Roditelji koji imaju djecu tinejdžere, znači kraj osnovne i srednja škola, trebaju pomoći svojoj djeci da stupe u brak, makar to bilo na način da svako od njih živi kod svoje kuće dok ne budu u mogućnosti živjeti zajedno. Eventualne štete koje mogu proisteći iz toga su minorne u odnosu na štete koje proizilaze iz izloženosti tinejdžera svim mogućim savremenim fitnama, više nego ikad u historiji čovječanstva.

Od najvećeg zuluma prema njima je prisiljavanje društva, okoline, nekakvim nepisanim pravilima, da za brak čekaju 25 ili više godina, dok se “ustabile”. Jes, dok se ustabile na putu ka Džehennemu.

———–

Ima raznih prigovora na napisano, neki zbog nedovoljno pažljivog čitanja (tj. zbog čitanja nabrzaka), a neki zbog utopističkog pogleda na svijet.

Opšte poznato šerijatsko pravilo koje prozima cijeli šerijat glasi:

جاءت الشريعة بتحصيل المصالح وتكميلها، وتعطيل المفاسد وتقليلها

Što bi u značenju bilo:

1. Šerijat je došao radi ostvarivanja koristi:

a. bilo njihovim postizanjem nakon nepostojanja:

– pa ako može potpuna korist – treba se postići,

– a ako ne može potpuna – onda onoliko koliko može

b. ili njihovim upotpunjavanjem ako već postoje donekle ostvarene;

2. i radi odagnavanja šteta:

a. Bilo u potpunosti – a ako ne može

b. onoliko koliko može

***

Također, i opštepoznato pravilo:

إذا تعارضت مفسدتان رُوعي أعظمُهما ضررًا بارتكاب أخفهما

Kada imaju dvije situacije u kojima je šteta, a nema čiste opcije bez ikakve štete, onda će se pristupiti opciji sa manjom štetom bez koje se ne može spriječiti opcija sa većom štetom.

i još mnoga druga pravila na kojima je izgrađen gorenavedeni govor.

—

Ovo je posvećeno omladini vjernicima, onima koji žele da se čuvaju harama na šerijatski način a roditelji nemaju osjećaja za to, i onda ovi prvi upadnu u fitnu, manju ili veću (što je i očekivano). Da ashabi dođu u ovo naše vrijeme, bez sumnje bi se čudili kako sva omladina ne bludniči, ibretili bi se istinski. Ovdje se ne bira između dobra i zla nego između dvije štete ona koja je manja i bliža halalu i ona koja je kategorički haram po konsenzusu sve uleme. Ako se može postići potpuna korist, a to je da dvoje mladih budu super zreli od malih nogu, i da žele brak, i da mogu to da priušte u punom smislu te riječi, i sve što ide uz to u jednoj idealnoj situaciji – onda elhamdulillah, super. Ali ako nema takve opcije? Treba ih ostaviti “na nečare”, nek se snalaze? To je bacanje omladine u vatru. Opet ponavljam, ovdje se radi o biranju između dvije štete, a ne između čiste koristi i štete. Utopistički pogled na svijet je jedan od velikih musibeta koji donosi samo veću štetu. Situacija se liječi umanjivanjem štete, sve dok se ne dođe do situacije bez štete. Vrlo često bolest ne može da se liječi bez nanošenja određene štete tijelu. I dokle god stvarnost ne pogledamo u oči i ne okanimo se utopističkog glupog pogleda na svijet, gledaćemo mlade muslimanske parove po raznim ćoškovima i čudićemo se: “Ene kako je pustio ćerku da sedi u krilo onome, a pokrivena…” A spominjem pokrivenu jer se ovim drugima to i toleriše, mada kod Allaha imaju isti grijeh za samo djelo. A da ne govorimo o odrasloj “zreloj” braći i sestrama, “pravovjernima”, i njihove situacije…

Dakle, ovdje se ne bira između dobra i zla nego između dvije štete ona koja je manja i bliža halalu i ona koja je kategorički haram po konsenzusu sve uleme. Ako se može postići potpuna korist, a to je da dvoje mladih budu super zreli od malih nogu, i da žele brak, i da mogu to da priušte u punom smislu te riječi, i sve što ide uz to u jednoj idealnoj situaciji – onda elhamdulillah, super. Ali ako nema takve opcije? Treba ih ostaviti “na nečare”, nek se snalaze? To je bacanje omladine u vatru.

 

Ersan Grahovac, prof.