Nekoliko interesantnih pitanja vezanih za namaz

PITANJE: Selam alejkum! Sada kada sam počela klanjati, naišla sam još na nekoliko sitnica za koje nisam sigurna kako se izvode:

1. Znači, klanjanje započinjem s nijjetom, ali u sebi. Kako taj nijjet treba glasiti (nevejtu en usallije lillahi te ala salate…) ili možemo svojim riječima? Kako je preporučljivo zanijjetiti?

2. Negdje sam pročitala da nekoliko namaskih vakata klanjamo učeći naglas, a neke u sebi? Koje klanjamo naglas?

3. Ja živim u stanu i jedina sam koja klanjam, moja obitelj me u tome ne podržava. Zapravo su više neutralni po tom pitanju. Kada odem klanjati, nemam baš previše mira. Uvijek ima buke u pozadini, a klanjati bih trebala u tišini, ima li veze ako nosim čepiće za uši pri klanjanju?

4. Kao što sam rekla, nemam potporu svojih roditelja, pa tako i nemam baš neke uvjete. Kao sedžada na kojoj sam klanjala do sada mi je služila jedna mala plahtica, ali ona je šarena, a na njoj su nacrtani slonovi. Na takvome nečemu se ne može klanjati, zar ne? Kakva treba biti sedžada na kojoj klanjam? Smije li imati išta na sebi nacrtano ili obojeno?

5. Za sada ću još uvijek klanjati u kući, sve dok se ne uvježbam, a tek onda ću ići u džamiju klanjati. Da li se u džamiji klanjaju samo farzovi ili i sunneti. Pošto ja za početak klanjam samo obavezne?

6. I evo zadnje pitanje: Inače se trudim biti dobra osoba, ne svađati se ni s kim, ali je zaista teško kada se s većinom obitelji ne slažem što se tiče njihova razmišljanja.  Zaista brzo planem, ljute me nepravda i neposluh prema roditeljima, ljuti me kada se moja obitelj ponaša onako kako im nije nalik samo zato što vide da se drugi tako ponašaju. Da li je grijeh ako ja planem i naglo reagiram sada kada klanjam? Meni sestre govore da previše pametujem, možda je u tome i stvar? Da li bih onda trebala zažmiriti na sve što mi ne odgovara iako se onda osjećam licemjerno, a u meni sve ‘’kipi’’? Molim vas da me posavjetujete kako je najbolje, a ja ću onda tako postupiti. Unaprijed hvala!

ODGOVORI:

* Što se tiče nijjeta ili namjere za namaz, tačno je da je ona u srcu. Izgovaranje nijjeta za namaz riječima nema nikakve osnove u vjeri i izgovaranje nijjeta riječima, na arapskom ili nekom drugom jeziku, je novotarija. Takva stvar, izgovaranje nijjeta za namaz, nije zabilježena ni kao praksa Allahovog Poslanika ni kao praksa prvih generacija.

* Sabah, akšam i jacija (farzi spomenutih namaza) su namazi u kojima je preporučeno (sunnet) da se uči naglas, dok su podne i ikindija namazi u kojima se uči u sebi.

* Ne mislim da postoji smetnja ako neko stavi čepiće u uši prilikom obavljanja namaza, ako doista za tim postoji potreba. Ako buka nije ogromna, moj savjet je da se to ne čini, kako to ne bila vrata šejtanskog došaptavanja I kako se ne bi otežalo obavljanje ibadeta.

* Ženin namaz u osnovi je vredniji i bolji kod njene kuće, kao što je to potvrđeno u vjerodostojnim hadisima. Ali, ženi je dozvoljeno da odlazi u džamiju i da klanja u džematu, pod uvjetom da u njenom izlasku ne postoji kršenje šerijatskih propisa. Prilikom izlaska iz kuće žena treba da bude propisno pokrivena, da ne bude namirisana niti našminkana. U džamiji se klanjaju obavezni (farz) namazi, a dobrovoljne namaze (sunnete) vrednije je klanjati kod kuće, kao što je spomenuto u vjerodostojnom hadisu, a ako bi se i dobrovoljni namazi klanjali u džamiji, namaz bi bio validan, s tim što je čovjek ostavio ono što je vrednije.

* Namaz na sedžadi na kojoj ima likova je pokuđen. Ali, ako se desi da neko klanja na takvoj sedžadi, njegov namaz je validan.

* Svakako da je od mudrosti i hikmeta da čovjek zažmiri na određene stvari koje se dešavaju oko njega, jer ako ga bude iritiralo sve što se dešava oko njega, to će ga sigurno mnogo namučiti. A kada su u pitanju roditelji, musliman naročito mora da pazi kada je u pitanju komunikacija sa njima.

Uzvišeni Allah je zabranio i najmanji uzdah prema roditeljima. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“‘ (El-Isra, 23-24) A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio mr. Elvedin Pezić