Allahov robe, na tebi je da se boriš sa svojom dušom i da joj zadaš cilj. Moraš da je navikneš na pokornost Allahu i Njegovom poslaniku i na opasnost od Allahovih zabrana. Jer, duša će biti onakva kakve su joj navike. Ako bude naviknuta na griješenje, lijenost i nemar spram Allahovih propisa, biće naviknuta na to i to će je veseliti, a biće joj teško ono čime je Allah zadovoljan. Ako bude naviknuta na činjenje dobrih djela, pokornost i oprez spram griješenja, to će prouzrokovati da to bude od stvari koje je čine sretnom. Uspjeh je u Allahovim rukama, ali tebi je naređeno da poduzmeš uzroke.

 

Upitani su neki od prethodnika o borbi sa dušom i umoru vezanim za to, pa rekoše: “Želimo joj rahatluk.” Neki od njih su činili mnoštvo ibadeta, pa im rekoše: “Umaraš svoju dušu.” Pa im odgovoriše: “Ne, želim joj odmor.” Vjernik kada se danas bori sa svojom dušom, bori se za njen odmor, da je spasi Allahove kazne, da uđe u Džennet, kuću počasti, sreće i veselja. Biće rečeno stanovnicima Dženneta: “O stanovnici Dženneta, vama doista pripada zdravlje nakon kojeg nema bolesti, i vama pripada život nakon kojeg nema smrti, i mladost nakon koje nema starosti, i radost nakon koje nema razočarenja.” A ovaj život je pun promjena, nevolja, bolesti i tuge. Čak i kada bi čovjek živio dugim životom punim zdravlja, ipak mora doći do momenta smrti, mora umrijeti. “Svaka duša će smrt okusiti.” Pa ovaj svijet čija je konačnica smrt i prolaznost, nema nikakve vrijednosti. 

 

Od najvećih uzroka straha od Allaha i veličanja Njegovih svetinja jeste razmišljanje o Kur’anu, mnoštvo učenja Kur’ana, razmišljanje o onome što dolazi nakon smrti, razmišljanje o kaburu, da li će biti bašča džennetska ili provalija od džehennemskih provalija? Zatim razmišljanje o proživljenju i okupljanju na Sudnjem danu, te da li si od stanovnika Dženneta ili Džehennema. Razmišljanje o ovome i navikavanje na ovo je od razloga straha od Allaha, veličanja Allaha i od razloga žurenja ka činjenju onoga čime je Allah zadovoljan.