O svijetu džinna

Pišem ovaj serijal članaka kako bih pokušao da ovu tematiku približim muslimanima, međutim, ovaj tekst s lakoćom mogu da čitaju ali i prihvate jevreji, kršćani praktikanti, odani budisti, pa čak i sotonisti. Mnogo ljudi se susreće sa nevidljivim svijetom, o kojem ću ja govoriti u smislu duhova, prikaza, vještica, džinnova, šejtana, ali oni ih ponekada na zbunjujući način doživljavaju kao anđele-meleke. Ova stvorenja o kojima ću pisati se nazivaju “džinni”…

Riječ “džinn” na arapskom jeziku znači “skriveno od pogleda”, “nevidljivo”. Mi ih ne vidimo. Oni žive u paralelnom svijetu, pored nas. Većinski fokus je na jednom džinnu koji se zove ‘Iblis’ čije ime u jezičkom smislu znači ‘onaj kojem je uskraćena milost’. Svaki musliman bi trebao da spozna stvarnost džinnskog svijeta kako bi adekvatno mogao da se zaštiti od njihovog zla i zlodjela koje nam mogu prouzrokovati. Glavni cilj ovakvih članaka je taj da se muslimani naoružaju znanjem koje će im pomoći kako bi se borili protiv zlih sila šejtana i njihovih vojnika. Čak šta više ovi članci trebaju generalno da posluže kao edukacija za muslimane po pitanju džinna. “Poznavanje džinnskog svijeta omogućava muslimanu da izgradi obazrivost u svome karakteru.“ dr. Bilal Filips

Prije stvaranja Adema, alejhi selama, naš Tvorac je stvorio Iblisa, oca džinna, i naredio im je da obožavaju Allaha ovdje na Zemlji, a tako isto naređenje je izdao i Ademu i njegovom potomstvu. “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju” (Kur’an, 51:56) Tako su Iblis i njegovo potomstvo obožavali Allaha, i Iblis se uzdigao do najviših stepena bogobojaznosti među svim džinnima te ga je tada Allah uzdignuo na najviše stepene, među svoje meleke na nebesima. Kako je vrijeme prolazilo, dogodio se veliki broj pobuna i krvoprolića na Zemlji. Iblis se tada ponudio da povede vojsku džinna kako bi uništio neposlušnike, ali Allah je znao da je taj njegov postupak samo proizvod njegove ishitrenosti. Iblis je tada poubijao sve zle džinne na Zemlji i vratio se na nebesa. Do tada je živio u komforu među melecima obožavajći Allaha.

Allah je tada odlučio da stvori čovjeka, i rekao je svojim melecima tako, kako stoji u Kur’anu: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” (Kur’an, 2:30) Meleci su govorili o džinnima koji su ubijali jedni druge i koji su radili razne grijehe prije nego što su bili poubijani. Allah je od svoga stvaranja uzeo blato i stvorio je Adema. Nakon što ga je stvorio, Adem je ležao kako bi u njega bila unešena duša.

Hadis koji govori o tome je sljedeći: “Allah je stvorio Adema od prašine koju je uzeo sa Zemlje. On je poslao Džibrila, alejhi selam, i rekao : “Uzmi po šaku svake vrste prašine sa Zemlje! – pa je Ademovo potomstvo stvoreno od zemlje. Osobine Ademovog, alejhi selam, potomstva su postale raznolikim jer su stvoreni od različitih vrsta prašine. Neki su crveni, neki bijeli, neki crni, a neki žuti; pa tako imamo dobre i zle, olakšanje i tugu, sve ostalo.” (Buharija)

Allah kaže u Svojoj Knjizi: “A kad smo rekli melekima: “Poklonite se Ademu!” – svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!” (Kur’an 18:50) Za ovo možemo reći da je početak Iblisovog kraja. Njegov preobražaj iz vjernika u nevjernika, i njegovo protjerivanje sa nebesa.

Allah dalje kaže u Svojoj Knjizi: “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori on.” (Kur’an,7:12) Prije nego je naređenje izdato Iblisu da se pokloni Ademu, Iblis je uvidio da je Adem stvoren iznutra prazan, te je smatrao da je on slab, pa je postao bijesan. Negativno je pristupio Ademu.

Napomena: Iblis je sada nevjernik. Kada ga je Gospodar upitao zašto se uzoholio i postao neposlušan, on je počinio prvi grijeh na nebesima a to je grijeh oholosti jer je smatrao sebe boljim zbog svog džinnskog porijekla.

Iz ovoga svi možemo izvući lekciju da su oholost i ishitrenost karakteristike šejtana i da bi vjernici trebali izbjegavati ove osobine. Musliman bi trebao biti ponizan i prijazan prema ljudima svih rasa. Prvi čin Iblisa je bio veliki grijeh, ali on se mogao pokajati za to. Isto kao što su se pokajali Adem, alejhi selam, i Hava jer su se približili zabranjenom drvetu. Ali, Iblisov drugi grijeh je njegova izjava koja je bila uzrokom da postane očiti nevjernik.

Ovdje se susrećemo sa prvim slučajem rasprave na osnovu analogije, Iblisov argument koji on povezuje na osnovu svom mišljena da je Allah pogriješio, a Allah je Znalac svega! On naime tvrdi indirektno da je Stvoritelj, naš Tvorac napravio grešku stvaranjem Adema, i da treba da to ispravi jer je vatra bolja od ilovače. U stvari je sasvim suprotno! Osnovni elementi za pretvaranje zemlje, odnosno blata u neki objekat, naprimjer za posudu, su: ilovača, voda i toplota.

Džinni su stvoreni od bezdimne vatre, neki učenjaci kažu od vrha vatre, ali čovjek je stvoren od Allahove ruke od ilovače i vatre. Ovo nam pokazuje kombinaciju Iblisovog neznanja i oholosti koju je pokazao prema Ademu, alejhi selam. Ovo je jedan od šejtanovih trikova koji uzrokuje mnogima od nas da budemo ishitreni bez razmišljanja o svojim vlastitim postupcima, ali razmišljanje o svojim postupcima je blagodat od Allaha kao što nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem prenio u hadisu, koji bilježi Tirmizi a kojeg prenosi Enes ibn Malik: “Strpljivost je od Allaha a žurba je od šejtana”

Kada je Iblis postao nevjernik, Allah ga je protjerao iz Dženneta. Ako učimo nešto o svojim neprijateljima, trebamo da naučimo kako da im se odupremo i pobjedimo ih, jer živimo spiritualnim životom, gdje se vode spiritualne bitke. Allah kaže u svojoj Časnoj Knjizi: “E onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!” “Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” – zamoli on. “Daje ti se vremena!” – reče On. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista će Džehennem napuniti!” (Kur’an,7:13-18)

U arapskom jeziku, riječ “šejtan” ima nekoliko značenja. Jedno od njih je “pobunjenik” Prenosi se da je jednog dana Omer ibn Hattab pokušavao da uzjaše svoga konja, a konj se uznemirio pa je počeo da skače i da zabacuje svojim nogama. On ga je tada nazvao “šejtanom”. Također, jedno od značenja je “onaj koji se udaljio od Allaha”. U svakom slučaju znamo da su šejtani naši neprijatelji i da se prema njima moramo postaviti kao takvima.

I prije nego što smo došli na ovaj svijet, on je vodio rat protiv Adema, alejhi selama, i njegovih potomaka i vodi ga do današnjeg dana. Ovo nije sitnica preko koje trebamo tek tako preći. Samim učenjem i stjecanjem znanja o šejtanu mi sebe ojačavamo stječući vještine kako se boriti protiv njega i njegovih vojski. Šejtan te poznaje bolje nego što ti sam sebe poznaješ. On zna tvoje želje. On zna tvoje slabosti. On je svjestan čemu težiš, i da li si dobar ili loš. On svoje znanje o tebi koristi protiv tebe.

U zbirci hadisa od Buharije i Muslima stoji da je Safija bint Huvejlid prenijela od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Šejtan kola u Ademu poput krvi.” Velika je mudrost u tome što nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio da tražimo utočište kod Allaha od prokletog šejtana kada postanemo ljutiti, jer ljutnja je proizvod ljudske slabosti izmanipulisane šejtanskim silama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslan da poziva cijelo čovječanstvo u Tevhid (Allahovu Jednoću) i u sklopu te poruke su također i mjere predostrožnosti po pitanju ophođenja sa džinnskim svijetom.

Treba spomenuti da Iblis, iako je otac džinna, svi džinni nisu šejtani i nevjernici. Primjer za ovo je u Ibrahimu, alejhi selamu i njegovom ocu Ezeru, koji je bio najpoznatiji kipar koji je pravio kipove koje su obožavali. Ibrahim, alejhi selam, je jedan od pet velikih poslanika koji su kročili ovom Zemljom, dok je njegov otac bio jedan od najvećih silnika, onaj koji je pravio kipove. Njegovo nevjerstvo je išlo do te mjere, jer ga je njegov sin, Ibrahim, alejhi selam, pozivao da obožava Jednog Boga. Šejtani sarađuju jedni s drugima, ali vjernici treba da sarađuju jedni s drugima.

Nastaviće se…

Izvor: http://www.islam21c.com
Autor: Ammar Alem
Prijevod i prilagodba za N-um: Selma K.