Nerazumijevanje smisla vjere

Čovjek zaista često zapostavlja neke obaveze koje mu nisu poznate, koje ne zna zbog toga što mu je znanje ograničeno, a često ih zapostavi i znajući ih, da li zbog lijenosti ili potcjenjivanja, ili zbog sklonosti da ih sebi pogrešno tumači ili zbog pogrešnoga tradicionalnog odnosa prema njima, ili zbog toga što mu se čini da je zauzet nečim prečim od njih, ili zbog nečega sasvim drugoga. Iako su obaveze srca mnogo važnije od obaveza tijela, mnogi ljudi, ipak, misle da one nisu obaveze koje vjera nalaže, već da spadaju u poželjne i lijepe postupke.

Zato se može vidjeti kako se takvi ljudi osjećaju postiđeni ako propuste neku strožu ili blažu tjelesnu obavezu, a tako se ne osjećaju kad ostave možda još strožiju obavezu srca. Oni se stide kad počine nešto banalno što je tijelu zabranjeno, a nesmetano čine neku zabranu srcu koja je daleko strožija.

Uz to, neki Allahu služe ostavljajući ono što im je propisano kao dužnost i time se udaljavaju od naređivanja dobra i zabranjivanja zla – iako bi to mogli ispunjavati – tvrdeći da su bliski Uzvišenom Allahu, da u svemu što ne prihvataju imaju saglasnost svoga Gospodara. Takvi su Uzvišenom Allahu najmrža i najodbojnija stvorenja – iako se njima čini da ispunjavaju zahtjeve vjerovanja, načela vjere i da spadaju među Allahove odabranike i miljenike.

Nisu rijetki ni oni koji Allahu služe onim što je Allah zabranio vjerujući da je to čin pokornosti i približavanja. Takav njihov položaj gori je od položaja onih koji to smatraju griješenjem, slično ljubiteljima slušanja (nedoličnog) pjesništva koji, dok ga slušaju, misle da se približavaju Uzvišenom Allahu i smatraju da su miljenici Milostivoga, a, ustvari, oni su miljenici sotone.

Mnogo je i onih koji misle da su na razne načine istinski ugnjetani, a, ustvari, nije tako, već se radi o tome da su donekle u pravu i da su donekle prema sebi nepošteni. Oni ne vide da i kod njihovih protivnika ima nešto što je ispravno i pravedno samo što pristrasno pristaju uz nešto što zasljepljuje i zaglušuje. Čovjek je po prirodi sklon samoljubivosti usljed koje kod sebe vidi sve samo lijepo, a kod protivnika sve samo ružno. Ovakvo nerazumijevanje je često prožeto pristrasnošću i nepravdom jer je čovjek prema sebi pristrasan i sebičan.
Većina vjera su običaji koje su ljudi preuzimali od očeva i predaka oponašajući ih u shvatanju šta je pozitivno a šta negativno, šta je ljubav a šta mržnja, šta je prijateljstvo a šta neprijateljstvo.

Uzvišeni Allah garantuje da će pobijediti Njegova vjera, Njegova stranka, Njegovi pomagači koji Njegovu vjeru podupiru i idejno i praktično, a nije zagarantovao pobjedu neistine iako onaj ko je na njenoj strani misli da je u pravu.

• Čast i dostojanstvo su namijenjeni sljedbenicima vjerovanja s kojim je Allah slao Svoje poslanike, s kojim je objavljivao Svoje knjige, a ono je znanje, djelovanje i stanje. Uzvišeni kaže: “…i vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali-Imran, 139)
• Čovjek ima snage onoliko koliko ima vjerovanja. Uzvišeni kaže: “A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika” (El-Munafikun, 8)
• Čovjek ima snage onoliko koliko ima vjerovanja i razumijevanja njegovog smisla, jer je udio u snazi koji mu je izostao srazmjeran izostanku razumijevanja smisla vjerovanja, idejno i praktično, postupcima i srcem.
• Allahovo štićenje čovjeka je, također, srazmjerno vjerovanju. Uzvišeni kaže: “Allah doista štiti vjernike…” (El-Hadždž, 38) Ako štićenje oslabi, to je zbog oslabljenosti vjerovanja.
• Dostatnost i nedostatnost su u skladu sa nivoom vjerovanja. Uzvišeni kaže: “0 Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede” (El-Enfal, 64) što znači: Dovoljan ti je Allah i tvoji sljedbenici, odnosno: Dovoljni su oni tebi i ti njima. Poslanik im je, dakle, dostatan u mjeri u kojoj oni Poslanika slijede, koliko se na njega ugledaju, koliko su mu pokorni. Onoliko koliko im manjka vjerovanja, manjkat će im svega toga.
• Ehlisunnetski pravac naučava da se vjerovanje povećava i smanjuje. Allahovo štićenje Svoga roba srazmjerno je robovom vjerovanju. Uzvišeni kaže: “Allah je zaštitnik vjernika” (Ali-Imran, 68) kao i “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju.” (El-Bekara, 257)
• I dostizanje stepena evlija srazmjerno je s čovjekovim vjerovanjem. O tome Allah Uzvišeni kaže:  “Allah je na strani vjernika.” (El-Enfal,19)
• Ako se vjerovanje okrnji i oslabi, čovjekov udio u Allahovom stajanju na njegovoj strani i štićenju bit će u skladu s njegovim vjerovanjem.
• Tako je i s pomaganjem i potpunim podržavanjem. Vjernicima su ona potpuna, u skladu s Allahovim riječima: “Mi ćemo doista pomoći poslanike naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci” (Gafir, 51) i Njegovim riječima: “… pa smo Mi one koji su povjerovali, protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili” (Es-saff,14)

Za koliko je čovjeku okrnjeno vjerovanje, za toliko su mu umanjene Allahova pomoć i podrška. Zato, ako čovjeka zadesi neka moralna ili materijalna nevolja ili protivnikov trijumf nad njim, to je nastalo njegovom greškom, zbog zanemarivanja neke obaveze, zbog činjenja nečega što je zabranjeno ili zbog slabljenja vjerovanja. Na taj način biva otklonjena dilema koju neki navode u vezi s riječima Uzvišenoga: “A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.” (En-Nisa‘, 141).

Neki kažu da ovaj ajet ukazuje na to da Allah nevjernicima neće dati priliku da unište vjernike na budućem svijetu, a drugi kažu da im neće dati priliku dok (vjernici) hodočaste. Istina je da ove riječi znače što i niže navedeni ajeti, da je neprijatelju put zatvoren prema sljedbenicima neokrnjenog vjerovanja.

Međutim, ako vjerovanje oslabi, neprijatelju se put prema njima otvara srazmjerno oslabljenosti vjerovanja. Vjernici im put otvaraju time što su zanemarili pokornost Allahu. Dakle, vjernik je snažan, podržavan, pomognut, osiguran i branjen gdje god bio, tamam kad bi se protiv njega sakupili svi žitelji Zemlje ukoliko se vlada prema smislu vjerovanja i sve svoje dužnosti ispunjava i postupcima i srcem. Uzvišeni kaže vjernicima: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici;” zatim na drugom mjestu: ”I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama. On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.”.

Ova garancija ide zajedno s njihovim vjerovanjem koje ima ulogu Allahove vojske s kojom ih čuva ne odvajajući je, ne udaljavajući je, a odbijajući neprijatelja, kažnjavajući nevjernike i licemjere za nepravdu koju drugima nanose čineći djela koja nisu u skladu s Allahovim propisima.