Ne daj prednost ničemu nad Allahom

Ne daj prednost ničemu nad Allahom

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Oni jedva čekaju da dođu kući nakon dugog dana. Supružnik ode da spava, djeca odu da spavaju, a oni žele vrijeme nasamo, da rade šta? Samo da pričaju sa Allahom, subhanehu ve te’ala. Da Mu se izjadaju, da Mu se požale, da pričaju sa Njim. Bilo da su u potrebi ili ne, kada imaju problem, ili ga nemaju, oni jednostavno vole da pričaju sa Allahom u samoći. Oni dove kada im nešto treba, i kada im ne treba. Mnogi od nas su zaboravili da dova nije tu samo kada ti treba nešto od Allaha. Nemoj biti osoba koja se okreće Allahu samo kada joj nešto treba, kada je pogode teškoće. Vjernik ne pravi razliku. Oni se okreću Allahu kada su srećni, kada su tužni, kada su u potrebi, i kada nisu u potrebi. Znate li zašto? Jer oni istinski vole Allaha, subhanehu ve te’ala.

Sigurno ste se nekad zaljubili. Šta ste tada radili? Vaš voljeni vam je uvijek bio u mislima: kad ste išli da spavate, sanjali ste ih; kada se probudite, prvi na umu su oni. To postaje skoro naš svakodnevni zikr. Pa, kada volite osobu mnogo, uvijek vam je na umu. Želiš da je zoveš, želiš da pričaš sa njom, dok si u školi i radiš test, odjednom napišeš njeno ime. Vidiš je gdje god se okreneš. Pošto osjećaš povezanost i ljubav, želiš da stalno pričaš sa njima. Stalno ih spominješ. Zamisli da si otišao preko mora, na koga stalno misliš? Misliš na voljene. Kada zbog nečega patiš, koga se sjetiš? Svojih voljenih…

Međutim, Allah bi trebao biti najvoljeniji. A ako voliš nekog više od Allaha, u opasnosti si da jednog dana naudiš sebi! U opasnosti si da jednog dana postaneš suicidalan. Ne šalim se uopšte. Zašto? Zato što bilo ko i bilo šta što voliš više od Allaha, jednog dana će te napustiti. Ti ne posjeduješ svog supružnika, ne posjeduješ svoju djecu, ne posjeduješ svoje bogatstvo. Ne posjeduješ čak ni sebe. Kada si se rodio, nisi mogao da biraš da ne dođeš na ovaj svijet, jer ti ne posjeduješ sebe. Kada umireš, ne možeš sebi produžiti život ni za minut. Ako te zadesi bolest, ne možeš je ukloniti. Nemaš kontrolu ni nad svojim organizmom. Htio bi spriječiti smrt onih koje voliš, ali ne možeš jer ih ne posjeduješ. Ti i ja ne posjedujemo ništa! Svi mi pripadamo Allahu, Njegovi smo i Njemu ćemo se vratiti.

Sjeti se šta je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao kada je umro naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šta se tada desilo? Omer, radijallahu anhu, je ustao, držao svoju sablju i rekao: “Ko kaže da je Allahov poslanik umro, odrezaću mu glavu!” Alija, radijallahu anhu, je bio skrhan, nije više mogao da priča. Drugi ashab je pao na zemlju, nije više mogao da hoda. Jedan je rekao: “Ako je to tačno, o Allahu, usmrti me, jer ne želim da živim ni minut više.” Oni su istinski voljeli božijeg poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali šta je Ebu Bekr, radijallahu anhu, uradio? Okrenuo se i ljudima rekao: “Ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro! A ko je obožavao Allaha, neka zna da je Allah Živi i nikada neće umrijeti!” Zamislite da Ebu Bekr nije izašao i podsjetio ljude da je naša ljubav prije svega za Allaha. Ovo objašnjava i zašto Allah nije ostavio da Njegovi poslanici žive vječno, jer bi ljudi na kraju njih obožavali, umjesto Allaha. Ljubav prema njima bi premašila ljubav prema Allahu, zaboravljajući da će nas oni napustiti, da su i oni Allahovi, da ih ne možeš ni voljeti ako ti Allah to ne dopusti. Vraćanje Allahu je lekcija, jer je On vječan i nikada ne umire. Allah je uz nas gdje god idemo, i kada umreš vraćaš se Njemu.

Najveća ljubav je Allah, jer kada te bilo koja prolazna stvar napusti, postaješ suicidalan. Sjećam se osnovne škole. Bio sam u 8. razredu, obično smo išli pješke do škole. Jednog dana smo prelazili preko mosta, i u rijeci smo vidjeli mrtvog čovjeka. Skočio je sa mosta i ubio se. Ostavio je poruku i u njoj je pisalo da ga je ostavila dugogodišnja djevojka zbog drugog muškarca. Više nije imao razloga da živi, nije mogao da podnese bol. On je robovao svojoj djevojci, nju je obožavao, smisao njegovog života je bila njegova djevojka! Pa kada je ostao bez nje, oduzeo je sebi život. Očigledno je da nije bio musliman jer nije znao koja je njegova svrha.

Mnogo ovakvih primjera imamo među poznatim ličnostima. Imaju sve na svijetu, ali na kraju izvrše samoubistvo. Uvijek djeluju srećni i nasmijani, a na kraju se ubiju. Zašto? Jer očigledno ljubav prema Allahu nije postojala. Svrha, a to je robovanje Allahu, nije bila tu. Za smisao svog života su uzeli nešto prolazno, a svi mi na kraju, neminovno, ostajemo bez toga.

Bilal Assad