Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas…

Ispricat cu vam svoje iskustvo sa jednom sestrom koje se desilo prije devet godina: Drzala sam predavanje za sestre na temu „Sabur“. Paznju mi je privukla nepoznata mlada zena koja je stigla sa zakasnjenjem i sjela u jedan cosak nasuprot mene, izdvojena od svih ostalih. Bilo je jasno da nije imala iskustva u pokrivanju i da joj je, vjerovatno, marama prvi put na glavi…

Pricala sam o vrijednostima sabura, o vrstama iskusenja i nagradama koje je Allah strpljivima pripremio. Navodila sam primjere teskih iskusenja i nagrade i hairli ishode koji su uslijedili nakon polozenog ispita… Tvrdila sam da nam Allah daje samo ono sto je hajr za nas a mi to ne znamo. Objasnjavala sam kako Allah stavlja na iskusenja samo one koje voli ….

Primjetila sam da ona veoma pazljivo slusa svaku izgovorenu rijec ali nekako svojim izgledom, tamom koja je dolazila iz njenog lica, nikako se nije uklapala u nas skup. Po zavrsetku predavanja, kao i obicno, pozvala sam sestre da prokomentarisemo obradjenu temu …
Ona je odmah pocela sa pitanjima i nizala ih jedno za drugim. Bez obzira kako ja odgovorila i koliko hadisom i ajetom, odgovor potkrijepila, ona je na svaki odgovor imala jos jedno pitanje: “A zasto je to tako“… Svi smo je zacudjeno gledali a ja sam neumorno odgovarala i objasnjavala i najsitniji detalj oblasti za koju se interesovala… Ostale smo jako dugo a sestra nikako da prestane pitat…

Na kraju sam podijelila plan predavanja koja sam trebala da drzim u tom kantonu u narednih mjese dana. Otisla sam kuci a iz misli mi nikako nije izlazila ta neobicna sestra…

Poslije dva dana, predavanje sam po rasporedu drzala u drugom mjestu ali ponovo i na njega, sa zakasnjenjem stize ona ista sestra. Opet sjede u cosak preko puta mene i po zavrsetku dersa zapoce sa svojim pitanjima. Nizala ih je jedno za drugim i zurila sa postavljanjem kako je niko drugi nebi preduhitrio i oduzeo joj vrijeme. Ponovo je na svaki odgovor, imala isto pod-pitanje: “A zasto je to tako?“ Ja sam i dalje nastavljala strpljivo odgovarat i argumente joj davat.

Pojavila se sestra na svim narednim predavanjima i bez obzira sto su mjesta odrzavanja bila jako udaljena jedno od drugog, ona je uvijek na svako predavanje stizala… Toliko je bila uporna i toliko me umarala da sam pocela da sumnjam u njenu iskrenost i pocela sam dovit prije predavanja da makar jedan ders propusti ali uzalud, ona je na svaki obavezno dolazila. Tako je trajalo cijelih mjesec dana.

Dan uoci ramazana nazva me nepoznata sestra moleci da je primim u posjetu jer ima nesto vazno da mi kaze. Glas mi je zvucao poznat ali nikako nisam uspjevala da se sjetim njenog lika sve do trenutka kada mi je na interfon pozvonila. Shvatila sam da je to ona ista sestra koja mi je tako cudna pitanja postavljala. Dok sam cekala da stigne na moja vrata, razmisljala sam o tome kako ovaj dan definitivno necu stic nista u kuci uradit jer njena pitanja nemaju kraja. Prisjetila sam se sabura koji je imao Poslanik s.a.w.s prilikom sirenja dawe pa sam sama sebe ukorila zbog nervoze koja me pocela hvatat.

Medjutim, odmah na vratima sam je vidjela u jednom sasvim drugom liku. Njeno lice iz koga je inace izbijala nekakva tama, bilo je toliko svijetlo i lijepo. Oci su joj blistale nekakvim posebnim sjajem. Bila je lijepo, propisno pokrivena. Glas joj je bio potpuno drgugaciji. Nestalo je onog oholog tona i odbojnosti kojima se ranije izdvajala.

Cim je prosla kroz vrata, pocela je da me grli i ljubi i trazi halala za oduzeto vrijeme. Dugo je plakala i zahvaljivala Allahu sto je od sejtanskih nagovaranja zastitio. Zatim se malo smirila i zapocela svoju zivotnu pricu:

Objasnila je da je odgajana u teskom dzahilijetu, daleko od Islama. Ispricala je kako je bila udata za nekog napasnika koji je bio veoma nasilan prema njoj i svaki dan je tukao i na razlicite nacine zlostavljao ali ona je sve strpljivo podnosila. Na razvod nije ni pomisljala jer se stidila svojih roditelja i poznanika ali je on odlucio da je istjera iz kuce i podnese brakorazvodnu parnicu koja je bila okoncana upravo onoga dana kada je ona dosla na prvo predavanje. Tog dana je imala strasan plan od koga je Allah s.w.t zastito, elhamdulillah.

Naime, vracajuci se iz Suda, kupila je tablete kojima je namjeravala pocinit samoubistvo ali posto je stigla kuci prije nego sto je majka otisla na posao (a nije zelila da je ona sprijeci u toj kobnoj nakani), odlucila je da vrijeme provede vani dok ne vidi da je majka otisla. Lutajuci bez cilja, vidjela da se pred dzamijom puno zena skuplja. Saznavsi da ce se odrzat predavanje za zene, otisla je u obliznju prodavnicu i kupila maramu a obzirom da je dugom odjecom prekrivala masnice od zlostavljanja, vec je bila pripremljena za ulazak u dzamiju…

Saslusala je predavanje i pocela razmisljat o vrijednostima sabura. Osjetila je da ima nesto u onome „Allah vam nece dati drugo nego ono sto je dobro za vas“… Odlucila je da sacuva tablete do narednog dersa a nakon toga da uradi ono sto je naumila. I tako, iz dana u dan ona je svoju namjeru odgadjala sve dok nije shvatila da je Allah voli i stiti od onoga na sta je sejtan l.a nagovara. Pitanja je postavljala iz zelje da sto vise sazna i da samu sebe uvjeri da ce ispravno postupit ako sebi sansu za novi pocetak pruzi.

Odlucila je da se pokaje za svoje grijehe i vrati Allahu iskreno i cisto. I zaista, do danas, ta sestra odaje sliku jedne iskrene vjernice koja se trudi da nadoknadi svaku izgubljenu minutu. Jako puno uci i trudi se da to znanje prenese drugima. Allah je pocastio divnim muzem koji je iskreno voli i postuje i porodicom koja je u sluzbi na Allahovom putu, insa-Allah.

Veoma sam sretna zbog moje drage sestre koju volim jako puno u ime Allaha s.w.t koji nas je na obostrano zadovoljstvo spojio. Kroz njeno iskustvo sam naucila da svaki insan mora biti jako strpljiv u sirenju dawe i da nikako ne smije da se umori.

“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Suretu El-Bekare, 216)