Nezimjeno sam zahvalna na Islamu i uputi

Prešla sam na islam prije 6 godina. Prije toga sam bila kršćanka, voljela sam mir i svjetlost u crkvi.  Bila sam i u braku, imam i djece iz toga braka. Oko 37. godine mog života dogodio se veliki preokret, moje biće je bilo jako nesretno, i nisam to mogla nikome objasniti. Kaže se da je u tim godinama većini žena neki preokret, postanu zrele i žele nešto više od života. Ja sam mislila da će to biti karijera, nakon što sam podigla djecu, da ću sada napokon se posvetiti sebi i karijeri. Ali nije išlo tako.

U džahilijetu imala sam većinom sve – išli smo redovito na more, na skijanje, bavila sam se sportom, mogla sam si kupiti skupe stvari, čak sam bila i uspješna sportašica, osvojila brojne nagrade i slavu, trčala sam duge pruge, i to cestovne utrke, pa možete misliti kako je to bilo. Ali moram nadodati da sam iz trčanja mnogo naučila o sebi, o svojim granicama i snazi volje. Vjerojatno je taj moj natjecateljski duh htio neke izazove. Paralelno s time bila sam vrlo duhovna osoba. Vjerujem u Boga cijeli život i znam da je On taj koji sve stvara i određuje. Čak sam vjerovala da mi On pomaže i u osvajanju mojih postignuća i da sve što imam, i da sve to što mi ide u životu, da je to On meni dao jer me neizmjerno voli.

Kad sam počela proučavati islam, moj brak je počeo slabiti. Nije islam bio razlog iako je ubrzao stvar, imali smo druge probleme, ali islam mi je dao jedan smiraj i nastavila sam tim putem. Nakon rastave postala sam jako siromašna, čak mi je imunitet jako pao. Tada mi je umro i tata, majka je ostala sama, iste godine joj je oluja oštetila krov i morala se jako zadužiti. Ja joj nisam mogla drugačije pomoći osim što sam preuzela tatine pčele i onako laički sam se brinula za njih. Bila sam u isto vrijeme i zabrinuta za egzistenciju ali i jako sretna što radim sa pčelama. Kao da me njihova blizina nešto učila. Nešto podsvjesno – tj. kako tako mala bića opstaju u svojoj zajednici. Ponosim se na sebe što smo vrcale čisti med i ljudima ga prodavali po povoljnoj cijeni. Osjećam da mi je Allah dž.š. s time dao bereket, jer sam za 6 košnica dobila toliko novaca da mogu urediti kompletnu kupaonicu (bila je strava i užas). U tom medu nije bilo ni malo drugih dodataka.

U međuvremenu sam se ponovno udala, za čovjeka u vjeri. I dalje nas je pratilo prilično siromašno stanje, ali smo redovito učili Kuran, klanjali, postili. Nekoliko godina nam je trebalo da stanemo na svoje noge, da počnemo vraćati dugove i da možemo potrošiti malkice više na osnovno. Sjećam se da sam u stanjima brige oko egzistencije (jer smo dobili i dijete elhamdulillah pa je briga još i veća), odvojila svako jutro komad kruha i dala pticama. Budući da sam pročitala u suri Mulk, ajet koji govori kako Allah džellešanuhu ptice održava u zraku svojom milošću, često sam razmišljala o tome dok sam im bacala te mrvice. Pitala sam se kako one jadne tu zimu preživljavaju, a opet na proljeće imaju mlade, ne boje se vrana koje ih svako malo ubijaju. Gledala sam kako ti golubovi i vrane čak zajedno jedu kruh, nitko nikome ne smeta iako su vrane bile ubojice tih golubova. Pa ako Allah dž.š. čuva te ptice dok se brinu za svoju nafaku i On ih opskrbljuje, pa zašto da brinem za našu opskrbu.

Kad pogledam unazad, sve te godine nije bilo dana da smo bili gladni, iako smo često bili s novcima na nuli. I kad ne bi bilo posla, javio bi se netko i posla bi odjednom bilo. Nakon nekoliko puta teške situacije i brige i svjedočenja kako je Allah dž.š. opet intervenirao prestala sam brinuti. Vjerojatno je to bila lekcija koju sam morala naučiti a to moj natjecateljski duh, koji je naučio da ja mogu sve sama, nije mogao shvatiti. Sad nam je elhamdulillah sve bolje i bolje što se tiče financija, a posebno otkako smo se dogovorili da povećamo sadaku. Da nije bilo tih iskušenja ne bih mogla osjetiti kako Allah džellešanuhu daje opskrbu.

Iskušenja uvijek ima, ako ne u opskrbi, onda u zdravlju, ili u odnosima drugima, jer takav je život ali islam me je naučio kako se ponašati u tim prilikama, kako treba čvrsto se držati pravog puta, i učiti vjeru. Često mi dođu suze kad se sjetim milosti koju sam dobila kroz islam, to je više kao unutrašnje bogatstvo i sreća, koje te prati u bilo kakvim dunjalučkim prilikama. Kad ti je teško, kad te šejtan pokušava zavarati, znaš što poduzeti, nema nikakvog tapkanja u mraku. Sve je Allah džellešanuhu dao putem našeg Poslanika, salallahu alejhi ve selam.  Hvala Allahu dž.š. za islam i uputu.

Sestra M. P.

____________________

Pošaljite nam i vašu priču na adresu: prilozi_posjetitelja@mail.com