Ne pomaži šejtanu protiv mene…

Vidjet ćeš me, s vremena na vrijeme moj iman će pasti i moj nefs će dušu nadjačati. Vidjet ćeš me da griješim protiv volje duše moje. Jer, svaki put kada pogriješim, moja duša nije spokojna. Vidjet ćeš me kako lutam tminama, tražeći zraku svjetlosti. Neka znaš da se ove oči, oči vjernika, na tmine nikada ne mogu naviknuti. Vidjet ćeš me na rubu litice kako se držim jedva. Iako me sila zemljine teže vuče dolje, iako gubim snagu da se održim- čuvam se i zadnjim atomom snage.

Znaj da je grijeh iskušenje za dušu. On ubija onoga ko griješi najviše. Ne pomisli nikada da „uživam“ u svome nefsu, idući za strastima. Jer, grijeh je svaki gorak. Njegovu gorčinu osjećam i osjećat ću danima i noćima. Stidjet će se moja duša Milostivog. Patit će što je pronevjerila emanet njemu dat. Oko će suzom umivati od brige uvehlo lice. Ali, ustvari, srce će plakati. Ono ne može podnijeti nepokornost Njemu, pa kako sa grijehom da živi.

Vidjet ćeš moj osmijeh na licu kada me sretneš. Ali, znaj svaki taj osmijeh je maska. Zar bol da tebi iznosim a pomoći mi može jedino Gospodar oprostom Svojim!? Ne sudi mi. Ti ne znaš ništa o meni. O mojoj samoći, mom srcu koje pati i duši koja sebe kori. Ne znaš ništa o mojim suzama koje potokom teku, niti o mom šapatu koji je upućen Milostivom. Ne znaš ništa o mom osjećaju da stidim se i svoje sjene.

Kada me ugledaš na ivici litice ne viči plaho na mene. Prepast ću se i pustiti zgrčene ruke, i eto me, padoh u provaliju. Grješnik (vjernik) ponekad može izgledati ohol, ali samo u očima drugih ili kada se brani od drugih. Nije lahko suočiti se sa grijehom. Nije lahko otrgnuti se od užadi griješenja. Budi svjestan/na toga i znaj da ćeš me spasiti jedino lijepim savjetom, strpljenjem i pokušajem da me razumiješ.

Ne pomaži šejtanu protiv mene tako što ćeš me provocirati zbog grijeha i bacati ponore očaja i još većeg griješenja. Jer će onda tvoj šejtan biti gori od onog što je mene na grijeh navratio.

Ne smatraj sebe boljim/om od mene. Znaš, možda samo imaš koprenu pred očima kada se ogledaš u ogledalu. Nije meni zbog mene, ali me je strah da te Silni ne iskuša zbog podsmijeha meni, ili zbog onog što o meni pričaš iza leđa mojih. Ili zbog onog osjećaja unutar tebe i pomisli: Ja sam bolji od njega. A Gospodar to ne voli.

Ne osuđuj mene, ne okreći se protiv mene. Ništa ti nisam kriv/a. Sebi sam zulum nanio/la. Svojoj duši. Svom Ahiretu, a nerijetko i dunjaluku. Pomozi mi, ili me zaobiđi. Mada, dužnost ti je da mi pomogneš. Da me povedeš do svjetla upute, i pomogneš mi da se spasim sa ivice litice. Jer, vjernik je vjerniku brat.

Ne plaši me Džehennemom više nego što me raduješ Džennetom. I ne miješaj se između mene i moga Gospodara. Ne govori kako mi On neće oprostiti, jer Njegovu milost tvoj um me može shvatiti. Ne govori ono na šta nemaš pravo. Možda tvoj jezik Njega više rasrdi nego moj grijeh.

Ne širi moj grijeh okolo ljudima. Ne jedi moje meso. Ne prljaj svoja usta njime, previše je odvratno. Jer, može se desiti da moj grijeh otplate upravo tvoja dobra djela zbog riječi tvojih.

Budi vjernik. Budi vjernica. Čuvaj svoje dostojanstvo, i ne gubi ugled kod Njega zbog mene. Zamisli samo sebe na mome mjestu. Pomozi mi kao brat bratu, ili sestra sestri. U noćnim tminama dovom,  pri susretu osmijehom i lijepim riječima.

Možda jedno tvoje: „Razumijem te, ali On te voli. Vrati Mu se pokajanjem“- bude sebeb moje iskrene tevbe. A blago tebi ako budeš uže spasa! I blago tebi ako želeći drugima dobro zadobiješ  naklonost Njegovu.