Ne mješaj se u Božije

Subhanallah, potresao me neki dan haber o jednom bratu, Pakistancu, koji sa svojom porodicom živi ovdje u malom južnonjemačkom gradu blizu Štuttgarta. Naime, prvih troje djece, koje mu je rodila njegova hanuma su djevojčice, hvala Allahu lijepe i zdrave. Helem, Pakistanac se osjećao manje vrijednim sa tri kćerke – tri Allahova dâra, pa je hanumi, kada je opet ostala hâmila, nekoliko puta zaprijetio, da mu rodi SINA! Par mjeseci kasnije je…

ginekolog potvrdio da je ovaj put muško dijete. I zbilja – rodilo mu se muško dijete – MRTVO! Subhanallah! Brat se nije osvijestio nakon ovog musibeta, već je hanumi, kada je godinu iza spomenutog događaja opet ostala trudna, ponovo rekao: – Hoću sina! I ovaj put je doktor potvrdio da će se roditi sin. Onaj Koji daje život i smrt je ovaj put odredio da se rodi hendikepično muško dijete, koje je jedva micalo samo glavom. Invalid. Subhanallah!

Allah swt zna je najbolje za nas pa kaže:

لِّلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ يَخْلُقُ مَا يَشَاءُ يَهَبُ لِمَن يَشَاءُ إِنَاثًا وَيَهَبُ لِمَن يَشَاءُ الذُّكُورَ

“Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku,

أَوْ يُزَوِّجُهُمْ ذُكْرَانًا وَإِنَاثًا وَيَجْعَلُ مَن يَشَاءُ عَقِيمًا إِنَّهُ عَلِيمٌ قَدِيرٌ

ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu sve zna i sve može.” (Quran/As-Shuura 49-50)

hfz. Fuad Seferagic
________________________________________

Zakopao u zemlju živu kćerkicu

Zabilježeno je da je Abdullah ibn Mugafela r.a. ispričao: “Sjedio sam jedne prilike sa Allahovim Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu pričao sta sam učinio u džahilijetu (vremenu prije nego sšto je saznao za Islam i postao musliman). Rekao sam: “Allahov Poslaniče, mi smo prije dolaska Islama ukopavali živu žensku djecu, jer se smatralo da je sramota kad bi se nekome rodilo žensko dijete. Ja sam jednog dana otišao na dug put, a moja žena, koja je bila trudna, je ostala kući.

Vratio sam se sa toga puta poslije 4 godine i pred kućom sam vidio malo žensko dijete, i to je bilo najljepše stvorenje koje sam ikad vidio, nikad ništa ljepše u životu ne vidjeh. Upitao sam suprugu o ovoj curici pa mi je odgovorila da je to naše dijete. Rekao sam ženi da obuče curici najljepšu odjeću (običaj je bio da se curice obuku u najljepšu odjeću prije nego što se ukopaju), a žena je naslutila šta želim pa mi je rekla da je curica emanet, koji mi je Bog dao, pa da to ne smijem pronevjeriti.

Ja sam joj odgovorio da imam namjeru da odvedem curicu do rodbine i da im pokažem curicu. Izašao sam sa kćerkicom u pustinju i uputio se prema jednom zapuštenom bunaru, a djevojčica je skakutala oko mojih nogu, razdragana što sto je napokon srela svoga oca. Kada smo stigli do bunara, uzeo sam je za noge i nagnuo nad bunar, ali nisam imao srca da je bacim, pa smo se vratili. Ali uz put sam pomislio šta će reći ljudi ako je ostavim u životu, pa sam se ponovo vratio bunaru, pa sam istu stvar učinio, ali ponovo nisam imao srca da bacim svoju kćerkicu.

Kada sam se po drugi put odmaknuo od bunara, opet sam pomislio šta će reći narod, pa sam se po treći put vratio bunaru, uhvatio kćerkicu za noge da je bacim, a ona je zapomagala i rekla:” Oče, nemoj pronevjeriti emanet” – sjetila se riječi koje je njezina majka rekla, ali ja sam je bacio. Pa sam sjeo pored bunara i čuo sam njezine kriktaje u vodi dok se do jednom nije ušutjela. Kada sam završio sa ovom pričom, pogledao sam u Poslanika, saallallahu alejhi ve sellem, pa sam vidio da niz njegovo lice cure suze.

Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio da mu ovo ispričam još jednom, pa kada sam završio, rekao mi je: “O Abdullah, tako mi Allaha, da sam nad bilo kome izvršio šerijatsku kaznu zbog grijeha koje je uradio prije primanja islama, sada bih te kaznio, sada bih naredio da te ubiju zbog tog ružnog postupka kojeg si počinio prema tome nejakom stvorenju i emanetu, koji ti je Uzvišeni Allah dao.”

Sa predavanja šejha Safeta Kuduzovića