Ne osjećam slast (radost) u namazu

PROBLEM: Selam alejkum! Imam 17 godina i trudim se da budem dobar musliman. Moja želja da budem džennetlija je neopisiva. U stanju sam dati sve za to. Klanjam svih pet dnevnih namaza u džamiji izuzev sabaha koji klanjam sa porodicom u kući. Svaki dan učim oko 10 stranica Kur’ana, noćne i jutarnje zikrove praktikujem, dove za skoro svaku situaciju (ulazak i izlazak iz džamije i WC-a, prije i poslije jela itd.), postim mjesec ramazan i većinu ponedjeljaka izvan ramazana, dijelim sadaku kad god mogu, klanjam noćni namaz (traje oko 45 minuta i ostajem na sedždama duže tražeći od Allaha zaštitu od licemjerstva, Džehennema, kaburskih patnji i svega što je loše), trudim se svaki dan klanjati duha-namaz. U svom džematu mujezinim i sve to samo radi Allaha. Većina mojih vršnjaka gleda neprikladne filmove i slike, ali ja ne, oni čine razna loša djela, koja ja također ne radim. Ali imam veliki problem – bojim se nifaka. Da li će moja djela biti primljena?

U namazu nisam skrušen, naravno ne ‘’zvjeram’’ po džamiji, ali ne osjećam slast koju je Poslanik rekao da mu’min treba da osjeća, moj namaz nije odmor kako bi trebao biti. Iako to silno želim, on to nije. Mnoge džematlije me pohvaljuju kod roditelja i osjećam se ugodno, ali jednom prilikom naišao sam na tekst u kojem se spominje da je jedan učenjak rekao: ‘’Čovjek kojem je drago da ga pohvaljuju za njegov ibadet je licemjer.’’ Sve ovo nisam naveo da bih se spominjao po dobru nego me strah Vatre i molim vas da mi odgovorite kako da postignem slast namaza i da li sam licemjer? Hvala unaprijed, da vas Allah nagradi! Selam!

ODGOVOR: Prvo, uvaženi moj brate u vjeri, ja ne mogu a da ne iskažem svoje visoko poštovanje prema nekome ko ima takve osobine. Ja zaista smatram da je više nego za pohvalu da u današnjem vremenu, kada je mladiću skoro pa sve dostupno, ima i takvih čestitih i moralnih osobina. Allah mi je svjedok da sam se zadivio onome što ste napisali, kao što sam se iznenadio u pogledu činjenice da šejtan nikada ne odustaje. Pored svih dobrih osobina koje ste spomenuli, šejtan, Allahovo prokletstvo neka je na njega do Sudnjega dana, nije vas ostavio na miru. Kada je Omer, r.a., čuo za čovjeka kojeg je pozvala žena na blud pa on odbio, kazao je: ”Hvala Allahu koji je u ovom ummetu učinio da ima onih koji sliče Jusufu, alejhis-selam.“ (Ovu priču je spomenuo Ibn El-Kajjim u poznatom djelu ”Revdatul-muhibbin“)

I ja kažem, hvala Allahu da među našim omladincima ima onih koji su se okitili takvim svojstvima, na kojima im sigurno mogu pozavidjeti mnogi u čije znanje i ugled se pokazuje prstom.

Drugo, to što se bojiš licemjerstva, nadam se da je više nego pozitivna stvar, to je osobina iskrenih vjernika, da se boje licemjerstva. Kazao je Ibn Ebi Mulejke: ”Zapamtio sam trideset ashaba Allahovog Poslanika i svi su se bojali licemjerstva.” (Buhari) Kako je ovaj plemeniti tabiin mogao znati da su se oni bojali licemjerstva osim ako su to oni kazivali. Prenosi se da je Hasan el-Basri kazao o licemjerstvu: ”Licemjerstva se ne boji niko do mu’min, a od njega nije siguran niko do licemjer.” (Buhari)

Prenosi se od Hanzale el-Usejjidijja, radijallahu anhu (koji je bio pisar Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) da je rekao: ”Jedne prilike sreo me je Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, i upitao: ‘Kako si, Hanzala?’ Ja mu tada rekoh: ‘Hanzala je postao licemjer.’ Ebu Bekr reče: ‘Subhanallah, šta to govoriš?!’ Rekoh mu: ‘Kada smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kada nas podsjeća na Vatru i Džennet, osjećamo se kao da ih gledamo. Međutim, kada odemo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pozabavimo se i okupiramo ženama, djecom i imetkom, te mnogo od toga zaboravimo!’ Na to Ebu Bekr reče: ‘Tako mi Allaha, i mi osjećamo isto to!’ Zatim smo se ja i Ebu Bekr es-Siddik zaputili do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada smo stigli kod njega, ja rekoh: ‘Allahov Poslaniče, Hanzala je postao licemjer!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘A kako to?’ Ja mu odgovorih: ‘Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nas podsjećaš na Vatru i Džennet, osjećamo se kao da ih gledamo. Međutim, kada odemo od tebe, pozabavimo se i okupiramo ženama, djecom i imetkom, te mnogo od toga zaboravimo!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da vi stalno ostanete u stanju u kojem se nalazite kod mene i u zikru, meleki bi se s vama rukovali na vašim posteljama i putevima. Ali, Hanzala, malo-pomalo!”(Muslim)

Dvije rečenice koje si spomenuo u pitanju su jak odgovor na šejtanovo došaptavanje o licemjerstvu. Prvo ti kažeš: “Moja želja da budem džennetlija je neopisiva. U stanju sam dati sve za to”, a nakon toga kažeš: “Klanjam noćni namaz (traje oko 45 minuta i ostajem na sedždama duže tražeći od Allaha zaštitu od licemjerstva”, a pravi licemjeri su najdalji od ovakvih osobina. Allaha molim da te učvrsti na putu istine!!! Amin.

Drugo, što se tiče rečenice “Čovjek kojem je drago da ga pohvaljuju za njegov ibadet je licemjer”, mislim da se ne može uzeti baš zdravo za gotovo, bez obzira ko ju je izrekao i pitanje je da li je to zabilježeno vjerodostojnim lancem od onoga kome se to pripisuje. Ako bismo ovu izjavu i prihvatili kao vjerodostojnu, u jednu ruku je u koliziji sa jasnim riječima Allahovog Poslanika. Kazao je Ebu Zerr, r.a.: ‘’Upitan je Allahov Poslanik: ‘Allahov Poslaniče, šta misliš o čovjeku koji uradi dobro djelo, pa ga ljudi pohvale za to djelo?’ (U drugoj predaji: ‘…pa ga ljudi zavole zbog toga’.) Allahov Poslanik je kazao: “To je ubrzana (još na dunjaluku) radosna vijest (tzv. muštuluk) vjerniku.” (Muslim)

Stoga je spomenuta izjava, po mom shvatanju, u potpunoj koliziji sa citiranim hadisom. Ako bismo spomenutu izjavu i prihvatili, onda se ona sigurno odnosi na onoga ko radi djelo tražeći time pohvalu ljudi, a ne nikako na onoga ko učini djelo iskreno radi Allaha, a potom ga ljudi pohvale za to djelo.

Treće, što se tiče namaza, tebi ne treba zamjeriti što ne doživljavaš svoj namaz onako kako ga je doživljavao Allahov Poslanik ili ljudi iz prvih generacija. U osnovi, to je bolna tačka velikog broja muslimana današnjice, a koja nosi sa sobom mnoge negativne posljedice.

Čovjek koji ne doživi svoj namaz onako kako se od njega traži, taj namaz neće ostaviti odgojne tragove na klanjača, što je veoma opasno. Jedan od glavnih razloga zašto ljudi našeg podneblja ne osjećaju slast svoga namaza jeste nepoznavanje arapskog jezika.

Da bi to riješili, najbolje rješenje je da čovjek uči arapski jezik. Ako to ne možeš, a mnogi mogu ali ne vide i ne shvataju potrebu za tim, moj savjet tebi, dragi moj brate, jeste da pokušaš da čitaš prijevod Kur’ana, onih sura koje znaš napamet i onih sura koje učiš u namazu, kao i to da se dosta družiš sa tefsirom Ibn Kesira, naročito da studiozno iščitavaš sure koje znaš napamet i sure koje učiš u noćnom namazu.

Savjetujem ti da poslušaš predavanje ”Tajne značenja najveličanstvenije sure u Kur’anu“, u kojem se ljudima pokušava približiti značenje sure koju toliko puta dnevno ponavljaju u namazu. I ako čovjek uspije da razumije Fatihu i njena značenja, sigurno će drugačije doživljavati svoj namaz, zbog čestog ponavljanja spomenute sure u namazima. Isto tako, savjetujem ti da poslušaš predavanje ”Namaz, radost oka moga, 1-3 dio” od istog predavača.

Allaha molim da nam istinu pokaže istinom i da nam omili njeno slijeđenje, i da nam neistinu prikaže neistinom i da nam omrazi njeno slijeđenje. Amin! A Allah najbolje zna!

Mr. Pezić Elvedin