Nepravda prema Ebu Hamzi

Piše: Ezher Beganović
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, nakon zasjedanja 49. plenarne sjednice u okviru apelacione nadležnosti, odlučio je o apelaciji Imada Al-Husina poznatijeg kao Abu Hamza na način da je djelimično usvojio apelaciju u odnosu na pravo na poštivanje privatnog i porodičnog…

života apelanta, odbijanjem javnih vlasti apelantovog zahtjeva za azil i apelantovog zahtjeva za dozvolu privremenog boravka u BiH, te u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije koje je nastalo odbacivanjem tužbe apelanta protiv odluke o odbijanju apelantovog zahtjeva za dozvolu privremenog boravka u BiH od strane Suda BiH. Predmet je u ovom dijelu vraćen Sudu Bosne i Hercegovine s nalogom da Sud BiH održi ročište na kojem će se razmatrati dokazi i utvrditi da li bi prisilno udaljavanje apelanta iz BiH bilo opravdano u smislu zahtjeva iz člana 8. stava 2.

U odnosu na postupak kojim je odbačen zahtjev Al-Husin Imada za dozvolu privremenog boravka u BiH, Ustavni sud odbacio je apelaciju kao preuranjenu dok Sud Bosne i Hercegovine u ponovnom postupku ne odluči o pitanjima na koja je ukazao Ustavni sud u svojoj odluci.

Preuranio si, Dragane

Međutim, Dragan Mektić, direktor Službe za poslove sa strancima, nije dozvolio da se Abu Hamza ponovo pojavi na Sudu BiH. Jednostavno je na njega pustio federalne specijalce koji su ga priveli u zatvor koji nazivaju imigracioni centar, a koji se nalazi u ulici Draže Mihajlovića u Istočnom Sarajevu.

Odluka Ustavnog suda BiH značajna je sa aspekta što je naložila Sudu BiH da Abu Hamzi ponovo sudi na osnovu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to člana 8. ”Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života”, stav 2. ”Javne vlasti neće se miješati u vršenje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih”.

Dakle, Dragan Mektić je hapšenjem Abu Hamze i njegovim vjerovatnim protjerivanjem spriječio da se na Sudu BiH provjeri validnost navoda da je Abu Hamza prijetnja po nacionalnu sigurnost zbog koje mu je prvobitno odbijen zahtjev za azil i zahtjeva za dozvolu privremenog boravka u BiH i zbog koje je ponovo u ponedjeljak 6. oktobra uhapšen i zatvoren u Imigracioni centar u ulici Draže Mihajlovića u Istočnom Sarajevu. Zna Dragan Mektić da bi se na taj način na Sudu BiH razotkrile sve laži i izmišljotine koje su proizvodili svih ovih godina na račun Abu Hamze, ali i na račun ostalih naturaliziranih građana BiH.

To je i stvarni razlog zašto je Abu Hamza odveden u Imigracioni centar. Abu Hamza, njegov advokat i njegovi prijatelji iz Udruženja ”Ensarije” ubijeđeni su da bi u slučaju da Sud BiH ispoštuje odluku Ustavnog suda BiH, u slučaju Abu Hamze sigurno presudili u njegovu korist. ”Sve što tražimo cijelo ovo vrijeme jeste da Sud BiH bude mjesto gdje će se provjeriti validnost bilo kojih optužbi protiv Abu Hamze, odnosno protiv bilo koga iz našeg udruženja. Nažalost, oni koji su učestvovali u nezakonitom oduzimanju naših državljanstava čine sve da do tog suđenja ne dođe.

Više je nego očigledno da su njihove tvrdnje da je Abu Hamza opasnost po nacionalnu sigurnost plod čistih podmetanja. Nadam se, ako ima imalo pravde u ovoj državi, da će Sud BiH ipak ispoštovati Ustav BiH, odnosno presude Ustavnog suda BiH”, kaže nam Aiman Awad, predsjednik Udruženja ”Ensarije”. Kako stvari stoje, jedina prijetnja po nacionalnu sigurnost je Dragan Mektić i ostali koji sa njim kumuju i izmišljaju optužbe na račun Abu Hamze jer na kriminalan način zloupotrebljavaju vlast koju imaju da krše Ustav BiH tako što nikako ne žele ispoštovati odluke Ustavnog suda BiH.

Abu Hamzin advokat Osman Mulahalilović podnio je krivičnu prijavu protiv Dragana Mektića i drugih. Bosna i Hercegovina je ponovo na ispitu. Ako se pristane na kriminal Dragana Mektića, ovaj put će stradati Abu Hamza. Međutim, neće proći dugo vremena kada će mektići otvoriti i druge zatvorske institucije u ulici Draže Mihajlovića u Istočnom Sarajevu, institucije u kojima će svoju sudbinu iščekivati bošnjačke abu hamze.

Neka je na sramotu svim političarima Bošnjacima koji su glasali da Imigracioni centar bude smješten u ulici Đenerala Draže Mihajlovića

Imigracioni centar je državna institucija i nalazi se Istočnom Sarajevu, odnosno u Lukavici, u ulici Draže Mihajlovića b.b. Adresa na kojoj se nalazi Imigracioni centar dovoljno govori u kakvoj državi živimo. Neka je na sramotu svim političarima Bošnjacima koji su dali svoj glas da ovaj centar bude smješten u ulici Draže Mihajlovića.

Zinajda Softić Al-Husin, supruga Abu Hamze:

Pa gdje će im duša!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Šta mogu da kažem i kako da započnem svoju priču uz sav teret koji nosim na leđima? Odakle da počnem i šta da izdvojim? Svjesna toga da sve što se dešava biva s Njegovom voljom i Njegovim određenjem, ja ne želim da se žalim, već želim da iznesem neke činjenice koje će, možda, otvoriti oči svima onima koji, izuzeti iz ovih dešavanja, ni sami ne znaju šta se dešava svuda oko njih i kuda sve to vodi ovu državu i nas zajedno s njom.

Kao većina našeg naroda, u proteklom ratu doživjela sam sve strahote koje jedan čovjek ne može ni zamisliti da bi mogao podnijeti. Izgubila sam najdraže članove svoje porodice i kao vrlo mlada žena postala sam samohrana majka troje djece. Dalja priča poznata je vašim čitateljima. Moj život je uljepšao Abu Hamza i s njim sam dobila još troje djece. Nakon njegovog hapšenja 6. oktobra, evo, po drugi put postajem samohrana majka, ali ovaj put samohrana majka šestero djece.

Prvi put sam bar znala zašto su moja djeca ostala jetimi, a šta sada da kažem svojoj djeci? Kako da im objasnim ko im je i zašto odveo babu? Ko će im na to dati odgovor? Nema boga osim Allaha i divan je On zaštitnik. Molim Uzvišenog da su ova dešavanja iskušenja za moju porodicu i mene u Njegovo ime i da nas On ovom težinom očisti od grijeha. Svakom je njegova tuga najteža, pa tako i meni moja.

Po drugi put doživljavam da mi odvode muža i ta težina je neizmjerna. Teško je opisati kako je živjeti pod stalnom prismotrom, osjećajući stalno da je neko treći postrani i da jednostavno čovjeku ne da mira. Već izvjesno vrijeme nismo mogli nigdje maknuti iz kuće da nas nije pratilo auto. O telefonu da i ne pričam, svi razgovori su preslušavani. Oni čak nisu ni htjeli sakriti da smo pod stalnom prismotrom. Iako smo čisti i pred Bogom i pred narodom i nemamo šta kriti, to je bilo veliko psihičko opterećenje. Čovjek, jednostavno, nema vlastitog života, nema privatnosti i mira – to odavno nismo osjetili. Shodno tome, ovo što se desilo smo i očekivali, jer nade u to da će naša vlast poštovati odluke Suda u Strassbourgu odavno nema. Navikli smo na to da ova naša država, ma ko na njenom vrhu bio, konstantno radi protiv naroda, a ne za narod, makar joj nadređeni jasno ukazali na to da razloga i opravdanja za ovakve postupke NEMAJU.

Taman što smo 5. oktobra od Ustavnog suda BiH dobili rješenje da je apelacija mog muža djelimično prihvaćena i da se slučaj vraća na Sud BiH, veoma smo se obradovali, jer je to bila pozitivna vijest koja još jednom dokazuje da dokaza protiv Abu Hamze nema. Da su dokaze o bilo kakvom prekršaju imali, on bi davno bio deportiran. Uprkos tome, sljedeći dan svog muža ispraćam da obavi svakodnevne poslove i nedugo nakon toga dobijam informaciju da je prisilno odveden u Imigracioni centar Službe za poslove sa strancima u Lukavici. U tom trenu sav se dunjaluk okrenuo oko mene.

Pozlilo mi je, jer znam šta je bilo s ostalom braćom – ovaj centar je samo prva etapa u deportaciji, kad bi se sve prepustilo slučaju. S obzirom na to da je moj muž našoj djeci najbolji babo na svijetu, oni su veoma teško prihvatili ovu vijest. Svi su se razboljeli – bilo je svašta, od povraćanja do visokih temperatura. Komšije su odmah došle u posjetu, jer osim što je bio dobar otac, komšije su pokazale da ga i kao takvog cijene. Uslijedili su i razni pozivi podrške i iz BiH i inostranstva, što svakako mnogo znači.

A on je prijetnja? Kako? Kome? Zbog čega? Neka mi navedu samo jedan razlog ako ga imaju! Neka našoj djeci, našim komšijama, prijateljima i poznanicima kažu zašto nam ga oduzimaju? Zašto njemu, na kraju, ni krivom ni dužnom oduzimaju pravo na život da bi se dodvorili svojim naredbodavcima? Pa gdje će im duša… Nisu prijetnja državi ubice, maloljetnici-ubice, narkomani, džeparoši od kojih moja i sva druga djeca strepe svaki dan po tramvajima, nisu prijetnja ni ratni zločinci (jer da su prijetnja, davno bi svi bili pohvatani!), niti bilo kakvi kriminalci koji svakodnevno dokazuju da su to!

Ne, njima je prijetnja jedan Abu Hamza – kojem godinama traže prekršaj, a ne mogu da ga optuže ni za prekršaj u saobraćaju, a kamoli za šta drugo. Nisu prijetnja državi ni oni sami, što ostavljaju bez oca šestero koja idu u školu djece, pored majke kojoj je dijagnosticiran karcinom i koja svaki dan čeka kakvi su rezultati mučne hemoterapije koju je nedavno primala. To za njih nije zločin?! Nije li zločin i to što moja djeca, svjesna situacije u kojoj su se našli, ne mogu da jedu i što zbog temperature koju su dobili ne mogu da se raduju nekim malim stvarima na koje misle sva ostala djeca?

Ili su dužni da zbog njihove nemarnosti i nepoštovanja zakona neprestano plaču i ne vide svjetlost nigdje ispred sebe?! Zar to nije kršenje osnovnog ljudskog prava – prava na život?? S obzirom na nepravdu koja mu se čini, moj muž sada u pritvoru ŠTRAJKUJE GLAĐU. On je prinuđen da to uradi jer je to jedini način koji mu je preostao da dokaže da nije kriv.

Ono što je do nas, mi ćemo uraditi. Odmah smo kontaktirali njegovog advokata Osmana Mulahalilovića, koji nam je pružio neizmjernu pomoć u rješavanju ovog slučaja. Mi nećemo posustati niti odustati od dokazivanja da je moj muž i otac moje djece nezakonito uhapšen, niti ćemo dopustiti da ga zbog nečijih naredbi bez ikakvih opravdanih razloga deportiraju. Borit ćemo se svim raspoloživim sredstvima do zadnjeg daha i moliti Uzvišenog da riješi ovu situaciju tako da svi budemo zadovoljni i On nama zadovoljan. Amin!

Osman Mulahalilović, advokat Imada Al-Husina – Abu Hamze:

Bojim se da bi Abu Hamza mogao biti deportiran bez znanja bilo koga

Iako je predmet vraćen Sudu BiH na ponovno odlučivanje, unatoč tome što ovaj postupak nije završen, Ured za strance donio je rješenje kojim je stavljen pod nadzor i faktički započinje postupak Abu Hamzine deportacije po članu 1. Pravilnika o udaljenju stranca iz Bosne i Hercegovine. Naime, stavljanje stranca pod nadzor u postupku njegovog udaljenja jeste prvi korak u deportaciji.

Na ovaj način Ured za strance direktno krši privremenu odluku Evropskog suda u Strassbourgu, krši odluku Ustavnog suda BiH iako su odluke Ustavnog suda obavezujuće za sve organe vlasti u BiH, kaže nam Osman Mulahalilović, advokat Imada Al-Husina – Abu Hamze, koji je uz obavještavanje Evropskog suda u Strassbourgu i međunarodnih organizacija za ljudska prava podnio krivičnu prijavu protiv Dragana Mektića. Advokat Mulahalilović boji se da bi Abu Hamza mogao ubrzo biti deportiran.

”Bojim se da bi Abu Hamza mogao biti deportiran bez znanja bilo koga. Moram vam reći da mu prvi dan nisu dozvolili kontakte sa mnom kao njegovim advokatom.” Advokat Mulahalilović slaže se sa nama da je presuda Ustavnog suda BiH svojevrsna pobjeda Abu Hamze i da Dragan Mektić i drugi pokušavaju spriječiti da se ta pobjeda desi do kraja. ”Mogao bi se izvući takav zaključak da su nervozni i da pokušavaju spriječiti da se sprovede presuda Ustavnog suda BiH. Ja sam uvjeren da bi Abu Hamza dobio slučaj na Sudu BiH jer bi Sud BiH morao poštivati praksu Evropskog suda u Strassbourgu.”

Casopis “SAFF” – oktobar 2008