“Ne, hvala, ja biram čednost”
Osvrt na nedavne radionice za mlade „Ne hvala, ja bih kondom“
Preuzimate li odgovornost za suze djevojke koja je u 16-oj godini trudna ostala i pobačaj izvršila? Je li vam lahko na duši kad znate koliko se samo brakova slomilo i srca rasparalo, koliko je djece usmrćeno, i koliko je suza proliveno?
U našoj sredini seksualni odnosi su odavno već glavna tema. Reklame za prehrambene i druge proizvode, televizijski programi, internet, novine i magazini su preplavljeni s indirektnim i direktnim pozivima na blud. U zadnjim decenijama je i ono malo stida iz naših porodica posredstvom medija uklonjeno. Čak i u crtićima za djecu nalazimo prikrivene seksualne natuknice, a pojedini se roditelji ponose ukoliko njihovo dijete „sočno“ opsuje, i pritom spomene ženski ili muški intimni organ.
Ne možemo posmatrati slučaj našeg naroda izolovano od njegovog okruženja. Razlog tome nedvojbeno je i otvorenost naše zemlje i našeg naroda, naročito u ruralnim područjima, prema modernom svijetu i potčinjenost njihovom mišljenju o tome šta je dobro, a šta ne. Prije svega mislimo na uticaje tzv. „seksualne revolucije“ koja vodi porijeklo s Zapada. Naš narod zaslijepljen tehnološkim napretkom, smatra i da je sve što dolazi odande „in“ i „cool“ i prihvatljivo.
Međutim, ni Zapad nije uvijek bio takav. Osvrnemo li se na prošlost, vidjet ćemo da je do najvećih promjena došlo unazad posljednjih 60-tak godina godina. Kondomi i prezervativi su na Zapadu postali javno dostupni tek nakon 2. Svjetskog rata i pojave spolno prenosivih bolesti; iz decenije u deceniju kriteriji su se spuštali, počev od trenda tzv. „slobodne ljubavi“ iz 60-tih i hippie kulture u 70-tim, pa sve do današnje (ne)kulture.
ŠTA JE POZADINA OVAKVIH RADIONICA?
Dakle, postepeno smo došli u takvo stanje da kad danas nekome spomenete seks prije braka, većina ljudi samo tupo kaže: „Pa šta fali, zašto da ne?“ Držeći se parole: „Ma većina mladih i onako imaju odnose prije braka i tu nema ništa loše“, (ne)odgovorni ljudi i pedagozi formiraju programe seksualne edukacije s ciljem ne prevencije odnosa, već samo „sigurne konzumacije“. Takav jedan seminar i radionica održani su nedavno u Zenici pod tinejdžerima primamljivim nazivom „Ne, hvala, ja bih kondom.“
Stekne se dojam da pojam ljudskih prava ljudi danas koriste kao izgovor za činjenje najgorih grijeha, razvrata, perverzija i slijepo udovoljavanje svojih prohtjevima i strastima. Polaznici ovog i sličnih seminara i radionica su maloljetnici, bez dovoljno životnog iskustva, na koje je lahko izvršiti uticaj i koji nisu u stanju da procijene posljedice svojih djela. Pojedinci to lukavo koriste i tjeraju vodu na svoj mlin, znajući da je period adolescencije doba upostavljanja temelja kasnijeg životnog pravca. Ako uspiju u namjeri da djeci od 15 ili 16 postanu spolno aktivna (što nažalost i jesu), formirat će generacije kojima će kasnije to biti normalna pojava.
Svakako da je problem kad se želi nametnuti generacijama muslimana i muslimanki nešto je protivno temeljima zdravog razuma i njihove vjere. Obratimo pažnju na riječi jedne od učesnica koja o temi predbračnih odnosa kaže: “Najbolje je obratiti se nekome iz porodice jer nam je porodica najbliža i najbolje nas poznaju, no ukoliko roditelji nemaju široka shvatanja po pitanju tih tema, bilo bi dobro pronaći stabilnu i zrelu osobu sa kojom se može o tome razgovarati”, kazala je A. M., jedna od učesnica ovog projekta te dodala kako su roditelji često skloni izbjegavanju nekih tema.
Zapitajmo se šta znači široko shvatanje problema? Da li to znači da bi roditelj trebao odobriti svojoj kćerki ili sinu činjenje bluda, i pritom ih podstaći da svakako koriste prezervativ? Stekne se dojam da je upravo to i cilj ovih radionica da cijelo društvo kaže mladima: „Radite šta hoćete, upropastite svoje živote, pa šta fali? To je vaš problem…“ Nažalost, upravo tako pojedini roditelji i rade…
BLUD I ALKOHOLIZAM HARAJU MEĐU MLADIMA
Zapitajmo se, s čim su vanbračni seksualni odnosi indirektno povezani? Kako živi naša omladina? Pa poslušajmo…
ALKOHOLIZAM U BiH-A: Građani BiH-a su nosioci neslavne titule evropskih rekordera u konzumiranju alkohola. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije jedan građanin BiH-a prosječno godišnje popije 56 litara čistog alkohola, što je otprilike 40 litara 40-postotnog alkohola, kakav je najčešće u rakijama. Rakiju čak 73 posto građana BiH, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, redovno konzumira.
Procjenjuje se da je konzumiranje alkohola među mladima u BiH dvostruko veće nego kada je riječ o generaciji njihovih roditelja, a bolest alkoholizma u sve većoj mjeri zahvata i pripadnice ženskog spola. Veliki broj mladih konzumirajući alkohol nastoji pobjeći od obiteljskih problema te se dokazati u društvu.
ABORTUSI U BiH-A: U Bosni i Hercegovini ne vodi se precizna statistika koliko se godišnje obavi abortusa, na državnom ili entitetskim nivoima. Prema nekim podacima, na Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) dnevno se obavi pet abortusa, a na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli četiri do šest dnevno. Prema nekim podacima, u našoj Bosni se u toku godine u državnim bolnicama izvrši oko šezdeset hiljada abortusa, jedna trećina su osobe ispod osamnaest godina života.Danas se veliki broj abortusa obavlja i u privatnim klinikama, koje rijetko vode evidenciju, a, ako je i vode, onda nemaju obavezu da je proslijede određenoj instituciji.
Pitamo sve odgovorne…
Pitamo sve one koji rade na širenju kulture nemorala među našim narodom, da li preuzimate odgovornost za mladiće i djevojke koji su svoj obraz izgubili po samo dragi Bog zna kakvim mjestima?
Preuzimate li odgovornost za suze djevojke koja je u 16-oj godini trudna ostala i pobačaj izvršila? Je li vam lahko na duši kad znate koliko se samo brakova slomilo i srca rasparalo, koliko je djece usmrćeno, i koliko je suza proliveno?
Preuzimate li odgovornost za spolne bolesti koje se svaki dan šire, i epidemiju alkoholizma i narkomanije? Sve je to povezano s tzv. „slobodama“ koje zagovarate. A kad se mladić ili djevojka nađu u bezizlaznoj situaciji, tada vas nema nigdje. Poput šejtana prokletog koji samo čovjeka nagovara i savjetuje, a kad ga čovjek posluša, nestane iz vidokruga.
„NE HVALA, JA BIRAM BRAK“
Islam podstiče na ljubav među suprotnim spolovima, međutim ta ljubav mora biti u okvirima dozvoljenog, a to je bračna zajednica. Supruga voli svog supruga, kao i on nju: “…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost.” Kur’an, Er-Rum, 21.
Apsurd je da se niko nije dosjetio da mladima preporuči bolju preventivu od upotrebe kondoma. A to je brak. Međutim, odmah se ističe da su mladi nezreli, nemaju posao, ovo i ono…ali su očito dovoljno zreli da se zaraze spolnim bolestima, i razruše svoju budućnost. Da, statistike i tužna stvarnost ne lažu…
Jasno je da je lijek za sve društvene probleme povratak Allahu, bez odlaganja. Nema drugog lijeka. Ne postoje te radionice, seminari, kursevi, psiholozi, psihijatri, nadriliječnici koji mogu otkloniti tu bol, osim vjere u Allaha Koji je u Svojoj Knjizi rekao: „Ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.“ Kur’an, Ta-Ha, 124.
Razmislimo samo, ko se o nama brinuo dok smo u utrobi majki bili? Razmislite o nježnosti vama pruženoj tada, a i čitavog vašeg života. Ko vam je podario roditelje koji vas vole? Vaše prijatelje, supružnike, djecu, poznanike? Ko je uspostavio ljubav među vama? Ko vas obasipa milošću Svojom, kuće vaše, imetke vaše, sve vaše – ko vam je sve dao?
Razmislimo o nježnosti i blagosti toj, u svakom dijelu života naših…A i ono malo iskušenja što imamo, neusporedivo je s blagodatima ostalim, zar ne? Ko bi mijenjao samo blagodat vida za malo dunjaluka? Niko, zar ne? Pa sjetimo se Onoga Koji nam sve to pruži, i jedini nas voli radi nas samih, bez ikakve koristi…Namaz, post, zekat, hadždž, i svi ostali ibadeti, zar ne znamo da su samo radi naše koristi, da Njemu nisu potrebni? SubhanAllah, On nam nešto naređuje da uradimo, da bi nas nagradio. Allah nam naređuje, DA NAS NAGRADI.
Zbog toga je dova Junusa, a.s., tako bitna. Kada je Junus, a.s., bio zarobljen u utrobi kita, imao je samo jedan izlaz: povratak Allahu, potvrda Njegova jednoće i svoje ljudske slabosti: „La ilahe illa Ente, Subhaneke, Inni kuntu mine-z-zalimin. Nema nikoga da je dostojan da se obožava mimo Tebe. Slavljen neka Si. Ja sam sebi, doista, nasilje učinio.“
Mnogi među nama su, poput Junusa, a.s., zarobljeni unutar svojih strasti i želja. Postali smo robovi samima sebi. A to duhovno ropstvo je posljedica zatrovanja naših srca; srce se mora na prvom mjestu vezati za Allaha Jedinoga. Taj zatvor u koji smo sami sebe stavili je gori i bolniji od ovosvjetskih zatvora; dunjalučki zatvori oduzimaju samo ono prolazno i nesavršeno, a duhovni zatvor nam oduzima ono konačno, vječno i savršeno.
Za N-um piše: Nedim Botić