Nikad nisam preboljela razvod roditelja

Majko, babo! Nikad nisam preboljela što ste se razveli. Bila sam tada mala djevojčica, sada tridesettrogodišnja žena… I dan-danas duša me boli što vi niste zajedno, što moje srce nije cijelo, iako sam i sama postala majka. Preboljela sam i vaše svađe, i svaljivanje krivice jedno na drugo, i prve četvorke u školskom dnevniku, zatim i trojke, dvojke, i jedinice… Ništa mi to nije teško palo, ni na mene ostavljalo trag godinama, kao činjenica da vi više niste zajedno, da mi kao porodica nismo više kompletni. Allah mi je svjedok da sam godinama, kad god Bajrami dođu, sve Bajrame suzama zalila… Dok su druga djeca, i mala i odrasla, sa svojim roditeljima imala bajramske sretne ručkove, ja nisam… Izgubila sam apetit. Apetit za hranom, za napredovanjem, za uspjehom… A kako bih ga i imala, kako ću ga ikad i imati kad mi srce nikad više neće biti sretno kao onda kad smo davno svi sretni na klupi u bašči ispod kuće jeli zeljanicu što si, majko, pravila…

Otkad ste se razveli, kao da ste i mene rascijepili. Ako sam jednog Bajrama, majko, bila u tvojoj kući, plakala sam što je babo za Bajram sam. Ako sam s tobom, babo, bila kod tebe za Kurban-bajram, plakala sam što je majka sama… Otkad ste se razveli, ja nemam dom. I znam da ga na ovom svijetu nikad neću imati… Dom u kojem smo svi zajedno. Dunjaluk nas je odnio na različite strane svijeta. Sve vas volim. Za vas stalno dovim. A najviše za tebe, majko, i za tebe, babo, da na Sudnjem danu vidim vas dvoje u Džennetu zajedno, da inšallah opet budemo porodica na okupu… A do tada… Halal vam bila svaka moja suza, roditelji moji dragi, jer moje suze nisu suze iz bijesa prema vama, ni iz ljutnje, ni iz ogorčenja… Pružili ste mi najbolje što šte mogli – uputili me na pravi put od malih nogu, uputili me u vjeru… Allah da vas nagradi i na ovom i na budućem svijetu!

Moje suze su suze nepresušne tuge one male djevojčice koja se još nije pomirila sa vašom odlukom da se razvedete. I neću se nikad pomiriti. Kad ste odlučili da se razvedete, trebali ste pomisliti je li to dobro za moju budućnost? Ko će me sutra, babo, iz kuće dati kad se budem udavala? Kome ću se požaliti, babo, kad oko mene oblijeće kakav šarlatan, a ja naivna? Brat nema vremena, ima svoje društvo, svoju porodicu. Majka je radila da nas prehrani… A ja, babo? A ja, tvoja vila?! Da li si se nekad pitao kako je meni bilo teško na dan vjenčanja? Kad nisi živio sa nama, nisam htjela da me daju na udaju daidže, ukrala sam se. A na dan vjenčanja majka mi je postavila uslov, ako te zovem na svadbu, ona neće doći… Pitaš li se ponekad, moj babo, kako sam ti ja prošla i rasla kroz život… Otkad ste se razveli, djeca u školi su me počela čupati, krasti mi knjige, maltretirati me…

Majci nisam mogla reći jer je po cijeli dan radila, brat kopao kanale da zaradi svojoj djeci za mlijeko, a ja… A ja, babo? A ja, majko? Morala sam da sve prolazim sama… Kako sam odrastala, shvatala sam da je “normalno” biti djete razvedenih roditelja. I ja se onda razvedoh. Razvedoh što me šejtan obmanu, što iz neznanja, što iz nemanja savjeta u pravom trenutku… Ja, sada majka dvoje djece, shvatih da sam nenamjerno uradila svojoj djeci ono što ste vi meni i bratu. Razvedoh se. Kako ću sad ja ispraviti svoje greške kad me još bole vaše? Kako ću ja jednog dana naučiti sačuvati brak kad ste mi vi pokazali svojim primjerom kako ga upropastiti… Kako ću ja sutra pred Allahom stati ako ne uspijem ispraviti svoju grešku što sam se razvela? Kako ću ja sutra podnijeti suze svoje djece ako im babo negdje daleko ode…

Znam da Allahovu odredbu niko ne može promijeniti. Zato molim Allaha da vam oprosti grijehe, oprosti što ste se razveli, i oprosti što ste me još kao malu djevojčicu ostavili bez vaše istovremene ljubavi, pomoći, i podrške…

Mislite više na nas, djecu, kad pomislite o razvodu… Mislite o onome što već imate u braku, a ne o onome što vam fali… Mislite o mojim bajramskim uzdasima, o bajramskim ručkovima zalivenim suzama djeteta razvedenih roditelja… Pomislite, i ne razvodite se! Ne razvodite se! Ne razvodite se! Kako ce cvijet cvjetati ako mu zemlju preneseš u drugu saksiju, a pola korijena ostaviš u prvoj… Uvehnut će… Hoće vremenom uvehnuti sigurno. Nemojte na duši nositi suze i posljedice svoje djece zbog vaših trenutnih svađa,i misli o razvodu. Budite porodica. Djeci treba dom. Dom u kojem svaki dan vide babu i majku zajedno. Sve ostalo je rastava, i cijepanje… Molim Allaha da vas sve uputi na pravi put, i olakša tegobu u vašim dušama.

Ovo sam napisala iz želje da shvatite bar iz jednog ugla kako razvod utječe na djecu.

Tekst poslala sestra P. E.

Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice