Ne može da klanja…

Život u vjeri- najbolji način zaštite

Prije nekoliko dana, srela sam jednu poznanicu. Iskrena da budem, na prvi pogled tokom našeg susreta primijetila sam da s njom nešto nije uredu. Njen izraz lica je bio čudan. Pogled. Govor. Sve, baš sve. Poznajem je, ne tako dugo, ali ne ni kratko. Sigurno više od pet godina. Bila je to prijatna i lijepa djevojka. Međutim, nije bila u vjeri. Ili jasnije rečeno, nije praktikovala vjeru. Nije vodila računa o namazu, hidžabu, abdestu, zikru- o svemu onom što je štiti od svakog zla, voljom Allahovom.

Sada kada smo se srele, počela mi je pričati o svom životu. Mrzovoljna je, izgubila je volju za bilo čim. Ne pronalazi slast ni u čemu. Nakon nekoliko minuta našeg razgovora, upitala sam je da li je sigurna da nema problem sa džinskim svijetom. I, kao što sam i očekivala, odgovor je bio potvrdan. Bila je već kod učača rukje. I bilo joj je bolje. Međutim, nakon što je zanemarila vjeru i namaz, sve joj se pogoršalo. Rekla mi je da najveći problem ima sa namazom. Kada god želi da klanja osjeti velike bolove u tijelu, umor i pospanost. Jednostavno ne može da klanja…
_____________________

Kada sam se vratila kući, nakon našeg razgovora dugo sam razmišljala o istom. Razmišljala sam, prije svega, koliko ne cijenimo blagodat namaza i abdesta, blagodat vjere. Vrlo često, namaz stavljamo u drugi plan. Ili ga obavljamo brzo, žureći da nam ne promakne „dunjaluk“ zbog namaza. Uglavnom jedva stižemo klanjati i farze, a sunnete tek ponekad. O nafilama da i ne pričamo.

Uistinu nismo svjesni da je Uzvišeni Allah propisao namaz kao korist nama. Obnavljanje veze za Njim pet puta tokom dana- pomaže nam u borbi protiv nas samih, našeg nefsa, i odvraća nas od grijeha: “Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, jer namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! A Allah zna šta radite.” (El-‘Ankebut, 45)

Nismo svjesni da zapostavljanjem vjere i namaza uništavamo svoj dunjalučki i ahiretski život. Malo po malo, naš nemar spram vjere nam prouzrokuje ozbiljne probleme: od onih koji bi se mogli nazvati duševnom prazninom, do onih koji su povezani sa džinima i sihrom. I vjerovali ili ne, izlazak iz tih problema može doći jedino povratkom vjeri, praktikovanjem vjere i vjerskih propisa.

A najbolja preventiva za sve ove probleme jeste poslušnost Uzvišenom Allahu, obavljanje namaza i ostalih farzova, kao i učenje jutarnjih i večernjih zikrova i konstantno biti pod abdestom.

Ako stavimo Uzvišenog Allaha na prvo mjesto, i ako svoj život podredimo Njemu nema sumnje da ćemo pronaći zadovoljstvo duše i srca, te da će nas On štititi od svakog zla, a On je zaštitnik najbolji.

Također, svako od nas ima svoje slabe tačke i ima na čemu poraditi kako bi popravio svoj odnos prema Allahu i kako bi udaljio od sebe sve ono što ga udaljava od Njega.

Postavimo sebi pitanja:

• Kakvi su naši namazi?
• Čemu dajemo prednost u svojoj svakodnevnici? Allahu ili dunjaluku i svome nefsu?
• Šta to ima kod nas a da On nije zadovoljan time?
• Šta to nema kod nas- a da je On to propisao i time nas obavezao?
• Učimo li redovno zikr? Koliko često se Njega sjećamo?
• Čime smo zaposlili svoje misli?

H.Lj.