Nisam znala da me planirao napasti nožem koji sam mu dodala

Nebrojeno sam se puta uvjerila u istinitost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…znaj, kada bi se cijeli svijet udružio da ti pribavi neku korist, a Allah ti je nije odredio, neće u tome uspjeti, a kada bi se cijeli svijet udružio da ti nanese neku štetu, a Allah ti je nije odredio, neće u tome uspjeti.” U prvom trenutku nisam bila ni svjesna Allahove blizine, niti sam bila svjesna situacije u kojoj sam se našla. Oko 19 i 30 vraćala sam se iz šetnje sa bratovom trogodišnjom kćerkicom…

Auto sam ostavila na parkingu kao što inače ostavljam, ali sam zbog djevojčice promijenila smjer i umjesto da idem preko uskog puteljka zelene površine koji je inače kraći i brži, krenula sam okolo, trotoarom, prema semaforu kod Fahdove džamije. Cijelo vrijeme osjećala sam da neko ide za mnom. Ali, pošto sam vidjela da se radi o starijem čovjeku, tome uopće nisam pridavala pažnju. Šalila sam se sa malom bratičnom i polahko išla prema semaforu očekujući povratak najmlađe kćerke sa izleta (cijela je škola išla na izlet u Mostar i autobusi su već stizali). Parking ispred Hotela Brkić Petrola bio je prepun roditelja i djece.

Prelazeći ulicu na pješačkom prelazu, osjetila sam, uporedo sa svojim, ubrzan korak onog čovjeka, ali opet nisam ništa sumnjala. Taman dok je bio naporedo sa mnom, spotakao se i nešto mu je ispalo baš pod moje noge, ispod džilbaba… Pomislila sam da je mobitel, a pošto je “to” bilo prekriveno mojim džilbabom, bilo je logično da se sagnem i dodam čovjeku, koji je, začudo, izgledao kao da ne želi da se sagne i uzme ono što mu je ispalo… Nelogično je bilo ono što je uslijedilo… Ispod mojih nogu nalazio se veći nož (pravi bodež), a još nelogičnije bilo je to što sam mu ga ja dodala u ruku, on je uzeo bez riječi, zadio za pojas hlača iza leđa i žurno se udaljio preko parkinga Hotela Brkić Petrola… Ne znam zašto nisam reagovala drugačije?… Tada ni na trenutak nisam posumnjala da je htio meni nauditi, nije mi to bilo ni na kraj pameti, samo mi je u mislima prolazilo: trebam zvati policiju jer se parkingom prepunim djece šeta čovjek sa bodežom…

Sve dok me nije sustigao mladić koji mi je rekao: “Bulo, onaj te htio zbosti, pripremao je nož otkad su te mimoišli onaj čovjek i žena sa djetetom što su ti tepali curici. Pratio sam vas ne bi li odustao kad vidi da nisi sama.” …Zanijemila sam od iznenađenja. Nisam se stigla ni zahvaliti niti upitati mladića da svjedoči, da pozovem policiju… Otišao je među ljude na parkingu gdje su roditelji dočekivali djecu sa izleta.

Tek tada sam počela drhtati cijelim tijelom… Shvatila sam da je moj Gospodar po ko zna koji put bio tako blizu. Zahvalila sam Mu nebrojeno puta i On zna da mi je sasvim dovoljan, ali zbog drugih mogućih žrtava, molim sve one koji su se zadesili na semaforu (baš u to vrijeme dok sam mu dodavala nož upalilo se crveno svjetlo) i za koje znam da su vidjeli šta se desilo, posebno ljude u prvom bijelom autu (čini mi se da su bila neka braća u njemu), mladića koji me upozorio, kao i prolaznike koji su svjedočili ovom događaju, da mi se jave na e-mail nadja580@yahoo.com, ili u Policijsku upravu Novi Grad jer ovaj događaj sam prijavila policiji Novi Grad i oni su odmah poslali ekipu na teren. Možda neko od svjedoka poznaje identitet tog čovjeka koji ima između 50 i 60 godina, nosio je smeđu laganu jaknu i plave izblijedjele džins-hlače. Ako mislite da ovaj događaj ne zaslužuje vaše “petljanje”, imajte na umu da je uz mene bila trogodišnja djevojčica i da se taj miskin nije nimalo ustručavao te činjenice. To ste mogli biti vi, vaša djeca, voljeni… Molim Allaha da ovog jadnika uputi na Pravi put i da iz ovog događaja izvuče pouku!!! Allah mi je svjedok da ovu dovu učim iz srca!

Ne znamo šta je pozadina ovog događaja, da li koristoljublje ili nešto drugo, ali u svakom slučaju ovakve osobe treba onemogućiti da čine nasilje i povređuju druge ljude, ma ko oni bili. Što se mene tiče, ja sam još jednom svom Gospodaru ostala dužna neizmjernu zahvalnost i On Sveznajući zna da mi je dovoljan zaštitnik, pomagač, divan li je On zaštitnik! Ja ne sumnjam u Njegovu poruku: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom…” (Fussilet, 30–31)