Nedaće su vid blagodati

Za razliku od određenih teškoća, nedaće takođe mogu donijeti razne koristi vjerniku. Prepoznavanje njih će učiniti lakšim put strpljenja i izdržljivosti za vjernika:

• Nedaće uče vjernika da bude strpljiv a Allah obilno nagrađuje Svog strpljivog roba
• Patnja podsjeća vjernika griješnika o najvećoj nedaći života, tj. smrti, koja ga može zadesiti u svakom trenutku. Ona ga podsjeća na žestoke kazne koje mogu slijediti kao posljedica njegove nepokornosti Allahu. Kada neko zaluta on rijetko pridaje pažnju ikakvom savjetu drugih ali kada nastupi nedaća on biva podsjećen na Allaha i Njegove žestoke kazne. Uzvišeni Allah kaže:

I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali. (Es-Sedžda, 21)

Tako nedaće daju čovjeku vremena da razmisli o svojim grijesima i njihovom kobnom kraju. Kao posljedica toga, čovjek prepozna svoje greške i vrati se kajući se Allahu; dunjalučke nedaće tako služe kao blagodat za griješnike.

• Nedaće umanjuju teret grijeha od vjernika i oslobađaju ga od žestokih i nepodnošljivih kazni na Ahiretu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Nedaće nastavljaju pogađati vjernike i vjernice u njihovom tijelu, porodici i imetku sve dok ne susretnu Allaha bez ijednog grijeha. “I On, sallallahu alejhi ve sellem je takođe rekao: ‘Muslimana ne zadesi briga, niti tuga, nesreća, bolest ili uznemirenje, čak ni ubod trna a da mu Allah time ne oprosti od njegovih grijeha.’. Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.”

Patnja na ovom svijetu je beznačajna u poređenju sa žestokom nepodnošljivim kaznama na Ahiretu. Pored toga, smrt donosi kraj čovjekovoj patnji na ovom svijetu dok su ahiretske kazne vječne!

Šta više, Allah oprašta većinu naših nepokornosti na ovom svijetu i ono što podnesemo od nedaća je otkup za samo dio naših grijeha. Milostivi Allah nas je obavijestio u Kur’anu: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Šura, 30)

Kada bismo bili kažnjeni za sva naša loša djela, sve na Zemlji bi bilo uništeno: Uzvišeni Allah kaže u suri Fatir:

Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje. (Fatir, 45)

Tako je od neizmjerne Allahove milosti da On oprašta mnoga naša loša djela i da je On učinio nedaću na ovom životu kao zamjenu i otkup za stroge i žestoke kazne na Ahiretu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako Allah želi Svome robu hajr (dobro), onda mu požuri sa njegovim kaznama na ovome svijetu. A ako Allah želi Svome robu zlo onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu”.

• Nedaće uspostavljaju predanost i poniznost kod vjernika, npr. Kada bude pogođen bolešću, rob uvidi svoju slabost i potrebu za Allahom i on dovi svom Gopodaru za zdravlje, i nakon što mu se da zdravlje on biva zahvalan Allahu za uzdizanje njegovih nedaća i ulaže više truda u robovanju Njemu.

Da je on vodio stalno zdrav život bez doživljavanja ikakve teškoće ili nedaće on bi postao ohol i ponosit. Poput toga, ako bi bio bolestan čitavo vrijeme, on ne bi imao mogućnost da robuje Allahu i da mu bude zahvalan.

Ove i mnoge druge koristi dunjalučkih nedaća zajedno donose mnogobrojne blagodati vjerniku. Pored toga, dunjalučke nedaće su neophodne za duhovni rast vjernika jer ga one čiste od grijeha, pomažu mu u iskrenom robovanju Allahu i uspostavljaju njegov Din/vjeru. Iz tog razloga su Poslanici i njihovi sljedbenici bili zadovoljni kada bi bili pogođeni nedaćom. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Poslanici su imali najveće nedaće, zatim dobri i pobožni ljudi. Doista neki od njih bi bio iskušan tako da ne bi bio u mogućnosti da nosi bilo šta osim grubog ogrtača. I doista, oni su bili zadovoljni sa nedaćom kao što ste vi sa blagostanjem. “

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha. ”