Ogromna nagrada za lahku stvar
Boravak u džamiji između namaza kod Allāha ima veliku vrijednost jer je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Kada god rob nakon namaza ostane na mjestu gdje je klanjao i iščekuje sljedeći namaz meleki govore: ’Allāhu oprosti mu i smiluj mu se.’, sve dok ne napusti to mjesto ili ne izgubi abdest.”[1]
Po ovom pitanju postoji veliki broj hadisa koji objedinjuju većinu prethodnih tačaka, a dokaz su njihove vrijednosti. Jedan od tih hadisa prenosi Ebu Hurejre, radijallahu‘anhu, u kojem je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Namaz u džematu vredniji je od onoga koji se obavlja u kući ili trgovini dvadeset i pet puta. To je zato što, ako se čovjek abdesti propisno, zatim dode u džamiju ne bivši zaokupljen ničim drugim osim namazom, za svaki napravljeni korakAllāh će ga uzdignuti za jedan stepen i smanjiti mu jedan grijeh sve dok ne uđe u džamiju, a kada uđe u džamiju, računa mu se da je u namazu onoliko koliko njime bude okupiran. Za to vrijeme, meleci na njega donose salavat, sve dok bude na mjestu na kojem je klanjao, govoreći: ’Gospodaru naš, smiluj mu se; Gospodaru naš, oprosti mu.’ Svakom od vas se računa kao da je u namazu sve dok iščekuje sljedeći namaz.”[2]
Od Ebu Hurejre, radijallahu‘anhu, se prenosi da je Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Kada se čovjek abdesti propisno, zatim pođe u džamiju ne bivši zaokupljen ničim drugim osim namazom, za svaki napravljeni korakAllāh će ga uzdignuti za jedan stepen i smanjiti mu jedan grijeh.”[3]
Od njega se prenosi i da je Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Želite li da vas uputim u nešto zbog čega Allāh briše (oprašta) grijehe i usljed čega vam podiže vaše vjerničke stepene?”„Naravno, o Allāhov Poslaniče!” – odgovoriše prisutni. „Upotpunjenje abdesta u nepogodnim situacijama, duži hod do mesdžida, iščekivanje namaza nakon onog već obavljenog – to vam je bdijenje na Allāhovom putu.”[4] [1] Muslim – poglavlje o namazu (482), en-Nesa’i – poglavlje o džamijama (733).
[2] Buhari – poglavlje o ezanu (647), Muslim – poglavlje o namazu (649). [3] Ibn Madže – poglavlje o čistoći (281). [4] Muslim – poglavlje o čistoći (251), en-Nesa’i u istoimenom poglavlju (51).