O uzrocima sreće srca

Najveličanstveniji uzrok sreće srca jeste tewhid. Sukladno njegovu savršenstvu, snazi i povećanju biva sreća srca onog ko ga nosi. Uzvišeni je rekao:

أَفَمَنْ شَرَحَ اللَّهُ صَدْرَهُ لِلْإِسْلَامِ فَهُوَ عَلَىٰ نُورٍ مِنْ رَبِّهِ ۚ فَوَيْلٌ لِلْقَاسِيَةِ قُلُوبُهُمْ مِنْ ذِكْرِ اللَّهِ
“Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga.” (Ez-Zumer, 22)

فَمَنْ يُرِدِ اللَّهُ أَنْ يَهْدِيَهُ يَشْرَحْ صَدْرَهُ لِلْإِسْلَامِ ۖ وَمَنْ يُرِدْ أَنْ يُضِلَّهُ يَجْعَلْ صَدْرَهُ ضَيِّقًا حَرَجًا كَأَنَّمَا يَصَّعَّدُ فِي السَّمَاءِ
“Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti.” (El-En’am, 125)

Uputa i tewhid najveći su uzroci raspoloženja srca, a širk i zabluda najveći su uzroci tjeskobe srca i njegova neraspoloženja. Jedan od uzroka raspoloženja srca jeste i svjetlo koje Allah stavi u srce čovjeka. To je svjetlo imana, jer iman je taj koji oraspoloži srce, proširi ga i čini ga sretnim. Kada to svjetlo nestane iz čovjekova srca on tada osjeća tjeskobu i neugodnosti kao da je u najtješnjem i najrigoroznijem zatvoru.

Bilježi Tirmizi u svom Džamiu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada svjetlo uđe u čovjekovo srce, ono se proširi i oraspoloži.” Upitali su: “Koji je znak toga, Allahov Poslaniče?” Rekao je: “Čežnja za vječnim, a zanemarivanje varljivog boravišta i pripremanje za smrt prije nego što dođe.”

Čovjek osjeća prostranost svog srca sukladno obimu tog svjetla kojeg posjeduje, a ista je situacija i sa osjetilnim svjetlom i tamom. Ta svjetlost proširuje srce, a tama ga steže.

Jedan od uzroka koji donose sreću srcu jeste i znanje. Ono ga proširuje toliko da postaje prostranijim od ovog svijeta. Neznanje mu pak donosi tjeskobu, skučenost i ograničenost. Kad god se poveća znanje kod čovjeka njegovo se srce obveseli i proširi. Međutim, takve posljedice ne proizvodi svako znanje. Njih proizvodi znanje naslijeđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem To je korisna nauka, a oni koji je posjeduju jesu najširih prsa, najrasprostranijih srca, najljepšeg morala i najsretnijeg života.

Pokornost Allahu, osjećaj svim srcem ljubavi prema Uzvišenom, potpuno posvećivanje i uživanje u činjenju ibadeta Njemu jesu stvari koje najviše proširuju prsa čovjeka. One ga toliko čine sretnim da ponekad kaže: “Ako budem u Džennetu u ovakvom stanju, ja ću onda znači lijepo živjeti.” Ljubav ima čudan utjecaj na razdraganost srca, prijatnost duše i uživanje srca koju može spoznati i osjetiti samo ašik (zaljubljeni). Sve što je ljubav jača i žešća srce je prostranije i veselije. Ono se tijesni samo onda kada vidi besposličare i nezaljubljene u spomenutu stvar, jer njihovo viđenje ozlojedi njegovo oko, a druženje s takvima usplahiri njegovu dušu.

Jedan od najvećih uzroka tjeskobe srca jeste okretanje od Uzvišenog Allaha, vezivanje s nekim drugim, Njegovo nespominjanje i ljubav prema nekom drugom. Onaj koji zavoli nešto mimo Allaha time će biti kažnjen. Takav svoje srce stavlja u okove ljubavi prema tom drugom. Na Zemlji potom neće biti nesretnijeg od njega, niti oneraspoloženijeg uma, niti tegobnijeg života, niti umornijeg srca. Postoje dvije vrste ljubavi. Prva je ona ljubav koja je Džennet ovog svijeta, sreća duše, uživanje srca, blagodat duše, njena hrana i lijek, pa čak se može reći njen život i radost. To je jedinstvena ljubav prema Allahu i to svim srcem, usmjerenje snage naklonosti i volje i sve ljubavi prema Njemu.

Druga ljubav jeste ona koja je kazna i tuga za dušu, zatvor za srce i tjeskoba za prsa. Ona je uzrok bola, tegobe i patnje. To je ljubav prema nekom drugom mimo Allaha.

Jedan od uzroka širine prsa jeste i kontinuirano spominjanje Allaha, u svakom stanju i mjestu. Zikr ima zapanjujući utjecaj na širinu prsa i uživanje srca, a nemarnost ima itekako bitan utjecaj na njegovu tjeskobu, zatočenje i patnju.

Uzrok širine prsa jeste i činjenje dobra prema stvorenjima i pružanje ljudima koristi materijalno, autoritativno, lično i drugim vidovima koristi. Jer vjernik je plemenit i darežljiv, najprostranijih prsa, najprijatnije duše i najsretnijeg srca, dok je škrtac koji ne čini dobročinstvo najtješnjih grudi, najtegobnijeg života i najveće brige i tuge. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je primjer u Sahihu za škrticu i darežljivog pomoću dva čovjeka koji žele na sebe obući željezne štitove. Pa kada god darežljivi odluči dati sadaku štit mu se proširi i opusti i tako sve dok mu potpuno ne prekrije odjeću i potpuno ga prekrije, a kad god škrtica odluči dati sadaku svaki dio štita ostaje na svom mjestu i ne proširi se tako da ga ne može obući.To je primjer za širenje prsa vjernikovih, kada daje sadaku i radosti njegova srca, i primjer za tjeskobu prsa škrtice i skučenosti njegova srca.

Uzrok proširenja prsa jeste i hrabrost. Hrabar je čovjek prostranih prsa, široke nutrine i velika srca. Kukavica jeste čovjek najtješnjih grudi i najskučenijeg srca. On ne osjeća radost, sreću, slast, a niti uživanja osim uživanja koja osjeća stoka. Duhovna sreća, slast, uživanje i radovanje zabranjena su svakoj kukavici. Ona su također zabranjena i svakoj škrtici i onome ko se okrene od Allaha, zanemari sjećanje na Njega, onome koji ne poznaje Njegova imena, svojstva i vjeru i koji je svoje srce vezao za nekog drugog mimo Allaha. Ta sreća i uživanja u mezaru postaju jednom od džennetskih bašča, a spomenuta tjeskoba i stiješnjenost transformišu se u mezaru u kaznu i zatvor. Čovjekovo je stanje u kaburu kao stanje njegova srca u grudima sa stanovišta uživanja, kažnjavanja, sputanosti ili slobode.Tu se ne uzima u obzir radost ili tjeskoba srca zbog nekog iznenađenja, jer iznenađenja nestaju s nestankom njihovih uzroka, nego se to mjeri s postojanim svojstvom kojim se odlikuje srce i koja ga nužno čini prostranim ili skučenim. Ono je mjerilo. A od Allaha tražimo pomoć.

Jedan od najvećih uzroka sreće srca jeste njegovo oslobađanje od pokuđenih svojstava koja ga neminovno dovode u tjeskobu i patnju, sprečavaju ga da doživi svoju čestitost i pobožnost. Kada čovjek uradi djela koja mu donose sreću i šire prsa, a ne očisti pokuđena svojstva iz svog srca, neće osjetiti u njemu očekivanu sreću. Najviše što se tada može desiti jeste da dođe do neprestanog sukoba između dvije suprotstavljene strane radi prevlasti nad njegovim srcem koju će na kraju preuzeti ona strana koja bude dominantna nad njim.

Uzroci koji donose sreću srcu jesu i ostavljanje nepotrebnog pogleda i slušanja, pretjeranog druženja, jedenja i spavanja. Sve te nepotrebne i pretjerane stvari donose srcu bolove, patnje i brige. Stežu ga, zatvaraju, ograničavaju i donese mu patnju. Čak su spomenute stvari uzrok većine kazne i patnje na ovom i onom svijetu. Jedini Bože, kako li je samo tijesno srce, težak život i stanje kod onoga koji ima udjela u svim spomenutim bolestima. A kako li je samo lijep život onoga čovjeka koji u svim pohvalnim svojstvima ima udjela, čija je jedina briga da ih primjeni i da se okiti njima. Na takvog se odnose sljedeće Allahove riječi:
إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ
“Čestiti će sigurno u Džennet. “(El-Infitar, 13), a na prethodnog se odnose ove Allahove riječi:
وَإِنَّ الْفُجَّارَ لَفِي جَحِيمٍ
“A nečestiti će sigurno u Džehennem.” (El-Infitar, 14)

Ibnul Qajjim