Odlazak vladara – hafiza Kur’ana…

Jučer je u državnom udaru u Egiptu vojska nasilno svrgnula egipatskog predsjednika Muhameda Mursija, prvog egipatskog vladara izabranog voljom naroda i jedinog državnika u svijetu koji ima titulu hafiza, onoga koji je memorisao napamet kompletan Kur’an, Allahovu posljednju objavu čovječanstvu, državnika koji je svoje govore započinjao i završavao sa ajetima Kur’ana, klanjao u džamiji sve dnevne namaze, okupljao oko sebe učenjake i predvodio ih u džematu, jeo sa sirotinjom i suosjećao sa istom… Uistinu ovo je bolna vijest.

Uz Siriju koja jeca u nepravdi i mukama i sve ostale rane islamskoga ummeta, ovaj vojni prevrat u najmnogoljudnijoj arapskoj zemlji, te hapšenja i progon islamista koja su uslijedila teško pada svakom muslimanu koji praktikuje svoju vjeru i ne stidi se iste. I pored osobnih iskušenja koja svako od nas ima, a koja nekada znaju biti izuzetno teška, vjernika boli i stanje njegove braće muslimana, bilo gdje da se nalaze, jer su dio jednoga tijela, kako nas je obavjestio plemeniti, koji ne govori po hiru svome, od oca i majke draži, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.

U gradu u kome leži tijelo najboljeg koji je zemljom hodio, voljenog nam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trenutno boravi moj prijatelj i kolega sa studija, koji je i član redakcije portala Minber. Došao je posjetiti grad u kojem smo zajedno učili Allahovu plemenitu vjeru i u kojem boravim posljednje dvije decenije svoga života. On je „ljepotici, Medina što se zove“, kako ju je u svojoj poeziji opjevao, došao u pohode, sa svojom čestitom porodicom, nakon deset godina. Kažu dobri Medinjani da onaj ko zavoli tu ljepoticu i ona njega zavoli, pa mu pošalje poziv da joj dođe, a nekima i da u njenoj utrobi i kosti ostave. U današnjem razgovoru sa njim, u ovome najmilijem nam gradu, dogovorili smo da napišem nešto vezano za temu vojnog udara u Egiptu koji nas je sve juče zaprepastio.

Ne mogu da predvidim šta će se u narednom periodu odvijati na pozornici Misra, zemlje koju njeni stanovnici nazivaju „Ummu-dun’ja“, a koja ima veoma burnu povijest. Ono što u ovih pola sata, koliko imam vremena da napišem nešto vezao za ovu goruću temu, mogu učiniti jesu smjernice kako musliman treba da prihvati ovu vijest i kako da se prema njoj ophodi.

Allah je propisao vječitu borbu između upute i zablude, između dobra i zla, istine i laži, i ta borba će neprestano trajati do Sudnjega dana. Ponekada potvore zasjene istinu, kratkotrajno, (a zar nije sve na dunjaluku kratkog vijeka?) da bi onome kome je nepravda učinjena Uzvišeni, iz Svoje mudrosti, podigao deredže i oprostio grijehe. Ovo što se desilo jučer u Egiptu Allahova je odredba i mi je trebamo prihvatiti. Ne znači da trebamo ustukniti u borbi za pravdu, ali moramo se predati Njegovome određenju i biti sa njime zadovoljni, jer uistinu ne znamo gdje je za nas hajr.

Navešću vam primjer Jakuba, alejhis-selam, koji je izgubio sina Jusufa. Tako mi Allaha, ne znam da ima šta bolnije od toga da ti neko odvede dijete protiv tvoje volje. Molio je dobri i uplakani Jakub svoga Allaha da mu vrati sina, ali je odsustvo Jusufovo potrajalo godinama. Zatim je Allah odredio da izgubi još jednog sina kako bi mu ih oba vratio. Zar nije gubljenje Benjamina nakon Jusufa bolan i težak udarac za očevo već ranjeno srce? Ali u tome je bila Božija mudrost, koju mi ljudi nismo u stanju u datom momentu dokučiti. Bilo je potrebno da izgubi i drugog sina, kako bi mu Allah vratio oba. Mnogobrojni su slični primjeri, ali ću se zadovoljiti sa ovim navedenim. Tako i ovo što se dešava trenutno u Egiptu može na dugoročnom planu da bude dobro po muslimane.

Ono što su učinili našem bratu Muhamedu Mursiju, legitimnom vladaru Egipta, veliki je zulum i teška nepravda. Allah, Gospodar svjetova, nikome nepravdu ne čini ni koliko jedan trun, niti manje od toga i učinio je zulum zabranjenim među svojim stvorenjima, te se obavezao da će osvetiti i pomoći onoga kome se čini nepravda.

Od samog početka Mursijevog dolaska na vlast nisu mu dali mira. Cijelu proteklu godinu su ga ismijavali u sredstvima informisanja i servirali laži i potvore o njemu, kako bi kreirali loše raspoloženje u masama spram njega i onih koji žele da svoj javni i privatni život usklade sa propisima Allahovog zakona. Kada se nezadovoljstvo raširilo, a neredi uzeli maha, pod mentorstvom onih koji su dužni da ga spriječe, izvršili su državni udar i do ovoga momenta legitimno izabranog predsjednika svoje zemlje drže pritvorenog.

Od jučer se uz državni udar i nasilno svrgnuće predsjednika vojnim putem, te poništenje legalno usvojenog ustava, dešavaju i druge nemile pojave poput hapšenja braće muslimana, napastovanja žena na trgu „Tahrir“, gašenja svih islamskih televizijskih kanala i mnogo drugih nečasnih djela. One koji se vesele ovoj novonastaloj situaciji možemo podijeliti na nekoliko grupacija:

Prva skupina su ljudi koji žele rušenje i zatiranje šerijata u Egiptu. Među njima su članovi sekularističkih stranaka, egipatski Kopti, velik broj oficira u policiji i vojsci, neki od sudija iz staroga režima, novinari koji šire laži i zavode mase, dosta tajkuna koji su bogatstva stekli za vrijeme vladavine Mubaraka i drugi. Njima ćemo poručiti da Allah uistinu vidi njihove spletke, mržnju i zlobu, te da će ih stići Allahova pravda.

Druga skupina su ljudi koji žive van Egipta, ali se raduju nepravdi i neredu koji je obuhvatio Egipat, te preziru one koji se vjere drže, a nalazimo ih u likovima mnogih uticajnih ličnosti duž Arapskog zaljeva, pa i šire. Šokantna je bila čestitka i radost dvije arapske i sunijske zemlje prije nego je novi prijelazni predsjednik, kojeg je vojska instalirala, i položio zakletvu. Svjedoci smo da se u zadnje vrijeme formira rafidijski polumjesec čije je ishodište u Iranu, kao nasljedniku nekadašnje safavidske države, a koji se širi u dva pravca; prvi: preko Iraka, Sirije, i Libanona, a drugi: preko istočne Arabije, Bahrejna i drugih zaljevskih zemalja, pa sve do Husijuna u Jemenu. Ne znam kako ti beduini mogu biti sigurni za svoja naftna bogatstva od propasti i od šiitskog obruča koji se oko njih steže kao Allahova kazna. Njima bih poručio: „Radujte se pobjedi zablude nad onima koji sagaraju za islam u Misru, ali neka znate da vam neće osmjeh krasiti lice dugo, jer Allahova pravda će stići i vas.“

Treća skupina su ljudi koji su plaćeni da prave nerede po ulicama egipatskih gradova i koji služe bivšem režimu, koji prodaju vjeru za večeru i koji su pakleni alat za sprovođenje ulične torture u rukama Mursijevih rušitelja. Oni će služiti svakoga onoga ko im plati više.

Četvrta skupina su ljudi koji su u osnovi dobri i pošteni, ali su izmanipulirani i ispran im je mozak od strane prve skupine. Oni se sada raduju, ali će i sami uskoro vidjeti pogubnost onoga čemu su rukama pljeskali. Molim Allaha za njihovu uputu.

Poruka za one koji su tužni zbog svega što se desilo jučer u Egiptu je da ne napuštaju put kojim koračaju, put da’ve, žrtvovanja za islam, put dobra i put koji sigurno vodi do prosperiteta na oba svijeta; na ovome prolaznom, a i na drugom, vječnom, u koji čvrsto vjerujemo i koji je za nas mnogo bitniji od ovog prolaznog. Allah iskušava svoje robove shodno njihovom imanu da bi ih očistio i stepene im podigao. Onome ko ima čvrstinu u vjeri iskušenja bivaju uvećana, a onome u koga je vjera slabašna i „tanka“ bude olakšano. Strpimo se, jer onaj ko je Jakubu vratio sina u stanju je i nama vratiti ponos i vladara kakvog želimo, a koji će nam po Allahovoj vječitoj pravdi suditi.

U Medini, 04.07.2013. (Piše: JD) – www.minber.ba