Odrastao sam na ulici

Rođen sam u Kaknju i moji roditelji su se rastali kad sam imao dvadeset dva dana života. Odrastao sam sa nenom i djedom, koji su živjeli u komunističkom dobu. Inače, mi smo Romi i vjerovalo se u svašta, u neke svece, slavilo se sve što se slavi… U međuvremenu je došao i rat. Tada sam imao dvanaest godina i bio sam prepušten ulici gdje sam odrastao. Kad odrastaš na ulici, onda ti dođe svašta u ruke. Drogirao sam se do 2009. godine, a oženio se 2003. godine i dobio sam dva sina. Jedne noći od droge počele su halucinacije, vodili su me doktoru, ležao sam na psihijatriji i kad sam izašao, ponovo sve isto.

Sjećam se dobro da je bio petak. Čuo sam preko džamijskog ozvučenja učenje. Nikad do tada, do 2009. nisam bio u džamiji. Privuklo me i ja sam ušao. Efendija je pričao o Lejletul-kadru. Tada sam počeo plakati. Suze su se slijevale niz moje lice. Hutba je završila i, iskreno, ne sjećam se kako sam klanjao, pošto nisam ništa znao, samo sam govorio “Allahu ekber”. Kad se završio namaz, ljudi su izlazili i mene je jedan brat spazio i sjeo kraj mene, zagrlio i poželio mi dobrodošlicu. Taj brat mi je dao broj mobitela i rekao da ga nazovem ako mi šta bude trebalo.

Iskreno, tu noć opet sam izašao sa nekadašnjim prijateljima u grad, i tu noć nisam uzeo ništa. Želio sam da ih vidim kakvi su oni, a kakav sam ja. Onda smo otišli u jedan objekat u kojem se čuo ezan i dok smo sjedili, čuo se ezan za jaciju i ja sam ustao i rekao da idem u džamiju. Oni su mislili da se zezam i smijali se mojoj odluci. Kad Allah nekome skine koprenu sa očiju, on vidi stvari jasnije. Hvala Allahu što mi se smilovao i uputio. Želim reći da imam šest razreda škole, vanredno još dva položio. Imam suprugu koja klanja pet vakata, koja je, hvala Allahu, pokrivena. Imam dva sina, od petnaest i devet godina, koji također klanjaju i znaju više Kur’ana napamet nego ja. imam i kćerkicu od dvije godine, hvala Allahu na Njegovim blagodatima.

Brat O. S.