Odredi svoje životne ciljeve

Zašto sam stvoren/a? Zbog čega živim? Šta je cilj moga života? Šta su moji ciljevi?

Svako od nas, barem jednom u životu, pitao se navedena pitanja. Svako od nas, htjeli mi to priznati ili ne, teži ka nekom unutarnjem smiraju. Svakom od nas je potreban kompas, koji će ga usmjeravati ka ispravnom Putu. Ukoliko ne pronađemo kompas, ukoliko ne pronađemo smisao svoga života- biti ćemo izgubljeni. A nažalost, živimo u vremenu kada je sve više izgubljenih, depresivnih, agresivnih i besciljnih ljudi.

Ovaj svijet, mi, sve na njemu- ništa nije stvoreno bez cilja. Ništa nije bez smisla, tek tako, samo da bude. Naš Uzvišeni Stvoritelj nas je stvorio sa ciljem da Njemu robujemo. A pored toga, potčinio nam je sve što je na Zemlji, da nam koristi i da nam bude motiv za naše druge ciljeve, koji će nam olakšavati i uljepšavati život na ovom svijetu.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „A ljude i džine sam stvorio da Mi se klanjaju.“

Ukoliko zanemarimo ovaj prvi i primarni cilj našeg života, svi ostali ciljevi nisu bitni. Bez ovog cilja, život na ovom svijetu će biti duhovno prazan, a život na Ahiretu izgubljen.

Naša istinska sreća postoji samo kada ispunjavamo cilj našeg stvaranja.  Ako robujemo našem Stvoritelju, ako je On zadovoljan nama. I svaki put kada se udaljimo od toga, svaki put kada ostavimo pokornost Allahu ili učinimo neki grijeh- smirenost, spokoj i zadovoljstvo nestaju a našu dušu ispuni odsutnost, površnost i praznina. Dok, svako dobro djelo je čini ispunjenom i sretnom.

Pored ovog temeljnog cilja našeg života i postojanja, postoji i potreba da svaki pojedinac odredi i jasno postavi ciljeve koje želi postići u svom životu. Naravno, ti ciljevi trebaju biti u skladu sa prvim ciljem- da su u okviru onog što je Uzvišeni Allah dozvolio.

Zašto su važni ostali ciljevi?

Prije svega, Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „I reci: Trudite se! Vaš trud će vidjeti Allah i Njegov Poslanik i vjernici…“

Život na ovom svijetu ne podrazumijeva pesimizam, lijenost i pasivnost. Život na ovom svijetu iziskuje naš trud, ambicije i težnju ka uspjehu. Vjernik bi trebao da ima, pored osnovnog cilja svoga postojanja, ciljeve kojima će težiti, zbog kojih će, s ciljem postizanja Allahovog zadovoljstva, ulagati svoj trud, svoje vrijeme. Ciljeve zbog kojih će, na najbolji mogući način, truditi se da pravilno iskoristi Allahove blagodati, poput vida, sluha, govora, razuma, pokreta, zdravlja, vremena- ili, bilo čega od navedenog.

Vjerniku ne priliči da „trači“ vrijeme, da živi život bez ciljeva, bez ambicija. Da, kada ga neko upita kakvi su njegovi planovi za budućnost, ne zna odgovor. Da ne planira tačku B do koje želi stići iz tačke A. Jer, život je pokret.

Koliko je onih čije ambicije nisu izašle iz okvira mobilnog telefona. Koliko je onih čiji talenti, sposobnosti i inteligencija propadaju iz dana u dan, a mogli bi toliko doprinijeti Ummetu, islamu i muslimanima. Koliko je onih koji ne razmišljaju o sebi, o drugima, o budućnosti, a Uzvišeni Allah nam je darovao um, blagodat razmišljanja i planiranja. Da li takvo stanje priliči vjerniku? Da li ono „inšāAllah“ (ako Bog da) znači da trebamo ležati i nadati se? Da trebamo bez pokreta očekivati promjenu? Da trebamo kriviti sve i svakoga za svoj neuspjeh, a nismo se pokrenuli ka uspjehu?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Sveži devu, pa se osloni na Allaha.“ To jest, učini ono što je do tebe, ostalo predaj Allahu. Uloži trud, pa se pouzdaj u Allaha.

Hadis: „Najbolji od vas su oni koji najviše koriste drugima.“– jasno nas upućuje na rad, trud. Da budemo od koristi sebi i drugima.

Prve generacije islama su bile primjer ambicioznosti, rada, truda i idžtihada. Ugledajmo se na njih u punom svjetlu.

Halima Lj.