Odnos prema roditeljima grješnicima

Pitanje: Izbjegavanje (ar. hedžr) počinitelja grijeha jedan je od instrumenata koje islam propisuje u svrhu suzbijanja grijeha, i to je općepoznata stvar. Ono što me interesuje jeste da li se ovaj instrument koristi i u slučaju da su počinitelji grijeha roditelji? Ako postoji jaka pretpostavka da ce izbjegavanje dovesti do toga da roditelj ostavi grijeh, da li će se smatrati dozvoljenim?

Odgovor:Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, naredio je ljudima da Mu ibadet čine i samo Njega obožavaju, a uporedo s tim roditeljima dobročinstvo čine i zahvaljuju im na onome što su oni
za njih učinili.

Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: “Kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti.” (El-Bekare, 85.) “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.” (Lukman, 14.)

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, pripovijeda: “Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koje je djelo je najvrednije kod Allaha?’’ Rekao je:“Namaz u njegovom vremenu.’’ “A koje djelo, po vrijednosti, dolazi poslije toga?’’, upitao sam ponovo. “Dobročinstvo prema roditeljima’’, odgovorio je. “A koje poslije toga?’’, upitao sam ga i treći put. “Borba na Allahovom putu’’, odgovorio je.’’ (Buharija, 527., Muslim, 85.)

S druge strane, neposlušnost roditeljima spada u strogo zabranjene postupke i velike grijehe. Rekao je Uzvišeni u prijevodu značenja: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne.’’(El-En’am, 151.)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka je ponižen, neka je ponižen, neka je ponižen!’’ Upitali smo: “A ko to, Allahov Poslaniče?’’ “Onaj čija oba roditelja ili jedan od njih ostare kod njega, a on (služeći im) ne zasluži Džennet.’’ (Muslim, 2551.)

Dobročinstvo nije obavezno samo prema roditeljima muslimanima, niti roditeljima muslimanima koji prakticiraju vjeru, ono je opće i zajedničko za sve roditelje, pa i za one koji su nepokorni Allahu, dželle šanuhu, i nemuslimane. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća.” (Lukman, 15.)

Buharija i Muslim prenijeli su od Esme, radijallahu anhuma, da je rekla: “U vrijeme vladavine Kurejšija, dok je još uvijek trajalo primirje između njih i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moja majka, inače idolopoklonica, došla mi je u posjetu zajedno sa mojim bratom. Otišla sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pitala ga: ’Allahov Poslaniče, došla mi je majka, koja, po svemu sudeći, želi uspostaviti kontakt između nas dvije i održavati rodbinsku vezu. Kako ću postupiti?’ ’Održavaj rodbinsku vezu sa svojommajkom’, naredi mi on.’’ (Buharija, 2620., Muslim, 1003.)

Kada dijete vidi svoje roditelje kako jasno i otvoreno griješe prema Allahu, dželle šanuhu, obavezan je da im ukaže da je ono što rade grijeh i zlo, preporučujući im dobro i odvraćajući ih od zla, ali bez grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. Uz sve to, uputit će dovu Allahu, dželle šanuhu, i zatražiti pomoć onih koji svojim savjetom mogu utjecati na njih i čiju riječ oni poštuju i uvažavaju. Štaviše, čovjek
bi u svom misionarsko-da’vetskom angažmanu posebnu pažnju trebao posvetiti upravo roditeljima.

Oni imaju najviše prava da se prema njima ophodi u skladu sa riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s Njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.” (En-Nahl,125.)

Rekao je imam Ahmed: “Ako tvoj roditelj uradi nešto sa čime, kao vjernik, nisi zadovoljan, razgovarat ćeš s njim, bez korištenja grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. U protivnom, ostavi ga na miru. Roditelj nema isti tretman kao bilo koja druga osoba.’’

Molim Uzvišenog Allaha da nas i naše roditelje uputi na pravi put, da im oprosti i nagradi ih najboljom nagradom za sve što su učinili za svoju djecu, On je plemenit
i darežljiv.

Abdurrahman Ibn Ibrahim el- ’Usman, član profesorskog vijeća na Islamskom univerzitetu “Muhammed Ibn Su’d’’

Casopis SAFF