Opasnost glasina

Doista je obaveza muslimanu da čuva jezik od govora koji u sebi ne sadrži korist kao i govora koji je štetan po pojedinca i druge. Od ove vrste govora je zla glasina, neovisno o tome dal se ona odnosi na pojedinca ili na islamski ummet kao cjelinu. Doista je obaveza muslimanima da traže pojašnjenje i da samo govore kada je to neophodno. Uzvišeni Allah je rekao:

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Hudžurat, 6)

Tako je obaveza muslimanu da ako čuje nešto loše o svom bratu da to sakrije i da ga ne otkriva čak i ako je istina. Ako je ono što je došlo do pojedinca o njegovom bratu istina i sadrži štetu za njegovog brata, na njemu je da sakrije njegov nedostatak i da ga tajno posavjetuje. Čovjek ne treba širiti zlo o svom bratu čak i ako je učinio ono što je spomenuto. Ovo je iz razloga što se to klasificira kao ogovaranje. Uzvišeni Allah kaže:

i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. ( Hudžurat, 12)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao značenje ogovaranja kao govorenje o svom bratu ono što on prezire. Nakon što su to čuli ashabi su upitali: „Šta ako je to što se kaže istina?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Ako je ono što kažeš istina, onda si ga ogovorio a ako nije, onda si ga potvorio. To jest: Slagao si na njega.

Tako je osoba grješna u svakom slučaju. Bilo da je informacija istinita ili je laž, djelo se ili smatra ogovaranjem ili laganjem a oba djela su veliki grijesi.

Ono što je prethodilo se odnosi na prava pojedinaca. Takođe je obaveza isto tako postupiti kada se radi o muslimanskom društvu i sigurnosti. Ono što šteti zajednici treba takođe biti izbjegavano. Na muslimanima je da izbjegavaju širenje smutnje i glasina i ne trebaju stvarati strah među ljudima šireći to među njima. To je djelo licemjera. Oni su ti koji tragaju za glasinama i šire ih kako bi unijeli strah među muslimane i učinili ih slabim.

Uzvišeni Allah kaže spominjući njih: Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike. (Tewba, 47)

Uzvišeni Allah je takođe rekao: One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (Nur, 19)

Ovo je ogromno upozorenje i zbog toga musliman ne treba biti pojedinac koji širi glasine i nepristojne vijesti koje unose strah među muslimanima. Ako je ova informacija i događaj nešto što predstavlja opasnost po muslimane i treba biti popravljena, to se neće desiti širenjem njega među ljude koji ne posjeduju sposobnost da poprave to stanje. Uzvišeni Allah je rekao:

Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili. (An-Nisa’, 83)

Tako je obaveza muslimanima da čuvaju svoje jezike i ne govore i ne šire glasine i privatne stvari. Umjesto toga, čovjek treba praktikovati šutnju i sakriti greške drugih. Čovjek takođe treba doviti za boljitak islama i muslimana. To je ono što će muslimanu biti od koristi.