Obaveza naređivanja dobra

Takođe kada je riječ o robovima, robu je obaveza da naređuje dobro i sprječava zlo shodno svojim mogućnostima, te da se bori na Allahovom putu protiv nevjernika i licemjera, da prijateljuje sa Allahovim štićenicima (evlijama), a da se suprotstavi Allahovim neprijateljima, da voli i da mrzi u ime Allaha.

Kao što Allah kaže: “O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajući, a oni poriču Istinu koja je došla vama, i izgone Poslanika i vas zato što vjerujete u Allaha, vašega Gospodara, ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeci zadovoljstvo Moje, a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam što vi skrivate i što obznanjujete. A ko to od vas bude činio, pa taj je zalutao s Pravog puta. Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici. Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće biti od koristi, na Sudnjem danu On će vas razdvojiti, a Allah dobro vidi ono što radite. Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: ”Mi s vama namamo ništa, a ni sa onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (Sura El-Mumtehine, 1-4)

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio.’‘ (Sura El-Mudžadele, 22)

Kaže: ”Takođe kada je riječ o robovima” – Ovo spomenuto se tiče grijeha roba, međutim čovjek nema pravo da pogriješi ali ako pogriješi na njemu je da se pokaje, da se strpi na nedaćama. Ali kada je riječ o tuđim grijesima njegov položaj je takav da naređuje dobro i sprječava zlo, da se bori na Allahovom putu, protiv nevjernika se mora boriti oružjem i imetkom, a protiv licemjera dokazima i pojašnjenjem, sa Allahovim evlijama da prijateljuje a prema Njegovim neprijateljima da iskaže neprijateljstvo.

Kaže: ”Kao što Allah kaže ” – Na ovakav način autor je pojasnio prijateljstvo i neprijateljstvo u ime Allaha, zato Allah kaže: “Neceš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.”

Dakle ovo je čovjekov stav prema grijesima robova. Tako da se čovjek bori naređivanjem dobra i sprječavanjem zla i borbom na Allahovom putu, prijateljuje i voli u ime Allaha a takođe iskazuje neprijateljstvo i mrzi u ime Allaha.

Uzvišeni kaže: “Zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?!” (Sura El-Qalem, 35)

I kaže: “Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?” (Sura Sad, 28)

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!” (Sura El-Džasije, 21)

Uzvišeni kaže: ”Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine ni svjetlo, ni hladovina i vjetar vrući, i nisu nikako isti živi i mrtvi.’‘ (Sura Fatir, 19-22)

I kaže: “Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka da li je primjer njih dvojice isti?” (Sura Ez-Zumer, 29)

Na drugom mjestu kaže: “Allah navodi primjer roba u tuđem vlasništvu, koji ništa nema, i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali, većina njih ne zna. Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji  ništa nema, i koji je na teretu gospodaru svome kud god ga pošaljete, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?” (Sura En-Nahl, 75-
76)

Uzvišeni kaže: “Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići.” (Sura El-Hašr, 20)

Mnogi su drugi primjeri slicni ovome gdje Allah razdvaja ili pravi razliku između sljedbenika istine i sljedbenika laži, poslušnih i griješnika, pokornih i zločinaca, upućenih i zabludjelih, onih koji hode u tminama i onih koji idu pravim putem, sljedbenicima istine i sljedbenicima laži. Tako da onaj koji  prizna postojane činjenice bez vjerskih, izjednačio je ove različite vrste između kojih je Allah napravio veliku razliku. Njihovo izokretanje činjenica ih je odvelo te mjere da ne razlikuju ili izjednačavaju i poistovjećuju toliko daleko da su poistovjetili Allaha sa njihovim idolima, kao što je Uzvišeni o njima rekao: ”Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi, kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali.” (Sura Eš-Šu’ara, 97-98)

Kaže: ‘‘Zar ćemo muslimane sa…” – Ovi ajeti su navedeni radi razlika između vjernika i nevjernika, i između poslušnih robova i zločinaca “Zar cemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar cemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i sa grješnicima?” Allah pojašnjava razlike između mušrika i kafira, pa je Allah _ naveo primjere, naveo je primjer o ljepoti tevhida i ružnoci širka, naveo je primjer roba koji je u posjestvu koji ništa ne može, zatim je naveo primjer dvojice ljudi od kojih je jedan gluhonijem. Tako da svaki od ovih primjera opisuje ljepotu tevhida i ružnocu širka.

Uzvišeni kaže: “Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta” tako da se razlika mora praviti, a onaj ko ne razlikuje bit će od pripadnika općeg pojma robovanja, dok onaj koji se bude razlikovao bit će medu pripadnicima posebnog pojma robovanja.

Kaže: ”Mnogi su drugi primjeri” – tj. onaj ko bude priznavao postojane činjenice dakle opći pojam Allahovog rububijeta poistovjetio je vjernike sa nevjernicima, poslušne sa neposlušnima, dok onaj ko bude posvjedočio i vidio vjerske činjenice once praviti medu njima razlike.

Kaže: ”Njihovo izokretanje” – Ovo njihovo obracanje će biti u Vatri, kada se budu kajali zbog toga što su svoje idole poistovjetili sa Gospodarom svjetova. Naprotiv stvar je dostigla taj stupanj da su Allaha poistovjetili sa svim postojećim, a ono što samo On zaslužuje od pokornosti i ibadeta uputili su svemu postojanom mimo Njega, tako da su Njega poistovjetili sa postojanjem svih stvorenja.

Ovo je najveći vid kufra i ateizma prema Gospodaru robova.

Njih je nevjerstvo odvelo do te mjere da ne svjedoce svoje robovanje Allahu, ne kao potčinjeni niti kao pobožni robovi.

Kaže: ”Naprotiv stvar je dostigla taj stupanj” – Ovo su ‘Itihadije’ – da nas Allah sacuva – koji kažu da su se utjelovili Stvoritelj i stvorenje u jednom obliku, tako da su Stvoritelj i stvorenje jedno, Gospodar je rob, a rob je Gospodar, Stvoritelj je stvorenje, a stvorenje je Stvoritelj. Oni su prešli očite činjenice postojanja, naprotiv oni su rekli da je postojanje jedno, ali nisu napravili razliku između Stvoritelja i stvorenja, tako da oni predstavljaju ljude najveceg nevjerstva, što znaci da su ‘Itihadije’ predstavnici najveceg kufra.

Kaže: ‘‘Njih je nevjerstvo odvelo” – Tj. ne sa značenjem da su potčinjeni i da robuju u vidu općeg pojma robovanja, niti sa pojmom posebnog poimanja robovanja kao pobožni ljudi, niti ovo niti ono. Tako da su prešli preko oba vida svjedočenja postojanja pa su posvjedočili za sebe da su Stvoritelj i stvorenja, te da su oni Gospodar i robovi u isto vrijeme – da nas Allah sačuva