Ne brini, u sigurnim si Rukama

Pitam se, kako li se osjećamo onog momenta kada nam iskusan šofer kaže da se ne brinemo i da smo u iskusnim rukama? Pa, rekla bih, veliki dio naše brige “spadne sa srca” i mnogo smo opušteniji na putovanju. Jer – vjerujemo mu. Kada odemo stomatologu koji je vrstan u svome poslu, ne brinemo se mnogo hoće li nam dobro plombirati zub. Frizeru, ljekaru, automehaničaru, ili bilo kojem drugom “majstoru svog posla”.

Kako li smo samo nepravedni. Vjerujemo čovjeku, a ne vjerujemo Stvoritelju. Koliko briga nas mori svakog dana, od onih sitnih, malih, beznačajnih, do onih velikih od kojih “pamet staje”. Kao da će naše brige i nepovjerenje u Njega učiniti boljim našu sudbinu. A sigurno neće. Ako uzmemo roman i čitamo, koliko god se sikirali, plakali, tugovali – kraj romana je već napisan. Tačno onakav kakav je i kakav mora biti. Ništa promijeniti nećemo, niti možemo. Isto je i kada gledamo neki film.

Naš život je mnogo sličan tome. Samo, “režirao” Ga je Mudri, Blagi, Milostivi, Sveznajući, Pravedni, Onaj koji voli. Kod Njega nema sporednih likova, svi smo mi Njemu robovi, oni koje On voli više nego majka rođeno dijete, oni kojima On prašta mnogo više nego što ih kažnjava. Naša ljudska slabost nas navraća na brigu, žurbu, nepovjerenje, a sve to godi šejtanu i daje mu priliku da nam se još više približi. Zar on, Allah ga prokleo, nije dolazio Ejjubu a.s. i pokušavao ga uništiti svojim došaptavanjem, pa je Ejub a.s. zavapio: „Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!“

A šejtan zbilja voli vidjeti tugu na licu vjernika, prazninu srca, brigu i potištenost, ali ne onu za ahiret, već onu zbog dunjalučkih stvari. Brige slabe iman, udaljavaju od Stvoritelja, dovode u pitanje posljednji imanski šart – da se sve zbiva i događa Allahovom voljom i određenjem. Ma koliko bilo bolno, neželjeno i neočekivano, od Allaha je. Bez Njega nije moglo biti, i niko teškoću osim Njega ne može otkloniti. Niko dobro osim Njega ne može dati.

Istinski vjernik bi trebao, koliko god je moguće, razvezati veze sa dunjalukom. Biti na njemu kao prolaznik. Bez dunjalučke brige, i bez tuge. A ako ih i ima, one bi trebale da mu budu veza koja će ga približiti Allahu – vjerom u Njegov kader, nadom u Njegovu pomoć i milost, i ubjeđenjem da On svime mudro upravlja. Onome kome je ahiret jedina briga, Allah otklanja dunjalučke teškoće i čini mu život na dunjaluku lahkim. A i sve ono što ga zadesi od teškoća – ili mu briše grijehe ili mu povećava stepen kod Njega. Vjernik je tako sa svojim Stvoriteljem uvijek na dobitku.
____________

Ti, koji si potišten i kaharan. Ti, koji iščekuješ sutrašnji dan sa strahom. Znaj da imaš Najplemenitijeg Stvoritelja, a da je sva vlast u Njegovim rukama. On upravlja tobom, On upravlja apsolutno svime. Prepusti svoju sudbinu Njemu, jer u sigurnim si Rukama. Svoje dove uputi Njemu. Svoju tugu i brigu pretvori u molitvu Njemu. Bježi Allahu, jer ne postoji niko bolji od Njega kome bi mogao pobjeći.

Oluje su tu da obrišu tvoje grijehe i podignu tvoje stepene. Nakon oluje sunce jače sija, zrak je čišći i sve je ljepše.
Vjeruj da puhnut će povjetarac Njegove milosti koji će ti donijeti u život kišu blagoslova.

Halima Lj.