Odgovori na zablude o islamu / DA LI JE KUR’AN BOŽIJA RIJEČ ?

Kako ćete naučno dokazati da je Kur’an Božija Riječ?

Čovjek je oduvijek težio razumjeti prirodu, način na koji se on uklapa u šemu stvaranja, kao i samu svrhu života na ovoj planeti.
Kroz vijekove i različite civilizacije, organizirana religija je uobličavala ljudski život i u velikoj mjeri mijenjala tok historije.
Dok su se neke religije bazirale na pisanom tekstu, za kog su sljedbenici tih religija tvrdili da su božansko nadahnuće, neke druge religije su se bazirale samo na ljudsko iskustvo.
Muslimani vjeruju da je Kur’an, osnovni izvor islama, u potpunosti Božanskog porijekla.
Muslimani, također, vjeruju da Kur’an sadrži upute cijelom čovječanstvu.
Pošto se za Kur’ansku poruku drži da je za sva vremena, ona mora biti uvijek svježa.

Da li je Kur’an položio test vremena?

U ovom odgovoru ću se potruditi pružiti kompletnu analizu islamskog ubjeđenja da je Kur’an u potpunosti božanskog porijekla, sa posebnim osvrtom na najnovija naučna otkrića.
Tokom ljudske historije je bilo perioda kada su čudesa ili ono što se smatralo čudesima, imala presudan utjecaj na ljudska shvaćanja i logiku.
Naravno, najkraća definicija čuda bi bila da je to svaki događaj koji se desi izvan zakona prirode i za koji ljudi nemaju objašnjenje.
Međutim, moramo biti jako oprezni kod prihvaćanja nekih “natprirodnih djela”.

1993. godine Times of Indija iz Mumbaja je objavio priču o “svetom čovjeku”
Baba Pilotu, koji je tvrdio da je u velikom rezervoaru sa vodom proveo tri dana i tri noći, bez prestanka.
Međutim, kada su reporteri htjeli analizirati dno rezervoara u kome je ovaj navodno izveo svoj “natprirodni” poduhvat, bilo im je zabranjeno provjeravati.
On se branio kontra pitanjima.
A kako ćete provjeriti utrobu majke dok nosi dijete devet mjeseci?
Očigledno, ovaj “sveti čovjek” je nešto krio!
Njegova tvrdnja je najobičnija prevara koja ima za cilj privući pažnju javnosti.

Naravno, savremeni čovjek, koji bar malo teži racionalnom razmišljanju, nikada neće prihvatiti ovo “čudo”.
Kada bi ovakva lažna čuda bila dokaz božanskog porijekla, mogli bismo sve poznate svjetske mađioničare i iluzioniste svrstati u “Božije glasnike” ili im dodijeliti neko božansko svojstvo.

Ako se za neku knjigu tvrdi da je Božanskog porijekla, ona svojim sadržajem to mora potvrditi.
Zbog takvog stava, ta knjiga uvijek mora biti spremna odgovoriti na zahtjeve ljudi u bilo kom vremenu i mjestu.
Muslimani vjeruju da je Časni Kur’an Allahova posljednja Objava, čudo nad čudima, objavljena cijelom čovječanstvu.
Hajdemo zajedno potvrditi istinitost ovog vjerovanja.

KUR’ANSKI IZAZOV

Pisanje knjiga i pjesama u svim civilizacijama je bilo sredstvo izražavanja ljudskih osjećanja, razmišljanja i kreativnosti.
Ljudska civilizacija pamti doba kad je poezija zauzimala prvo mjesto u interesiranjima ljudi, isto kao što danas nauka i tehnologija zauzimaju primarno mjesto u interesiranjima i zanimanjima ljudi.
Čak se i nemuslimanski mislioci slažu da je Kur’an uspostavio najsavršenije standarde književnog izražavanja
-Kur’an je najbolje arapsko literarno djelo.

Kur’an izaziva ljude da napišu nešto slično:
„A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.
Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. (Kur’an, sura: El-Bekare, ajeti 23-24.)

Kur’anski izazov ljudima je da naprave barem jednu suru sličnu Kur’anskoj.

Ovaj izazov se ponavlja na nekoliko mjesta u Kur’anu.
Izazov da se napravi sura koja svojom ljepotom, skladnošću i dubinom značenja podsjeća na Kur’ansku je ostao važeći, ali i neprevaziđen do današnjih dana.

Savremeni čovjek nikada ne bi prihvatio knjigu koja, makar i na literarno savršen način, kaže da je svijet ravna ploča.

To je zbog toga što mi živimo u vremenu kada su ljudska logika, razum i nauka mjerilo svega.
Malo ljudi bi prihvatilo Kur’an kao Božiju Objavu samo na osnovu njegovog nenadmašnog stila.
Svaka knjiga za koju se tvrdi da je božanskog porijekla mora položiti test potvrđenih činjenica iz nauke i logike.

Poznati fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, Albert Ajnštajn je rekao:
“Nauka bez vjere je ništavna, a vjera bez nauke je slijepa.”.
Hajdemo sada zajedno odgovoriti na pitanje kompatibilnosti Kur’ana i savremene nauke.
Kur’an nije naučna knjiga, on je knjiga znakova, ajeta.
U Kur’anu ima preko šest hiljada ajeta, od čega njih preko hiljadu govori o čistoj nauci.
Poznato je da se često dešava da nauka promijeni kurs.
U ovom odgovoru ću koristiti samo one činjenice koje su nedvosmisleno dokazane u nauci, a ne hipoteze i pretpostavke koje još nisu potvrđene naučnim dokazima.

POČETNA GASOVITA MASA PRIJE STVARANJA GALAKSIJA

Naučnici se slažu da je nebeska masa, prije stvaranja kosmosa, bila u obliku gasovite materije. Drugim riječima, prije kosmosa su postojali samo ogromni oblaci gasovite materije.
Da bismo objasnili tu prvobitnu masu, riječ dim je podobnija od riječi gas ili magla.

Kur’an u jednom ajetu ovo stanje kosmosa opisuje riječju duhan što znači dim:
„Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još dim bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!” -“Pojavljujemo se drage volje!” -odgovorili su. (Kur’an, sura: Fussilet, ajet 11.)
Ovo stanje je prethodilo Velikom prasku.
Za tu činjenicu nije znao niko prije poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.
Šta je izvor ovih informacija?

ZEMLJA IMA SFERIČAN OBLIK

Nekada su ljudi vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Vijekovima su se bojali putovati predaleko, iz straha da ne padnu sa ivice!

Francis Drake je prvi čovjek koji je dokazao da je Zemlja okrugla, nakon što je proputovao Zemlju 1597. godine.
Razmislite o sljedećem kur’anskom ajetu:
„Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je potčinio Sunce i Mjesec-svako se kreće do roka određenog-i da Allah dobro zna ono što radite? (Kur’an, sura: Lukman, ajet 29.)

Riječ uvodi koja se spominje u ajetu, označava spor i postepen prelazak noći u dan.
Ovaj fenomen se može dogoditi jedino ako Zemlja ima oblik lopte!
Da je Zemlja u obliku ploče, smjene dana i noći bi bile jako brze, a ne postepene. Sljedeći ajet, također, ukazuje na Zemljin loptasti oblik:
„Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta”  (Kur’an, sura: Ez-Zumer, ajet)

Arapska riječ, koja se koristi u ajetu, kevere znači obavijati, namotati, kao što se obmotava turban na glavi.

Međusobno obavijanje dana i noći moguće je samo ako Zemlja ima oblik lopte.
Planeta Zemlja nema čisto loptast oblik, već geo-sferičan tj. malo je spljoštena na polovima, a izdužena na ekvatoru.
Sljedeći kur’anski ajet nam daje opis Zemljinog oblika:
„Poslije toga je Zemlji dao oblik jajeta.” (Kur’an, sura: En-Nazi’at, ajet 30.)
Arapska riječ koja se koristi u ovom ajetu je dehaha, koja znači nojevo jaje (U većini prijevoda značenja Kur’ana, citirani ajet je preveden Poslije toga je Zemlju poravnao što je, također, tačan prijevod. Ipak, navedena arapska riječ ima još i značenje nojevo jaje.)
Oblik nojevog jajeta precizno upućuje na oblik Zemljine lopte.
Kur’an je došao sa opisom geo-sferične Zemlje još onda kad se vjerovalo da je Zemlja ravna ploča.

MJESEČEVA SVJETLOST JE REFLEKTIRANA SVJETLOST

Nekada se vjerovalo da Mjesec emitira sopstvenu svjetlost.
Danas nam nauka kaže da je Mjesečeva svjetlost samo refleksija svjetlosti Sunca.
Kur’an je ovu činjenicu spomenuo još prije više od 1400 godina:
„Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sija.” (Kur’an, sura: El-Furkan, ajet 61.)
Arapski izraz za Sunce je Šems. Osim tog izraza, u Kur’anu se koriste još neki izrazi za Sunce, poput: Siradž -Svjetiljka, Vehhadž-Lampa užarena, Dija’ – Izvor svjetlosti.
Sva tri izraza su u skladu sa Sunčevom prirodom, pošto je ono izvor svjetlosti koja se generira kroz hemijske procese unutar njega.

Arapska riječ za Mjesec je Kamer. Osim te riječi, Mjesec se u Kur’anu opisuje i drugim riječima, poput: Munir -Tijelo koje sija (refiektiranom svjetlošću).
Naravno, Kur’anski nazivi za Mjesec se perfektno uklapaju u njegovu prirodu, pošto Mjesec nema svoju svjetlost, već samo reflektira Sunčevu.
Ni jednom se u Kur’anu Mjesec ne naziva Siradž, Vehhadž ili Dija’, niti se Sunce naziva Nur ili Munir.
Sve ovo znači da Kur’an prepoznaje jasnu razliku između Sunčeve i Mjesečeve svjetlosti.
Sljedeći ajeti ukazuju na prirodu svjetlosti sa Sunca i Mjeseca:
„On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje.
-Allah je to mudro stvorio.
-On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju.” (Kur’an, sura: Junus, ajet 5.)

„Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?” (Kur’an, sura: Nuh, ajeti 15-16.)

Časni Kur’an i savremena nauka se u potpunosti slažu u vezi razlike između Sunčeve i Mjesečeve svjetlosti.

Kako je sve ove naučne činjenice znao naš voljeni Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem?
Odgovor ostavljam vama.

Kraj prvog dijela naučnih dokaza Kur’ana. Nastavit će se inšallah.

Dr. Zakir Naik