Obrati se Allahu

Ponekad, u našim životima dogode se situacije i momenti kada se osjećamo potpuno sami. Ono što mislimo pod tim „biti sam“ je da se ne možemo povezati ni s kim, odnosno kao da imamo osjećaj da nas nitko ne razumije. Naša porodica, prijatelji, rođaci, braća i sestre…Čini se da nitko ne razumije ono što osjećamo u nekom dijelu našeg života. A za čovjeka je vrlo bolno kada nije u stanju izraziti ono što osjeća, to je vid traume. Čak i usred gužve ljudi možete se osjećati sasvim sami, do mjere da ponekad možda pomislite da ne pripadate ovdje. U ovoj trci napredovanja u životu i dokazivanja sebe, čini se da nitko nema vremena i energije za vaše priče. Čini se kao da ste usporeni i svijet uopće da ne mari hoće li nastaviti s vama ili bez vas.

Zapravo, vjernik je svjestan da postoji Jedan Koji sve čuje, sve vidi i sve zna. To je naš Gospodar i naš Stvoritelj – Uzvišeni Allah. Njemu je stalo do nas, do toga što osjećamo i kako se osjećamo.

Jeste li razmišljali iskreno podijeliti svoje misli, osjećaje s Onim koji je stvorio cijeli ovaj svijet. Iako On ustvari uvijek zna što osjećamo, naše misli, ideje, probleme itd., poznaje nas više od nas samih, On sve to želi čuti od nas. Kralj svih kraljeva, Vlasnik svega, Gospodar svega vidljivog i nevidljivog. Naš Voljeni Gospodar voli čuti naš glas, našu dovu. Ti i ja, beznačajna mrvica u svemiru, nismo beznačajani Stvoritelju. On voli čuti od nas, iako zna i čuje sve što govorimo i ono što samo pomislimo, a ne izgovorimo. On je vlasnik i održavatelj neba i zemlje i svega između i svega o čemu mi ništa ne znamo, no to Ga ne sprječava da sluša nas.

Možda smo ljudima ne zanimljivi, možda se neke stvari stidimo ili bojimo podijeliti sa drugima, možda se bojimo reakcije ili osude. Svatko od nas ima nešto što ne može podijeliti ni sa kim od ljudi. Ali možemo i trebamo podijeliti to s našim Gospodarom. On nas čeka da Mu se obratimo i kažemo što nam je na duši. On sve zna i sve to razumije – naše unutarnje sukobe, borbe, razmišljanja, brige…

Navodimo samo neke od ajeta koji nas podsjećaju na ljepotu obraćanja Allahu Uzvišenom:

„…one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!‘“ (Er-Rad, 28.)

„‘Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate’…“ (Jusuf, 86.)

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli…“ (El-Bekare, 186.)

„…A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi.‘“ (Gafir, 44.)

Stoga, ne očajavaj zbog ljudi…imaš svoga Gospodara, podijeli sve sa Njime i gledaj kako ti inšallah otklanja teret.

Izvor: www.backtojannah.com