njegove milosti. Koliko god bilo teško, ne treba odustajati, treba se boriti na jedinom ispravnom putu jer je to bit života, pokornost Allahu. Inšallah, namjera mi je izgovoriti šehadet, premda je bitnije to osjećati srcem i voditi se za tim, bitno je i javno izjaviti i tako oficijalno postati muslimanka. Također mi je namjera staviti hidžab, ponos i čast svake muslimanke. Uzdam se u Allahovu milost i pomoć, jer jedino Allah određuje sudbinu i pravo vrijeme.

Nadam se da će ovaj moj opis puta u islam pripomoći drugima koji se dvoume i imaju problema, da čvrsto odluče da slijede jedini pravi put – put pokornosti Stvoritelju, subhanehu ve teala. Draga braćo i cijenjene sestre, savjetujte, jer nikad se ne zna kome će Milostivi Allah otvoriti razum za islam, ne odustajte. Allah vam podario svako dobro i na dunjaluku i na ahiretu!

                                                                                                             Vaša sestra u vjeri

Tekst poslala sestra A. M.