Od tame noćnih klubova do svjetla islama

Moje ime je Nicole Queen, odrasla sam u obalnoj Louisiani do svoje 8 godine. Zatim sam se sa svojom obitelji preselila u gradić južno od Dallasa u Teksasu. Moja je obitelj pohađala temeljnu baptističku crkvu koja je u meni izgradila jake temelje religije. Moji roditelji nisu bili jako religiozni, smatrali su se slobodnim misliocima, vjeruju u Boga, ali poput većine Amerikanaca nisu živjeli svoje živote za Boga. Moji djed i baka bili su religiozniji i usadili su mi snažne vjerske temelje.

Kasnije sam postala fotograf događaja u Dallasu i većinu svog rada odvijala sam u noćnim klubovima. Moj je posao bio vrlo sličan poslu paparazza, fotografirala sam slavne osobe, sportaše i druge poznate osobe dok posjećuju zabave. Bio je to stvarno lud stil života, biti na zabavama, raditi sve noću i spavati veći dio dana. Uopće nije miran način života.

Osjećala sam veliku prazninu živeći ovakvim životom, okružena ljudima koji su pohlepni. Uvijek sam tražila mir, tražila svrhu…ljudi su mi uvijek govorili da imam sjajan život, ali shvatila sam da sam okružena ljudima kojima nije stalo do ničega važnog, oni čak i ne znaju što se događa izvan njihovog „mjehurića“ u kojem žive.

Tijekom tih godina radeći kao fotograf za događaje uvijek sam u sebi osjećala poriv za Bogom. Sjećam se kako sam uvijek pokušavala shvatiti što tražim. Imala sam noćne more u kojima sam tražila nešto što ne mogu pronaći.

Poznavala sam neke muslimane koji nisu bili jako religiozni, bila sam malo izložena islamu od prijatelja koji nisu pili, prijatelja koji su bili malo drugačiji, pitala bih ih kako to da ne želiš ići ovdje ili tamo, a oni bi odgovorili da ne izlaze na takva mjesta jer su muslimani.

Jedne noći nakon snimanja, upoznala sam svog budućeg supruga Hassana dok sam bila u posjetu nekim prijateljima. Prolazio je kroz vrijeme traganja za dušom slično kao i ja. Rođen je kao musliman, ali nije prakticirao svoju vjeru. Kad smo se upoznali, međusobno smo se pozabavili borbama koje su se odvijale u nama, sa nama samima.

Hassan mi je pričao o islamu i predložio mi da idem na satove kako bih naučila o vjeri. Počela sam primjećivati ​​da muslimani koje sam upoznala imaju disciplinu i svrhu u svojim životima. Ističu se među svima ostalima kao “svi vi pijete, svi tulumarite i oblačite se ovako, ali ne i mi”. Kada sam počela učiti o islamu postala sam ovisna o njemu. Ostajala bih budna cijelu noć gledajući Youtube videe o islamu, posebno one Yusufa Estesa.

Što sam više učila o temeljima islama to sam više osjećala da je to upravo ono što mi treba. Trebalo mi je nešto snažno da mi kaže “moraš prestati živjeti ovim ludim životom ako želiš imati svrhu”.

Kada sam počela prihvatati islam, bila je to tranzicija, činilo se kao „rolerkoster“ u to vrijeme, činilo se kao da se sve događa odjednom. Sad gledajući unatrag vidim da sam napravila dobru tranziciju i napravila ispravne korake. Jedan korak je bio da sam trebala znati temelje, stubove, osnovni sustav vjerovanja i osigurati da je to nešto u što mogu vjerovati.

Tako sam konačno odlučila prihvatiti islam i izgovorila sam šehadet . Moj život se od tada promijenio, sada nosim hidžab i članica sam Muslimanskog američkog društva.

Hvala Allahu na svemu.

Izvor: https://www.allamericanmuslim.com