U današnjem vremenu Allahove se granice olahko krše i Allahove se zabrane zanemaruju! Njegovi se propisi zapostavljaju! Ljudi sve više okreću glave od Allahove vjere! Zar se zbog toga ne zapitamo: “O Gospodaru, ako glave okrenemo šta će sa nama biti? Hoćemo li nekažnjeno proći?”

“…a ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.” (Muhammed, 38)

Zar se ne zapitamo: “O Allahu, o Gospodaru naš, šta da učinimo da se to ne desi? Čega treba da se pridržavamo? Šta trebamo uzeti da slijedimo? A šta treba da ostavimo?

“…ono što vam Poslanik dâ, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite…” (El-Hašr, 7)

I šta još, o Gospodaru?

“…i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.” (El-Hašr, 7)

O Allahu, učini nas bogobojaznim i zaštiti nas od Svoje kazne! O Allahu, smiluj nam se i ukaži nam kako da zaslužimo Tvoju milost!

“…i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam milost bila ukazana.” (Alu Imran, 132)

O Allahu, mnogi ljudi za Tvoje propise ne znaju. Šta da činimo?

“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” (Alu Imran, 104)

O Allahu, kada na dobro budemo pozivali, a od loših djela odvraćali, neće nam se svi ljudi odazvati.

“…zato opominji – opomena će već od koristi biti, dozvat će se onaj koji se Allaha boji, a izbjegavat će je onaj najgori, koji će u vatri velikoj gorjeti, pa u njoj neće ni umrijeti ni živjeti.” (El-A‘la, 9–13)

O Allahu, na šta ljude da upozoravamo kada su se svi mogući grijesi uveliko među njima počeli činiti? Na šta da im pažnju skrenemo? Ima li nešto što ljudi čine, a da ni svjesni nisu koliki je to grijeh?

“Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali.” (Lukman, 6)

Šta su to “priče za razonodu”? Da li su to knjige i romani? Da li su to basne i bajke? Šta je to? Da ponovo poslušamo ajet:

“Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna. Kada se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.” (Lukman, 6–7)

Ima li neko da nam protumači šta se misli pod “pričama za raznodu”? Da, ima! A ko to? Jedan ugledni ashab, Ibn Ummu Abd, Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu. On se zakleo i rekao: “Kunem se Allahom da se pod ‘pričama za razonodu’ misli na muziku!” Tri puta se zakleo: “Kunem se Allahom! Kunem se Allahom! Kunem se Allahom!” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

A ko je taj koji se kune? On je onaj za kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se jednog dana uspeo na drvo tako da je vjetar zadizao njegovu odjeću, pa su se ashabi smijali tankoći njegovih nogu, rekao: “Zar se smijete tankoći njegovih nogu?! Tako mi Allaha, one će mu na Vagi na Sudnjem danu biti teže od brda Uhud!” La ilahe illallah! To je onaj koji se zakleo da se ovdje pod izrazom “priče za razodnodu” misli na muziku. Subhanallah!

Pojava muzike

Muzika se u svom punom obliku pojavila kod Perzijanaca i Rimljana, gdje su užici bili rasprostranjeni na svakom mjestu, gdje su ljudi bili dokoni, a kraljevi raskošno živjeli i posjedovali dvorce, robove i ropkinje.

Arapi su postali opčarani muzikom i muzičkim instrumentima kada su se pomiješali sa strancima tokom vladavine Emevija i početkom nastanka države Abasija.

Zadivljenost muzikom u stalnom je porastu, kao što je u stalnom porastu i broj onih koji su opčinjeni njome, tako da je u današnjem vremenu kod nekih postala poput hrane i pića. Muzika je pojava u kojoj svi narodi imaju udjela. Svaki narod ima muziku koja odgovora njegovim osjećajima i rodoljublju. To je jedna od prirodnih odlika ljudskog roda.

Stav islama o muzici

Čovjek ima više čula. Svako od njih u nečemu uživa. Oko uživa u zadivljujućim prizorima koji ukazuju na Stvoritelja, uši uživaju u lijepim zvucima, dok mrze i izbjegavaju loše zvukove. Međutim, trebamo se zapitati: kakav je stav islama prema muzici?

Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna. Kada se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.” (Lukman, 6–7)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni je Allah zabranio ropkinju koja pjeva, njenu prodaju (kupovanje), njenu zaradu, njeno podučavanje i slušanje nje (kako pjeva)”, zatim je proučio: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu…”

Ebu Sahba kaže: “Upitao sam Abdullaha b. Mesuda o ovome, pa mi je rekao: ‘To je muzika i njeno slušanje.’” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Ibrahim en-Nehai je rekao: “‘Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu…’, to je muzika.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Hasan el-Basri je rekao: “Priče za razonodu su muzika.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Možda će se neko zapitati: “Ali, zašto Allah muziku naziva ‘pričama za razonodu’?” Odgovor na to je jednostavan. “Priče za razonodu su samo jedno od imena za muziku koje je Allah upotrijebio u ovome ajetu. Poznati islamski učenjak Ibn Kajjim, rahimehullah, u djelu Igasetul-lehefan navodi četrnaest naziva za muziku! Mi ćemo ovdje spomenuti samo neka, od kojih su:

●  Priče za razonodu, kao što se navodi u kur’anskom ajetu: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu…”

●  Laž – ez-zur, i besposlica – el-lagv. Uzvišeni Allah kaže: “…i oni koji ne prisustvuju laži (ez-zur), i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče (besposlice), prolaze dostojanstveno.” (El-Furkan, 72) Muhammed b. El-Hanefijja kaže: “Laž se ovdje odnosi na pjevanje (muziku).” Što se tiče besposlice (el-lagva), to je širi pojam i obuhvata razne stvari, a jedna od njih jeste i pjevanje (muzika). (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

●  Neistina – batil. Ibn Vehb kaže: “Pričao mi je Sulejman b. Bilal od Kesira b. Zejda da je čuo Ubejdullaha kada je pitao Kasima b. Muhammeda: ‘Šta misliš o pjevanju (muzici)?’ ‘To je neistina (batil)’, odgovori mu Kasim. ‘Znam da je on neistina (batil), pa šta misliš o tome?’, upita on. ‘Šta misliš gdje završava neistina (batil)?’, upita Kasim. ‘U Džehennemu’, odgovori on. ‘Tako je’, potvrdi Kasim.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

●  Uzrok nastanka licemjerstva (munbitun-nifak). Ibn Mesud, radijallahu anhu, o tome kaže: “Pjevanje (muzika) je uzrok nastanka nifaka u srcu, kao što je voda uzrok nastanka (rađanja) plodova.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

●  Šejtanov kur’an – kur’anuš-šejtan. Katada kaže: “Kada je Iblis sišao (na Zemlju), rekao je: ‘O Gospodaru moj, prokleo si me, pa koji je moj posao?’ ‘Sihr’, odgovori Allah. ‘A šta je moj kur’an?’, upita on. ‘Pjesme’, odgovori Allah.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

●  Glupi zvuk – es-savtul-ahmak i grješni zvuk – es-savtul-fadžir. O tome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zabranjeno mi je da slušam dva glupa i grješna zvuka: zvuk (muzičkih instrumenata) prilikom blagodati i zvuka naricanja prilikom nesreće (smrti).”

●  Šejtanov glas – savtuš-šejtan. Uzvišeni kaže: “‘Odlazi!’, reče On. ‘Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska bit će vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje, ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!’ A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!” (El-Isra, 63–65) Mudžahid kaže da se pod šejtanovim glasom misli na muziku (pjevanje) i laž (batil). (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Na zabranjenost muzike ukazuju nam i brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U jednom od njih Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “U mom će ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati blud, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Ti ljudi će se skloniti u podnožje velikog brda. (Čoban) će ujutro puštati na pašu njihovu stoku i navečer je vraćati. Doći će im neko ko je muhtač, pa će mu reći: ‘Dođi sutra!’ Te noći Allah će ih uništiti i srušiti to brdo na njih. One koje tom prilikom ne uništi, pretvorit će u majmune i svinje i tako će ostati sve do Sudnjeg dana.”

U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “U mom ummetu dogodit će se padanje (kamenja sa nebesa), propadanje (u zemlju) i pretvaranje ljudskih likova u životinjske”, pa je upitan: “Kada će to biti, o Allahov Poslaniče?” “Kada se pojave muzički instrumenti, pjevačice i kada se alkohol bude smatrao dozvoljenim.”

To je ono što Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kažu o muzici.

Islamski učenjaci o muzici

Sada ćemo se osvrnuti na riječi nekih poznatih islamskih učenjaka i njihova mišljenja o muzici.

Imam Šafija, rahimehullah, kaže: “Muzika je pokuđena zabava koja sliči neistini (batilu).” Isto tako, on je rekao: “Onaj ko puno sluša muziku malouman je i od njega se ne prima svjedočenje.” Što se tiče slušanja (pjevanja) žene koja mu nije zabranjena (tj. slušanja žene s kojom može stupiti u brak), sljedbenici šafijskog mezheba kažu: “To mu nikako nije dozvoljeno, bez obzira da li ona bila otkrivena ili iza zastora, bez obzira da li ona bila slobodna ili ropkinja.” Šafija, rahmetullahi alejhi, također je rekao: “Vlasnik ropkinje koji okupi ljude da je slušaju (kako pjeva) maloumnik je i njegovo svjedočenje (na sudu) se ne prihvata.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Što se tiče imama Malika b. Enesa, radijallahu anhu, on je zabranio muziku i njeno slušanje i rekao: “Ako neko kupi služavku koja pjeva, onda ima pravo da je vrati, pošto se kod nje nalazi mahana.” To je stav svih ostalih stanovnika Medine, osim Ibrahima b. Sa‘da.

Imam Ebu Hanifa, rahimehullah, muziku smatra pokuđenom, a njeno slušanje uvrštava u grijehe. (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Što se tiče mišljenja ashaba i tabiina, radijallahu anhum, o muzici, od Osmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nisam pjevao, niti lagao, niti desnicom dodirnuo svoj spolni organ otkad sam dao prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Veliki broj prenosilaca hadisa prenosi od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: “Muzika je uzrok licemjerstva u srcu.” Neki dodaju: “…kao što je voda uzrok rađanja zeleni.”

Prenosi se da je Abdullah b. Dinar rekao: “Ibn Omer je prošao pored jedne djevojčice koja je pjevala, pa je rekao: ‘Da je šejtan ikoga ostavio, ostavio bi ovu djevojčicu.’” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Sulejman b. Musa prenosi od Nafia da je rekao: “Išao sam sa Abdullahom b. Omerom, radijallahu anhu, putem, pa je začuo (zvuk) čobanove frule, te je stavio prste u uši, skrenuo s puta i nije prestajao pitati: ‘Nafi, čuješ li?’, sve dok nisam rekao: ‘Ne.’ Tada je sklonio prste s ušiju, vratio se na put i rekao: ‘Vidio sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako postupio.’” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Prenosi se da je Ubejdullah b. Omer rekao: “Upitao sam Kasima Muhammeda b. Ebu Bekra o muzici, pa je rekao: “Ja ti to zabranjujem i smatram to pokuđenim.” Upitao sam ga: ‘Da li je to haram?’ ‘O bratiću, pogledaj, nakon što je Allah rastavio istinu (hakk) od neistine (batila), gdje spada muzika!’, odgovori on.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Ša‘bi je rekao: “Allah je prokleo onoga koji svira i onoga kome se svira.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Omer b. Abdulaziz, radijallahu anhu, pisao je odgajatelju svoga sina: “Neka prvo što će od tvoga odgajanja primiti bude mržnja prema muzici koja počinje od šejtana, a završava srdžbom Milostivog, jer je do mene došlo od pouzdanih i učenih ljudi da prisustvovanje (sviranju) muzičkih instrumenata, zatim slušanje pjesama i ljubav prema tome čine da nastaje licemjerstvo (nifak) u srcu, kao što voda uzrokuje rast trave.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Dahhak je rekao: “Muzika je ono što kvari srce i ono što izaziva srdžbu Gospodara.” (Er–Reddu limen juhibbus–semaa)

Zar se nećemo opametiti?

Oni koji slušaju muziku tresu se i naginju, plešu i zanose kada čuju pjesmu, dok se njihova srca ne potresu i ne zadrhte kada čuju Allahov govor, kao i govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!

Čudno je da oni čitaju Allahove riječi: “Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.” (El-Hašr, 21)

Subhanallah! Kako si samo blag, o Allahu! Kako si samo blag prema onome koji je Tvoje riječi zamijenio za ljudske, prema onome koji je Tvoj govor zamijenio ispraznim govorom uz koji noć provodi, uz koji spava, koji sluša u autu, u kući! Pa čak i kod dječaka i djevojčica koji ništa nisu krivi! Umjesto da ih odgaja da slušaju Kur’an kako bi lijepo odrastali slušajući Allahov Govor, on dozvoljava da slušaju ono što je haram! La ilahe illallah, zbog srca koja su se ugasila! La ilahe illallah, zbog srca koja su se ugasila i zaboravila da će jednog dana biti dovedena pred Gospodara svjetova i biti pitana za emanet koji su zapostavili!

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pred Sudnji dan neki će ljudi iz ovog ummeta biti pretvoreni u majmune i svinje.” Tada ashabi upitaše: “O Allahov Poslaniče, zar oni neće svjedočiti da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik?” “Naravno. Oni će i klanjati i postiti i hadž obavljati”, odgovori on. “A zašto će se to dogoditi njima?”, upitaše oni. “Upotrebljavat će muzičke instrumente, defove i pjevačice, pa će ostati na svome piću i zabavi, a kad osvanu, već će biti pretvoreni u majmune i svinje.”

Allahu ekber! Šta da kažemo onima koji posjećuju noćne klubove, barove i kafiće i koji u njima, uglavnom, noć provode? Šta da im kažemo? Zar se ne boje da ih zemlja ne proguta ili da budu pretvoreni u životinje kao što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže?

O brate, islamski vjerozakon, šerijat, milostiv je prema tebi. On ti ne naređuje ništa drugo do ono što je dobro, niti ti zabranjuje išta drugo osim ono što je loše. O čovječe, Stvoritelj zna ono što je dobro za tebe, pa ti to naređuje, a isto tako zna ono što je štetno za tebe, pa ti to zabranjuje. Zabranjuje ti muziku i pjesme iz tog razloga što one kvare srca i bivaju uzrokom nastanka licemjerstva u njima, zato što brišu ljubav prema Kur’anu i zato što se, kao što smo već rekli, u srcu jednog vjernika neće spojiti pjesma, muzika, sa Kur’anom. Objava Milostivog i šejtanova objava nikada se ne mogu spojiti. Jedno od to dvoje mora izbaciti i eliminirati ono drugo.

Vjera ti to zabranjuje zato što je muzika, također, uzrok Allahove srdžbe, pa Allah biva ljubomoran. Njegova se ljubomora ogleda u tome da Njegov rob čini ono što mu je On zabranio. Pa ko si ti, Ademov potomče, slabašni, jadniče…, ko si ti da se izlažeš Allahovoj srdžbi, a samim tim i Vatri, čije će gorivo ljudi i kamenje biti?!

Jedan od razloga zbog kojeg je Allah zabranio muziku jeste i to što ona navikava čovjeka na poniženje, niskost i slabost. Nismo vidjeli, zapravo nismo čuli da je neka pjesma bila uzrokom pobjede neke od muslimanskih vojski. Štaviše, muslimani nisu zaostali i postali rascjepkani, osim onda kada su “zvijezde” u njihovim krajevima postali estradni umjetnici! O Allahu!

Vi znate da se po zvijezdama ljudi orijentiraju u tmini na kopnu i moru.

La ilahe illallah! Ko su ti umjetnici da se za njima drugi povode? I da li oni nekoga upućuju i (ako upućuju, da li upućuju i) na šta drugo osim na izgubljenost? Oni ljude upućuju samo na to da budu izgubljeni! Dokaz za to jeste taj da je ummet postao izgubljen! Postao je rasjepkan u stotine komada!

Tako je prva kibla i mjesto gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Isra pala u ruke jevreja. Isto tako i Endelus, koji se danas zove Španija, a od kojeg su ostali samo turistički spomenici za bogataše. Isto se desilo sa Buharom i Samarkandom, Taškantom, Manilom, koja se zvala Emanullah – Allahov emanet. Mnogi muslimanski krajevi su izgubljeni zbog nemara u kojem muslimani danas žive, zbog udaljenosti od izvršavanja Allahovih naredbi, pa oni tako sviraju, plešu i pjevaju. Kao da se naredba o ostavljanju muzike njih ne tiče. Zato im kažemo: Odazovite se ovome pozivu! Odazovite se onome čemu vas Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivaju! Ostavite muziku! Neka vam Salahuddin el-Ejjubi stalno bude na umu! Prisjetite se njegovih riječi: “Kako da se nasmiješim kad je Mesdžidul-aksa, Kuds, u rukama križara?!” Nije rekao: “Kako da pjevam?!”, jer je pjevanje zabranjeno, nego je velikim smatrao osmijeh.

O vjernici, neka vam uvijek na umu budu riječi Uzvišenog: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta.” (El-Ahzab, 35)