Ona ima drugu ljubav

Njegove oci su se polahko otvarale dok mu se osjecaj krivnje kretao kroz glavu, tesko nestajuci u rastrkanom ehu. Noc je bila mirna i svjeza, udobno utociste od misli koje tjeraju u agoniju. Mjesecina, blijeda i oslabljena, osvetljavala je uglove sobe, djelujuci tako da mu odaje izgledaju kao u maglovitom snu…

Topla postelja ga je vukla, pozivajuci ga da se vrati u polusan dok je kisa hipnoticki lupkala o njegov prozor. Kapci su mu se zatvarali pod tezinom zamorne ceznje.

I onda se naglo trgnuo iz sna kad je shvatio da je kraj njega mjesto prazno: topla praznina podrzavala je potistenost u njegovom srcu. Njegova zena nije bila tu… Ona ima nekog drugog! Momentalno osjeti bol u srcu koji je ucinio da sve izgleda jos realnije, a jos i osjecaj da ce se srusiti od tezine boli koja ga je pritisla tog trenutka.

Bili su u braku samo par nedelja i svaki dan koji je prespavao, njeno lice je bilo kao posljednja slika u njegovim mislima. Svako jutro kada se budio u vrijeme jutarnje molive da vidi jos jednom kako njezno spava kraj njega. Uopste nije nista posumnjao. Okrecuci se na ljedja, zazmirio je na te misli i pomislio gdje bi u gradu sad mogao biti. Bilo je puno mjesta u tom gradu za one koji su trazili da pobjegnu od nesrecnog zivota: to je bilo mjesto gdje su se mogli okusiti svi poroci i tjela i duse.

Usna mu zadrhta dok je pokusavao da potisne ruzne misli. U cemu je pogrijesio?

Ustao je umotavsi se u ogrtac, a zvuk kise je odzvanjao svuda oko sobe. Osjecao se nekako uvrijedjen, kao maglovita uspomena ukazujuci na sretno detinjstvo i njeznija vremena.

Njegova stopala su njezno dodirnula hladan pod dok je isao k spavacoj sobi zastajuci samo da upali svetiljku cije je ulje ucinilo da nabora nos u trenutku, a snop svjetlosti je krenuo rasciscavajuci put preko sobe.

Oci su mu se zaustavile na njenom stolu prije nego sto je otisao. Probolo ga je kao ekser u srce dok se prisjecao kako je presao pogledom preko njenog dnevnika, gdje je pronasao rijeci koje ga progone koje su sad urezane u njegovo pamcenje: U nocima ja provodim vrijeme sa svojom pravom ljubavi.

Zatvorio je vrata za sobom. Pokret svjetlosti uhvati mu pogled i on se namrsti, uocivsi svjetlo koje je zracilo iz susjedne sobe. Bilo mu je zacudjujuce – niko od njih nikada nije koristio tu sobu i bila je rezervisana samo kao mjesto za skladistenje ili kada im se najave gosti.

Prsti mu se stegnuse u pesnicu – sta ako su to lopovi? Stegao je svoje zube i prezirao sebe sto je ispao budala jer nije drzao oruzje u kuci; tako zacudjujuci je bio u svom novom bracnom zivotu. Zatvorivsi oci, ispustio je dubok izdah predpostavljajuci da ce to uskoro biti rastavljeni bracni zivot.

Polahko je gurnuo vrata, a oci mu se utrnuse kad je ugledao prizor ispred sebe…

Sjedeci na malom molitvenom cilimu, nakon sto je ucinila sedzu i ruku, njegova zena se molila, zatvorenih ociju, blizu lampe koja je osvetljavala njeno lice. Dah mu je zastao i oblila ga jeza, kad je shvatio i da nema lampe, njeno lice bi sijalo. Njene usne su se blago pomicale izgovarajuci molitve, dok ona jos nije primjecivala njegovo prisustvo.

Ili je barem tako mislio.

Okrecuci glavu od desna na lijevo, zavrsavajuci molitvu, pogledala ga je zacudjujucim pogledom njenih kafenih ociju. Skoro neprimjetni osmjeh je presao preko njenih usana.

„Ali…“– zanijemio je.

„Ssss..“ Ona promrmlja. „ Zar ne vidis?“ Glas joj je bio njezan i mekan. “Zar me nije On volio vise nego sto voli tebe, On mi nebi dozvolio da budem ovdje u molitvi, dok tebi dopusta da presanjas svoj zivot u snu.”

Nije bio siguran, da li ga je zacikavala ili zaista pozivala da joj se pridruzi. Samo je progovorio: “Mogu li ti se pridruziti? “

Njen osmjeh se ozario jos vise. Uzela je lampu namjestjuci je gdje je i bila dok se svjetlost sirila, slicno vatri koja zahvaca sve na svome putu a on primjeti nesto sto ranije nije vidjeo. Pokraj nje je bio, rasiren i prazan cilim za molitvu…

“Cekala sam te! Cekala sam te svo ovo vrijeme …“ – uzviknu ona.