O ispunjavanju zavjeta i izvršenju obećanja

Rekao je Uzvišeni Allah: “I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!” (El-Isra, 34) Ovaj ajet pojasnili smo u prethodnom poglavlju “O čuvanju tajne”.

Također, Uzvišeni Allah rekao je: “I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali.” (En-Nahl, 91) Uzvišeni Allah naređuje da se strogo vodi računa o preuzetim obavezama, o sklopljenim ugovorima i sporazumima, i da se dobro čuvaju zakletve koje su potvrđene Allahovim imenom.

I rekao je Allah: “O vjernici, ispunjavajte obaveze…” (El-Maida, 1) Uzvišeni Allah zahtijeva i naređuje da se imaju na umu obaveze i ograničenja kojima nas je obavezao kada nam je u Kur’anu pojasnio šta nam je dozvoljeno, a šta nam je zabranjeno. Stoga, o Allahovi robovi, nemojte biti nemarni i ne kršite dogovorene ugovore i sporazume!

Imam Malik i učenjaci hanefijskog mezheba s ovim ajetom negiraju pravilo o slobodi izbora na mjestu sklapanja ugovora (ar. hijarul-medžlis),[1] smatrajući da ugovor, nakon sklapanja, ni u kojem slučaju nije dozvoljeno razvrgnuti. Većina islamskih učenjaka zauzela je drugačiji stav te priznaju spomenuto pravilo o slobodi izbora na mjestu ugovora. Njihovo mišljenje svakako je ispravno jer se temelji na vjerodostojnom hadisu, zabilježenom u oba Sahiha, a koji prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, i u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kupac i prodavac imaju pravo na slobodan izbor sve dok ne odu sa mjesta sklapanja ugovora…” Ovaj hadis jasno i nedvojbeno potvrđuje spomenuto pravo na odustajanje od sklopljenog ugovora ukoliko se kupac i prodavac nisu fizički rastali. Ovo se pravilo ne kosi sa naredbom o ispunjavanju obaveza i postupanju po onome što je dogovoreno u ugovoru, već baš suprotno, postupanje po ovom pravilu jedna je od stavki šerijatskog ugovora koje se same po sebi podrazumijevaju, jer je ovo pravo potvrđeno jasnim šerijatskim argumentom, a postupanje po njemu spada u ispunjavanje obaveza, baš onako kako je to naređeno u ajetu.

Uzvišeni Allah rekao je: “O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate.” (Es-Saff, 2–3)

Povod objave ovih ajeta bila je jedna skupina ljudi koji su gorljivo priželjkivali borbu na Allahovom putu, pa kada im je borba propisana i naređena, neki od njih ustuknuli su i sustegnuli se od borbe, a drugima se borba činila teškom i napornom. Tada su i objavljeni ovi ajeti.

U globalu, u svim ovim ajetima prijeti se i obećava velika kazna onima koji ne budu ispunjavali svoje obaveze i koji budu kršili dogovorene ugovore.

689. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su znaka (svojstva) po kojima će se prepoznati licemjer: kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri – on to izda i pronevjeri.” Muttefekun alejhi.

U predaji koju bilježi imam Muslim još se navodi: “…pa makar postio, klanjao i tvrdio da je musliman.”

Ovaj je hadis naveden i pojašnjen pod brojem 199, u poglavlju o naredbi ispunjavanja emaneta.

690. Od Abdullaha b. Amra b. El-Āsa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U čijim se osobinama nađu četiri svojstva, takav je čisti licemjer, a onaj ko bude imao jedno od ovih svojstava, on ima svojstvo licemjerstva, i tako će biti sve dok se ne oslobodi dotične osobine: kada mu se nešto povjeri, on to pronevjeri, kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni, i kada se raspravlja – prelazi sve granice.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 1/89, i Muslim, 58.

Manje poznata značenja

svojstvo – odlika, osobina, karakteristika.

ne ispuni – ne drži se obećanog i dogovorenog.

prelazi sve granice – pretjeruje u raspravi, odstupajući na takav način od istine i pravde, te koristi neprimjeren rječnik, govoreći drsko i bestidno.

Propisi, pouke i poruke

– U prvom hadisu navode se tri, a u drugom četiri osobine munafika. Međutim, nabrajanjem ovih osobina ne žele se obuhvatiti sva svojstva koja munafici inače posjeduju, već se spominju samo neka, tako da između ova dva hadisa nema oprečnosti niti kontradiktornosti.

– Goropadnost, tvrdoglavost i prgavost prilikom rasprave osobine su licemjera.

691. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mi je: ‘Da nam je već došlo blago Bahrejna, ja bih ti dao toliko, toliko i toliko.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je, a blago Bahrejna još uvijek nije bilo došlo, a kada je ovo blago pristiglo, Ebu Bekr, radijallahu anhu, naredio je pa je glasnik oglasio da mu se javi svako onaj kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto obećao i svako onaj kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eventualno nešto ostao dužan.” Džabir, radijallahu anhu, dalje kazuje: “Došao sam Ebu Bekru, radijallahu anhu, pa sam ga obavijestio šta mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao. Ebu Bekr, radijallahu anhu, tada zagrabi nešto od tog blaga, pa kada sam ga izbrojao, vidjeh da tu ima pet stotina[2]. Tada mi reče: ‘Uzmi još dva puta toliko.’” Muttefekun alejhi.

            Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/474, i Muslim, 2314.

Manje poznata značenja

toliko, toliko i toliko – znakovno pojašnjenje na koji će način tri puta zagrabiti od blaga.

preselio – na ahiret, tj. umro.

zagrabi nešto od tog blaga – objema rukama zahvatio onoliko koliko je mogao.

Propisi, pouke i poruke

– Poželjno je i pohvalno ispuniti obećanje koje je dao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i obaviti ono čime se on obavezao. Kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, došao na položaj na kojem je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, on je na sebe preuzeo da će obaviti sve ono što je njemu bilo obavezno ili pohvalno. Zbog toga je Ebu Bekr, radijallahu anhu, želio da vrati sve eventualne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dugove i da ispuni sva njegova obećanja, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, volio ispunjavanje zavjeta i izvršavanje obećanja.

– Obavijest koju prenese samo jedna pouzdana i povjerljiva osoba, sama po sebi dovoljna je da bude validan i prihvatljiv šerijatski argument, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, bez dvojbe dao Džabiru, radijallahu anhu, ono što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao, iako ga je o tome obavijestila samo jedna osoba.

___________________

[1] Sloboda izbora na mjestu ugovora (hijarul-medžlis) utemeljena je riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kupac i prodavac imaju pravo na slobodan izbor sve dok ne odu sa mjesta (sklapanja) ugovora…” (Buhari, 2079, i Muslim, 1532) To znači da i onaj koji kupuje i onaj koji prodaje određenu robu ili artikl imaju pravo odustati od ugovora kojim su potvrdili određenu trgovinu sve dok su fizički zajedno na jednom mjestu ili dok zajedno putuju, ako ugovor sklapaju na putovanju, ili dok se zajedno kreću ka istom odredištu. (op. prev.)

[2] U samom tekstu hadisa ne navodi se o čemu se radi, već se samo kaže “pet stotina”. Vjerovatno se radi o zlatnicima ili srebrenjacima, a Allah najbolje zna. (op. prev.)

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović