Da li je Omer bin Hatab, r.a., zakopao svoju živu kćerkicu?

Da li je Omer bin Hatab, radijallahu anhu, zakopao svoju živu kćerkicu? Odgovor: NE! Uobičajilo se na jezicima mnogih govornika i hatiba spominjanje priče da je Omer bin Hatab, radijallahu anhu, zakopao živu kćerkicu u džahilijetu (predislamskom dobu), tako da smo ovu priču mnogo puta slušali sa minbera, na predavanjima i u raznim govorima. Sažetak priče koja je poznata kod naroda bio bi sljedeći:…

”Da je Omer, radijallahu anhu, sjedio jedne prilike sa svojim drugovima, pa se malo nasmija, a potom zaplaka, upitaše ga prisutni o tome, pa reče: pravili smo u džahilijetu kipa od hurmi, obožavali bi ga, pa kada bi ogladnjeli pojeli bi ga, i to je razlog mog smijeha; a što se tiče plača, imao sam kćerkicu, pa sam htio da je živu zakopam, uzeo sam je sa sobom i odveo u pustinju, zatim sam iskopao rupu, stavio sam je u nju a ona se počela otimati, hvatajući me za moju bradu, ali sam je ipak zakopao”.

ČUDNO – vidjet ćeš osobu koja o islamu nezna skoro ništa, ali zna priču o tome da je Omer, radijallahu anhu, zakopao svoju kćerkicu!
Ali nevjerovatna istina ove priče za čiju raširenost snose odgovornost hatibi i razni drugi govornici, jeste da je ona NIŠTAVNA, IZMIŠLJENA i PROIZVEDENA na Omera, radijallahu anhu.

ČUDNO – isto tako što se ova priča nikako ne prenosi u knjigama sunneta, niti u knjigama hadisa, niti u knjigama povijesti, i ne zna se njeno porijeklo niti osnova, osim što je spominju prkosne ŠIJE-RAFIDIJE bez ikakvog dokaza.

Od onoga što potvrđuje neistinitost i izmišnjenost ove priče jesu i sljedeće činjenice:

Ono što je poznato jeste da je prva žena koju je Omer, radijallahu anhu, oženio bila Zejbeb bint Ma’zun sestra Osmana, koja mu je rodila Hafsu, Abdullaha i Abdurrahmana starijeg, kako se spominje u knjizi ”El Bidaje ve en-nihaje” od Ibn Kesira: ”Kaže Vakidi, Ibn Kelbi, kao i neki drugi, da je Omer, radijallahu anhu, u džahilijetu oženio Zejbeb bint Ma’zun sestru Osmana bin Ma’zuna, te mu je ona rodila Abdullaha, Abdurrahmana starijeg i Hafsu, radijallahu anhum.

A rođenje Hafse je bilo pet godina prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem, kao što je preneseno u Mustedreku i u nekim drugim zbirkama od Omera, radijallahu anhu, koji kaže: Rodila se Hafsa u godini kada su Kurejšije gradili Kabu, pet godina prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem. Ovo znači da je Hafsa bila njegova najstarija kćer, pa zašto onda Omer bin Hatab, radijallahu anhu, nije ubio svoju kćerku Hafsu, a ona je najstarija njegova kćerka, po kojoj je i dobijo nadimak Ebu Hafsa? Zašto da onda zakopa onu koja je mlađa? Zašto su prekinute vijesti o onoj koja je ubijena, zašto je ne spominje niko od njene rodbine, i ne nalazimo je uopšte da se ubraja u djecu Omera, radijallahu anhu?

Spomenuto nam je sve, i koje je žene Omer oženio i u džahilijetu i u Islamu, ali nigdje nismo našli nešto što bi potvrdilo ovu priču. (Pogledaj pod naslovom – Majka vjernika Hafsa, radijallahu anha – u djelu ”El-Isaba” od Hafiza Ibn Hadžera 7/582).

• Nije poznato kod Benu Adijj, od kojih vodi porijeklo Omer, radijallahu anhu, da su ubijali svoju žensku djecu. Dokaz tome jeste to što je Omerova sestra Fatima ostala živa, koju je oženio Seid ibn Zeid, Omerov amidžić.

• Nakon što sam pretraživao u knjigama hadisa i tahridža nisam našao nikakve osnove ovoj priči, osim u knjigama šija-rafidija. Nepostojanje iste u knjigama sunneta, hadisa, povijesti, i sl. je jasan dokaz ništavnosti ove priče.

Na kraju, pitanje skrnavljenja časti ashaba Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, putem priča, koje su po svojoj vanjštini NEVINE, je jako puno. S toga je na čovjeku da provjerava vijesti i da zna odakle će uzimati znanje. Ova je priča proizvedene od strane ŠIJA-RAFIDIJA. Onaj koji se pobrinuo za njeno izmišljanje jeste pokvareni rafidija Ni’metullah El-Džezairi koji je napisao (El-Envar En-Nu’manijje), i za obmanjivanje koristi termin ”prenosi se od” (ruvije ‘an).

Napisao: Dr. Salih bin Mukbil El-Usajmi, član nastavničkog vijeća pri Islamskom univerzitetu Imam Muhammed bin Su’ud, odsjek za akidu (islamsko vjerovanje).

Preveo: Mirnes Škrijelj